I dok se svi kotrljaju niz brijeg, prema moru, naše se morska ekipa popela uzbrdo, u Gorski kotar. Dolina Kupe ima dovoljno hlada za sve. Ovdje još nisu osjetili blagodati apartmanizacije, rogobatnih naselja i resorta podignutih da bi se, uz ostalo, oprao novac. Kupa, ali i cijeli Gorski kotar još imaju dovoljno prostora za turistički napredak. Na nesreću, nedostaje strateškog promišljanja i sustavnog ulaganja. Ali i nasreću jer priroda je i dalje tako ostala sačuvana. Teško je pomiriti obje strane...
Jeste li se plivali hladnom Kupom, i još uzvodno?! Ništa lakše. Dođite na veliki miting, za dva tjedna. Prije gotovo dvadest godina na njemu je nastupio i naš rekorder Miloš Milošević.
“Kupa je odlična za osvježenje, bila je do prije dva dana 23 stupnja, no kiša koja je pala uzvodno, malo je rashladila Kupu tako da je ona 17, 18. Ali to je pravo osvježenje i svi koji bježe od velikih vrućina u Primorju, neka dođu ovdje na Kupu”, objašnjava nam predsjednik Udruge Kupa Davorin Klobučar.
“Druge perspektive” nakon otvaranja granice
Mjesto je Gusti Laz, ali rijetko je naseljeno. Uzvodno, neka se stara mjesta bude ljeti. U mjestu Turke Željko Brekalo drži ribičku kolibu. Sa svim priborom, od mušica do čizama.
“Ja sam iz svoje ljubavi prema ribolovu, preciznije mušičarenju, pred 15 godina krenuo polako u ovu priču”, priča nam Željko.
U njegovom “lodgeu” ljudi su, kaže, opušteni, pričaju se ribičke bajke. Ne žali se.
“S otvarenjem granica, s otvarenjem Schengena, s jednom našom barijerom koja je maknuta, psihološka, fizička i ljudska za nas ovdje u pograničnom dijelu, nama su se otvorile sasvim druge perspektive”, rekao je Brekalo.
Nema više te granice, nitko ni bajkere ne pita imaju li vozačku dozvolu uopće. Braća Črnković iz slovenskog sela Dren stigli su na opasnim quadovima.
“Kad sam bio momak, tu smo hodali, nije bilo nikakve granice, onda je bila još Jugoslavija, tu smo mi djevojke tražili, onda bio ples tu u hotelu”, priča nam Josip Črnković.
“Stari bajker? Stari, stari. I pao sam s quada”, dodaje njegov brat Ivan.
“Mali smo, treba nam pomoć”
I tako se oni smijulje uz pivo, bezalkoholno. Taj hotel u Brodu na Kupi još radi. Vlasnik ima posla, radi, ali kaže, sve je kod nas politika.
“Dakle, naše ministarstvo mora prepoznati destinaciju Gorskoga kotara kojoj je potrebna pomoć, državna skrb, čitavo vrijeme. Mi sami, mali smo ranjivi, nama treba ta pomoć”, objašnjava nam hotelijer Božidar Mance.
Ljudi stalno ističu, da se ne uvrijeditie ni vi ni Gorani, da su Gorani inertni, da im trebaju doći ljudi sa strane pa da ih potaknu na razvoj? Ne slaže se direktor Turističke zajednice Gorskog kotara Petar Hrg.
“Gorani nisu inertni. Gorski kotar, što se tiče ponude ili prirodnih ljepota, nema razloga čekati u zadnjem redu da se nešto dogodi. Problem Gorana i jedinica lokalne samouprave jest to da im proračuni ne dozvoljavaju jake i kapitalne investicije”, kaže.
I bore se, traže na sve strane, tvrdi, prijavljuju razne projekte. Mijenjaju sebe i taj pogled na njih. Ne treba im sažaljenje. Pa imaju silu – Kupu…
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare