Spitzenkandidat europske stranke Zelenih, Bas Eickhout, gostovao je u TNT-u kod Nataše Božić gdje je govorio o predstojećim EU izborima.
Europski Zeleni u ovoj kampanji nude 200 milijardi eura investicija u zeleni i socijalni plan. Kako to planirate financirati?
Dakako, dijelom javnim financiranjem. Smatramo da trebamo mnogo javnih investicija, a Europa to može. Pogledate li što smo činili tijekom koronakrize, Europa se doista uspjela ujediniti i postići dogovor o više od 150 milijardi eura za fond koji je osnovan nakon korone. Iz toga možemo zaključiti da su šefovi država osjetili hitnost da se nešto tada poduzme. Ako pogledamo klimatsku krizu, ali i društvenu krizu, u kojoj se kao Europa nalazimo, moramo investirati u našu industriju jer će to otvoriti radna mjesta u budućnosti. SAD i Kina to čine, a ako mi kao Europa to ne učinimo, izgubit ćemo u toj međunarodnoj utrci. Dakle, uspjet ćemo ako postoji politička volja, Europa to može ako želimo i to je apsolutno nužno za naše buduće gospodarstvo.
Kada govorimo o zelenom planu, svjedočimo velikim prosvjedima poljoprivrednika koji tvrde da zelena tranzicija dovodi do povećanja cijena hrane u Europi. Njihov je argument da se ne mogu nositi s vanjskom konkurencijom i jeftinom hranom koja ne dolazi iz Europe. Koji je vaš odgovor njima?
Imaju pravo glede toga da ne ostvaruju dovoljnu zaradu. Doista, poljoprivrednici izvan Europe nepoštena su im konkurencija. Usput rečeno, isti oni konzervativni političari koji kažu da stoje uz poljoprivrednike poduprli su međunarodne trgovinske sporazume s Kanadom, i dalje se usuglašava sporazum s Latinskom Amerikom… Dakle, imate nepoštenu konkurenciju zbog tih velikih trgovinskih sporazuma. Mi kao Zeleni vrlo smo kritični u vezi s time jer smatramo da naši poljoprivrednici doista trebaju više prostora i vremena za proizvodnju svoje hrane, ali želimo da to čine na održiv način. No istina je da poljoprivrednici trenutačno zapravo ne ostvaruju zaradu, zarada odlazi supermarketima, proizvođačima pesticida i gnojiva. Dakle, veliki igrači ostvaruju zaradu, a poljoprivrednici su stiješnjeni između.
A koji je plan da se to promijeni?
Želimo da poljoprivrednici dobiju više europskog novca, ne kako bi proizvodili više, nego kvalitetnije. Dakle, kvaliteta umjesto kvantitete. Isto tako, želimo i više tržišnih pravila tako da neki supermarket ne može prisiliti poljoprivrednika da proda proizvod ispod proizvodne cijene. Sada se često događa da je poljoprivrednik prisiljen prodati svoj proizvod za cijenu koja je manja od iznosa njegovih troškova, što je nepoštena praksa! Dakle, svi konzervativni političari koji sada kažu kako podupiru poljoprivrednike trebaju poduzeti nešto u vezi trgovinskih i gospodarskih politika i treba biti pošten. Poljoprivredni sektor mora prijeći na održiviji model. Poljoprivrednici su spremni na to ako će od toga nešto moći zaraditi.
Prijelaz na zelenu energiju sljedeće je važno pitanje u ovoj kampanji. Kako odgovarate onima koji zagovaraju kombinaciju izvora energije u kojoj bi neka fosilna goriva, konkretno plin, mogla biti prihvatljiva na srednji rok?
Ruku na srce, trenutačno i dalje koristimo veliku količinu fosilnih goriva. Pitanje je zapravo u kojem bismo smjeru htjeli krenuti. Pogledate li brojna istraživanja, moguć je energetski sustav sa 100 % obnovljivim izvorima energije, ali tu su opet važna ulaganja, i, u principu, europska ulaganja. Treba povezati različite obnovljive izvore u Europi: energiju vjetra na moru, potencijal sunčeve energije… Puno je mogućnosti, ali nismo ih povezali. Dok god imate samo nacionalne politike, morate imati nešto za pokrivanje baznog opterećenja, poput fosilnih goriva ili drugih izvora. No to neće biti potrebno budemo li imali mnogo bolju europsku strukturu koja će uključivati i skladištenje, a vaš električni automobil postat će dio energetskog sustava, može i pohranjivati energiju… To je moguće, ali zahtijeva ulaganja. Što nas vraća na vaše prvo pitanje, najveći dio plana ulaganja odnosi se na energetsku tranziciju tako da kao Europa proizvodimo više vlastite energije, što će smanjiti našu ovisnost o zemljama poput Rusije i bolje je za okoliš. To može uspjeti, ali doista nam treba europska strategija.
Svjedočimo i renesansi zagovaranja nuklearne energije. Vaše stajalište o tome?
Mislim da je to vrlo skup izvor. Ponavljam, ako gledate nacionalne energetske politike, mogu shvatiti da se neke države za pokrivanje baznog opterećenja oslanjaju na nuklearnu energiju. Ali nuklearna energija često je veoma skupa. U Nizozemskoj također razmatramo više nuklearne energije, ali to će značiti ulaganje od preko 10 milijarda eura i vrlo je sporo. I pitanje je želimo li sada graditi nuklearke. Započnete li sada gradnju nuklearke, sigurno neće biti izgrađena prije 2030., nego vjerojatno nakon 2035. godine. Za sve nuklearne elektrane koje su posljednjih godina izgrađene u Francuskoj i Finskoj trebalo je duže, bilo je skuplje i taj sustav nije veoma fleksibilan. A budućnost našega energetskog sustava leži u fleksibilnosti, nuklearna energija nije takva. Možemo voditi tu političku raspravu, ali mišljenja sam da je to traćenje novca i nije najbolje rješenje za naš budući energetski sustav.
Rat u Ukrajini odredio je politiku EU-a u proteklom mandatu. Kako gledate na buduću pomoć Ukrajini u borbi protiv Rusije? Na koji bi način Europa trebala podupirati Ukrajinu?
Rat u Ukrajini rat je za našu demokraciju. Dakle, Putin ne napada samo Ukrajinu nego i europski način života. A Putin se upravo toga boji, boji se Ukrajine koja se okreće Europi. Dakako, Ukrajina je na tome radila. I upravo je to na kocki kad su posrijedi europski izbori, radi se o budućnosti Europe. Bit ću vrlo iskren, najvažnije je pružati kontinuiranu potporu Ukrajini, pobrinuti se da se može braniti, ali i politički stvoriti snažnu Europu koja se može suprotstaviti diktatorima poput Putina. I ruku na srce, kao proeuropske stranke ne smijete surađivati s ekstremnom desnicom, jer oni na ekstremnoj desnici žele oslabiti Europu. Bit ću vrlo iskren, nova hrvatska Vlada u kojoj g. Plenković surađuje s ekstremnom desnicom oslabljuje Europu, i to je ono što pomaže Putinu te odmaže Ukrajini.
To je i moje sljedeće pitanje. Je li demokracija u Europi u opasnosti? Kako komentirate moguću koaliciju s konzervativcima? Vidimo da su postali prilično prihvatljiv partner za EPP.
Iskreno, to me čudi. EPP znam kao proeuropsku političku grupaciju koja je u samoj srži europske demokracije. A sad svjedočimo tomu da se ekstremna desnica često izravno dodvorava Putinu ili potkopava naš sustav vladavine prava, kao što je to slučaj u Mađarskoj. No tomu svjedočimo i u Italiji s Meloni. Sve više svjedočimo tomu da potkopavamo vlastitu demokraciju, manjinska prava, slobodu medija da me izazivate kao političara, kao što bi mediji i trebali činiti. Sve je navedeno izloženo prijetnji, a ekstremna se desnica vodi Orbánovim primjerom u pogledu potkopavanja slobodnog društva kakvo želimo u Europi. A demokršćani bi trebali vrlo jasni da to nije naša Europa i da ne bismo trebali surađivati s ekstremnom desnicom, koja oslabljuje Europu i našu demokraciju. Vrlo su me razočarale stranke iz obitelji EPP-a koje surađuju s ekstremnom desnicom jer potkopavaju vrijednosti i snagu Europe.
No kažu da postoji ekstremna desnica i još ekstremnija desnica. Meloni je prihvatljiva, a Marine Le Pen nije. Vidite li veliku razliku između njih?
Kao prvo, u Hrvatskoj surađuju s još ekstremnijom desnicom. Vrlo je teško razgraničiti između ove dvije desnice. A ako pogledate dinamiku na ekstremnoj desnici, sve više surađuju. Meloni je prije dva tjedna bila u Madridu kako bi slavila s Voxom, koji je, istina, “službeno” manje ekstremno desno, ali ondje je prisutna bila i Le Pen. To samo pokazuje, a to ćete vidjeti nakon izbora, da će sve stranke koje su više desno od demokršćana, EPP-a, pojačati suradnju, a lažna razlika između “dobre” i “loše” ekstremne desnice postoji samo u glavama nekih koji ovu suradnju žele prikazati u lažnom svjetlu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!