U Hrvatskoj je više od 600 domova za starije i nemoćne, a korisnika ne manjka. Stanovništvo je sve starije, potencijalnih korisnika iz godine u godinu sve više, potrebe su sve veće, a liste čekanja sve dulje.
Od šestotinjak domova samo tri su u vlasništvu države, pedesetak ih je županijskih, manji broj je u vlasništvu gradova i općina, a najviše je privatnih obiteljskih domova za starije. To su manji domovi, najčešće kapaciteta za dvadesetak korisnika, ali su važna sastavnica u sustavu socijalne skrbi za starije osobe.
Kada se piše i govori o domovima za starije i nemoćne, obično se u prvi plan ističu visoke cijene smještaja. No i troškovi su veliki, a problemi još veći. Izbijaju na površinu gdje god se zagrebe, ponajviše zbog manjka radnika. Vremenom će potrebe u skrbi za starije osobe biti sve veće, a sustav već sada grca. O svemu tome govori nam Sabina Angelina Latin, vlasnica obiteljskog doma iz Ozlja, predsjednica udruge za informiranje, širenje i razvoj socijalnih usluga za starije osobe StarKA te članica nekoliko resornih i međuresornih radnih grupa.
“Rad sa starijima postao je nepoželjna djelatnost”
“Nedostaje nam i njegovatelja i zdravstvenih radnika od medicinskih sestara do radnih terapeuta, socijalnih radnika… Vodim dom od 2006. godine i kada smo ga otvorili kod nas su radile četiri medicinske sestre. I na oglase za njegovatelje javljale su se medicinske sestre, bilo ih je jako puno. Situacija se pogoršala ulaskom u Europsku uniju, možda koju godinu prije. A zadnje dvije-tri godine situacija je, ne znam kako drugačije reći nego – strašna. Deficit je velik, nitko se ne javlja na oglase. Ako se i javi, onda je to za posao njegovatelja. Na oglase za medicinske sestre više se nitko ne javlja”, ističe Latin.
Kronični manjak radnika, kaže, nije samo ovdašnja specifičnost.
“Socijalna djelatnost nije više dovoljno privlačna. Nije to samo hrvatski, nego i europski pa i globalni problem. Rad sa starijima nigdje nije dovoljno “in”. Čak bih rekla da je to postala nepoželjna djelatnost. Živimo u vremenu – vidite to po reklamama i ostalom – u kojem se fura mladost, antiage, dok je starost postala tabu. Nitko ne želi biti star, a činjenica je da ćemo jednoga dana svi biti stari”, govori nam Latin razočarana stanjem, ali spremna boriti se za održivost sustava.
“Odu van i za istu plaću radije budu kasirke”
Ni tvrdnja da su njegovateljice i medicinske sestre otišle raditi u bogatije zemlje, njegovati tamošnje starije i nemoćne za veće plaće, više ne stoji kao prije.
“Koliko imam uvida i informacija iz sličnih udruga u EU, mnogo njegovateljica, a pogotovo medicinskih sestara, otišle su raditi van. No mnoge od njih tamo više ne rade taj posao koji je težak, bez obzira radi li se u zdravstvu ili u socijalnoj skrbi. Posebno je žalosno što većina tih žena koje odu van raditi kao medicinske sestre, čim malo svladaju jezik završe kao kasirke u Lidlu ili negdje drugdje jer tamo dobiju istu plaću”, kaže.
Poražavajuće je, dodaje, što u Hrvatskoj ne postoje podaci o tome koliko radnika nedostaje u sustavu te procjene koliko će ih nedostajati u budućnosti. Domovi za starije uspijevaju se “pokrpati” zapošljavanjem stranih radnika, ali i tu postoji kvaka.
“Druge opcije nema, tražimo radnu snagu vani. Uglavnom su to njegovateljice. No medicinske sestre ne možemo “uvoziti” jer nemaju licencu za obavljanje djelatnosti u Hrvatskoj. To je još jedan problem koji će trebati početi rješavati”, napominje.
“Ne treba nam sestra s petogodišnjim obrazovanjem”
Rješenje bi, kaže, bila prekvalifikacija njegovatelja i njegovateljica za poslove medicinskih sestara. No i tu postoji birokratska prepreka jer je propisano da u domovima za starije rade medicinske sestre s petogodišnjim obrazovanjem. Latin to smatra besmislicom.
“Ta sestra u domu ne mora asistirati neurokirurgu pri operaciji, nego mora znati izvaditi krv, previti ranu, izmjeriti tlak i dati terapiju korisnicima. Za to ne treba petogodišnje obrazovanje. Moramo ići na prekvalifikaciju i napraviti manje zahtjevan kurikulum da više ljudi dobiju priliku raditi te poslove. Za njegovatelje imamo alternativu u uvozu radne snage, ali za medicinske sestre nemamo”, napominje Latin.
Koliko jedan obiteljski dom za starije mora imati radnika ovisi, kaže, o stupnju usluge za korisnike. Za prvi i drugi stupanj odnosno pokretne korisnike koji svoje potrebe ili dio potreba obavljaju samostalno, dovoljno je da dom ima jednu medicinsku sestru. Tamo gdje su korisnici trećeg i četvrtog stupnja, kojima je za sve potrebe nužna pomoć, a uključuje i korisnike s Alzheimerovom demencijom, trebale bi raditi barem dvije medicinske sestre.
“Ministar ima sluha, ali u resoru je vrzino kolo”
Latin kaže da se neprestano otvaraju novi obiteljski domovi, ali i zatvaraju mnogi postojeći.
“Mnogima je neisplativo raditi u ovakvim uvjetima. Nemamo ikakvog dodatnog osiguranja za dugotrajnu skrb niti fonda iz kojeg bi se namirivalo pa se ponekad usluga pruža po najnižim cijenama. Tada su i plaće radnika manje, što je još jedan problem u sustavu socijalne skrbi. Medicinska sestra u jednom domu socijalne skrbi ima manju plaću nego ona u domu zdravlja”, dodaje.
Na pitanje ima li sluha za sve te probleme u resornom Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike., Latin pohvaljuje ministra Marina Piletića.
“On ima sluha, ali vodi jako velik i zahtjevan resor u kojem je teško plivati. Ima u ministarstvu još ljudi koji imaju sluha. U dosta sam radnih grupa pa to znam. Ima sluha, ali sve je to jedno vrzino kolo u kojem se ne zna odakle početi rješavati probleme. Potrebna je i međuresorna suradnja. Ako se Ministarstvo socijalne skrbi i Ministarstvo zdravstva ne povežu po pitanju skrbi za starije, bit ćemo u debelom problemu za desetak godina”, upozorava Latin.
Ogromne potrebe u zdravstvu i socijalnoj skrbi
U tom smislu ističe da je 2021. Europska komisija izdala zelenu knjigu o starenju u kojoj je iznesena procjena da će u idućih deset godina u Europskoj uniji biti potencijala za otvaranje osam milijuna novih radnih mjesta u zdravstvu i socijalnoj skrbi.
“Mene je to šokiralo. Čitala sam tu rečenicu deset puta. Strašno je što mi u Hrvatskoj nemamo projekcije ni plan za budućnost. Trebaju nam konkretne brojke da znamo čime raspolažemo i što nam treba, a ne da lupamo napamet”, kaže.
Izvjesno je da će starijih ljudi s potrebom za socijalnom skrbi biti sve više, a onih koji će trebati skrbiti o njima biti sve manje.
Inače, do konca sljedeće godine svi se obiteljski domovi za starije moraju transformirati. Vlasnici tih domova više neće smjeti biti fizičke osobe poput Sabine Latin, nego će se morati biti registrirati kao pravne osobe ili kao obrt.
“To je još jedan nonsens. Pristali smo na to kada se donosio novi Zakon o socijalnoj skrbi jer nam je rečeno da bez te preregistracije nećemo moći do sredstava iz europskih fondova. Prošle godine uveli su i obrt kao opciju, čime taj dio zakona više nema smisla jer su samostalna djelatnost i obrt jedno te isto. Do danas nam nije objašnjeno zašto se ukidaju obiteljski domovi jer radi se o najpristupačnijem modelu u kojem korisnik ostaje u svojoj sredini, blizu svoje obitelji. Obiteljski domovi su i cjenovno najpristupačniji jer po sistematizaciji i pravilniku ne moramo imati ložača, dostavljača i slično. Konkretno, sve te poslove u mome domu odrađujem ja kako ne bih imala dodatnih ljudi na platnom spisku. Osim toga, nemamo koga ni zaposliti na tim poslovima jer nema zapošljivih ljudi. A korisnici sami to ne bi mogli platiti”, ispričala nam je Sabina Angelina Latin iz udruge starKA.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare