Kad je premijer Plenković mantrao o povratku naših iseljenih Hrvata doma, sigurno naumu nije imao nekog poput Tomislava Pokrovca.
Neugledan i neugodan, bundžija, glasan, primitivac – frkću nosom sigurno prijateljice ministrice Vučković po kancelarijama ministarstva poljoprivrede.
Pokrovac je svojim neodmjerenim izjavama, bombastičnim najavama pa povlačenjima i predomišljanjima stekao puno nesimpatija i među pripadnicima sedme sile. Pa zbog tog lika koji, kako smo utvrdili, svakako nije maneken povratništva – sad mnogi sprdaju seljake i seljačke prosvjede. Ugledni komentatori znakovito dižu obrvu s pitanjem otkud im traktori od 150.000 eura, zar oni ne prekopavaju zemlju motikama kad su već jadni, i kolju i jedu svinje?!? Oni tak viču kad govore, nemaju ni sako a kamoli kravatu a staju pred kamere.
I pred tim dojmom koji se može sažeti u zgražanje nad likom i djelom Tomislava Pokrovca, padaju u slavonsko blato svi prilično čvrsti argumenti koje slavonski seljaci imaju. Ova se država u svih svojih 30 plus godina prema agraru, a posebno stočarima – odnosi maćehinski i ta se propast sada bliži svom blatnom kraju. Godinama se naklonost uvoznim lobijama na uštrb domaće proizvodnje i posebno malih poljoprivrednika, pokušava zamazati mrvicama sa proračunskog stola i poticajima koji su se često – istina – dijelili šakom i kapom al bez zahtjeva efikasnosti. Rezultat je ova skupa i loša hrana koju jedemo svi, a u Slavoniji – masovno iseljavanje i doslovno glad u mnogim domovima, glad koja će biti i veća bez te dvije, tri svinje u škrinji.
I sada je Plenković – kad je shvatio da je u Slavoniji politički dogorjelo do nokata u sam osvit izborne godine – posegnuo u novčanik. Sada ima i za svinjske polovice, i za fer cijenu nadoknade za eutanazirane svinje, i za financiranje podizanja standarda bio sigurnosti za sve svinjce. Sada! U prosincu, pola godina nakon što je problem eksplodirao – Vlada konačno čuje. Pitanje je bi li i sada čula da nije tog Pokrovca koji se dere kad priča!
Da se te mjere poduzelo na vrijeme, kao i druge mjere borbe protiv ASK s kojima se počelo prekasno, niti bi seljaci bili na cesti niti bi Plenković imao politički problem. Zato je promašena njegova ljutnja na oporbene stranke – koje sasvim logično i legitimno koriste situaciju. Da je na vlasti Zoran Milanović, a Plenković u oporbi – pogodite tko bi prvi bio taj Pokrovac na traktoru! Jesmo li već zaboravili onaj drugi Stožer?!
Neka premijer krivca traži u ogledalu i među onima koje je odabrao da umjesto njega – kad to njemu već ne pada na pamet – zagaze u to slavonsko blato, razgovaraju, čuju i vide slavonskog seljaka. Pa možda i promješaju te čvarke na svinjokolji. Ako neće on, ima tko hoće. Pitanje je dana kad će na jednoj osvanuti – Zoran Milanović.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare