Iako su trebale, tisuće djece u Hrvatskoj ove jeseni nisu krenule u školu. Najčešći razlog koji se navodi u nalazima stručnih službi je psihofizička nezrelost učenika. Ono što zabrinjava jest podatak da je takve djece iz godine u godinu sve više. O ovom golemom problemu s Ivanom Tomić je razgovarala ravnateljica poliklinike Suvag Katarina Pavičić Dokoza.
“Prije polaska u prvi razred djeca se procjenjuju da se vidi razina sposobnosti za normalno funkcioniranje. To se odnosi na tjelesnu sposobnost, emocionalnu i socijalnu zrelost, a zatim i pregled vida, sluha i govora”, kazala je dodajući kako je ove godine došlo do većeg broja odgoda zbog porasta djece s teškoćama u govoru, socijalnoj komunikaciji, razumijevanja govora drugih ljudi, izražavanja vlastitih misli i ostalih bitnih socijalnih komponenti.
“Sužen im je vokabular jer manje slušaju, manje čitaju i više su usmjereni na druge stvari. S druge strane, uz smanjeni vokabular uvijek ide i smanjena sposobnost izražavanja svojih misli verbalno. Kad imate djecu koja imaju teškoće u izražavanju, potpuno je jasno da će imati problem objasniti određene stvari, a onda se postavlja i pitanje koliko razumiju upute koje im dajemo”, objasnila je.
Istaknula je važnost slušanja vlastite djece te dodala kako u pravilu, u dobi od četiri godine bi kod djeteta baze jezika trebale biti usvojene i dijete bi trebalo znati ispričati ono što se dogodilo.
“Već tada kreće rana pismenost u smislu uočavanja rime, slogovnih struktura, a kreće i zainteresiranost za slikovni materijal. To su stvari koje roditelji moraju njegovati”, kazala je. “Previše se opterećujemo televizijskim roditeljstvom i zaboravljamo na prirodni tijek rasta i razvoja”, smatra ravnateljica.
Osvrnula se i na utjecaj tehnologije i društvenih mreža na današnju djecu: “Nisam tu da kažem da je ekran loš. To je dio današnje tehnologije i ima puno dobrih stvari ako mi koristimo nju, bez da ona koristi nas. Kada me roditelji pitaju trebaju li ukinuti tehnologiju, kažem da ne trebaju, ali moraju sebe naučiti da je dobro koriste. Nekad prođem kroz Suvag i vidim u čekaonici i roditelje i djecu na mobitelima. Mi smo onda u svim čekaonicama stavili puno slikovnica i materijala i vidim da klinci sami uzmu te slikovnice i donesu ih mamama i tatama. Ako dolazite na logopedsku terapiju, treba se odmaknuti od tih stvari. Dolazimo kako bismo poticali komunikaciju, a onda sjedimo i čekamo i svatko je na svom ekranu.”
Govoreći o psihofizičkoj nezrelosti djece, istaknula je da se fina motorika ne može razdvajati od govora: “Jako su blisko povezani i zato je grafomotorika toliko važna”, kazala je, a zatim demonstrirala vježbu stupanja. “Igra je temeljna priča s kojom učimo, a to roditelji često zaboravljaju”, zaključila je.
Tehnologija je sastavni dio života generacije Alfa, što starije generacije nerijetko izdvajaju kao negativan fenomen, no jesu li ova djeca zaista “loša” kako ih se nastoji prikazati?
Pavičić Dokoza ne misli da su djeca loša, već samo da ih ne izlažemo situacijama u kojima bi oni naučili vještine koje im omogućuju kompetentnost.
“Formula nije jednostavna. Vremena su nedvojbeno zahtjevna. Svi skupa imamo manje vremena, a djecu moramo više izlagati iskustvima kako bi oni mogli naučiti iz njih”, kazala je.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
