Liječnica i predsjednica udruge Europa Donna, Vesna Ramljak, i specijalistica kirurške onkologije iz udruge IGET, Iva Kirac, gostovale su kod Nataše Božić u TNT-u gdje su govorile o liječenju onkoloških bolesnika u hrvatskom zdravstevnom sustavu.
Istraživanje, među pacijenticama oboljelima od raka dojke, je pokazalo da 80 posto njih nikad nije čulo za metode genetičkog testiranja i savjetovanja – metode koje mogu biti veoma korisne u prevenciji i u liječenju karcinoma.
“Preko 80 posto žena nije nikad čulo za BRC1 i BRC2. Njih 70 posto, koje su oboljele, nije bilo upućeno na testiranje, a nekih 75 posto nije znalo da li uopće imaju ili nemaju pravo u javnom zdravstvenom sustavu na testiranje, a imaju”, rekla je Ramljak.
HZZO je prije sedam godina odobrio smjernice za genetičko savjetovanje, ali veoma mali broj pacijenata je upućen u to.
“Vrlo je znakovito da ni kolege ne znaju, liječnici ne znaju. Nastaje jedan šum u komunikaciji. Nije je još dogovoreno tko bi trebao slati, iako je to dogovoreno i u smjernicama to piše”, ističe Ramljak.
“Pitanje je da li se radi o ženama koje su oboljele ili one koje nisu. Ako su žene oboljele onda ih na testiranje šalje njihov liječnik, onkolog. Ako nisu oboljele, onda ih liječnik obiteljske medicine upućuje na genetska savjetovališta.”
Genetska savjetovanja nisu ograničena samo na oboljele od raka dojke.
“Pet posto svih tumora su nasljedni, 15 posto su familijarni. Kod familijarnih imate niz ljudi u obitelji za koje znate da su oboljeli, a kod nasljednih kod svih tih članova obitelji se može naći isti gen i mi tražimo upravo te”, kaže Kirac.
Kvalitetnija terapija
Kirac ukazuje kako se genetskim testiranjem može pružiti još jedna mogućnost terapije koja je u uskom sklopu indikacija.
“Tu se može direktno od onkologa naručiti testiranje i provesti. Poanta je da nakon toga, s obzirom da je to u svim stanicama i postoji mogućnost svejedno ti ljudi trebaju proći savjetovalište. Drugi dio je da 95 posto našeg posla zapravo nema veze s tim onkološkim dijelom, odnosno liječenje, nego se odnosi na nasljednost – učestalije preglede ako osoba nije oboljela, drugi način praćenja ako je osoba oboljela, ovisno o čemu se radi”, poručuje Kirac.
Ramljak navodi kako je u Sloveniji bolje stanje što se tiče genetskog testiranja.
“U Sloveniji svaka pacijentica koja oboli od karcinom dojke i jajnika ide na genetsko testiranje. Oni imaju puno veći tim i imaju preko tri tisuće testiranja godišnje. Imaju genetski centar u Ljubljani, gdje radi oko 25 ljudi koji se bave isključivo s tim, sedam liječnika specijalista, plus svi ostali prateći elementi koji su neophodni”, navodi Ramljak.
Četiri centra za genetsko testiranje u Hrvatskoj
U Hrvatskoj postoje dva centra za genetsko testiranje u javnom zdravstvu – KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu i bolnica u Rijeci. Također, postoje i dvije privatne ustanove u Zagrebu – Genom i Sveta Katarina, kaže Kirac.
“Dobra vijest je da su iz HZZO-a rekli da ne postoji limit koliko testiranja možemo napraviti. U razgovoru s pacijentima limit u bolnicama je na razini bolnica i to je jedno usko grlo. Drugo usko grlo je interpretacija – da bi se interpretirao jedan nalaz, jedna osoba može napraviti tri nalaza na dan, pa izračunajte koliko treba”, ističe Kirac.
Specijalizacija medicinske genetike se tražila od 2016. godine i ove godine je konačno puštena.
“Navodno 31 specijalizant po programu, ali to nije samo za onkologiju. Druga mjesta gdje se to primjenjuje – ginekologiji, porodništvu, već dugi niz godina, pedijatrija, kardiologija i neurologija. Postoji treći aspekt – farmakogenetika – koliko brzo metabolizirate, izlučujete, nekakve lijekove, onda se mijenja doza. Specijalizacije su počele, što znači da ćete imati gotove ljude za četiri godine”, poručuje Kirac.
“Trenutno je ekipa prilično konsolidirana u Klinici za tumore. Imamo dvije biokemičarke, dvije molekularne biologice. Trebali bi vjerojatno još dvije biokemičarke i dva tehničara koji mehanički odrade test. S tom ekipom ukoliko nemamo ograničenje frekvencije testiranja vrlo jednostavno jedan centar pokriva. I da dobijemo dva specijalizanta, to je ekipa koja može pojest četvrtinu problematike u Hrvatskoj. U komunikaciji s još tri takva centra stvar riješena”, dodaje.
Ramljak ukazuje kako im nekad nedostaju neophodni materijali za rad.
“Nekad je žalosno da neko vrijeme stoji i sama nabava nekih kemikalija koje su nam neophodne jer se ne potpisuju narudžbenice, ne zna se unaprijed koliko i kad se treba riješiti. Vrlo su nam bitne pacijentice koje su triple negativne, mlade žene i metastatske žene, one bi trebale ići u hitnu proceduru i u roku mjesec dana imati svoje rezultate. Nažalost, neke čekaju duže”, ističe Ramljak.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare