Pierfrancesco Sacco, veleposlanik Talijanske republike u Hrvatskoj, gostovao je u TNT-u. O covidu i politici razgovarao je s Ivanom Dragičević.

Vidjeli smo ovaj tjedan veoma delikatnu situaciju s brojem covid slučajeva u Hrvatskoj, Italija je ovih dana uvela obavezne covid potvrde za sve radne građane. Kakva je sada situacija u Italiji, vidjeli smo i neke prosvjede?

Sacco: Puno se poboljšala u proteklim mjesecima ubrzanim cijepljenjem. Prešli smo 86% cijepljenog stanovništva iznad 12 godina i obaveza COVID-putovnice djeluje.

Dakle, funkcionira?

Sacco: Funkcionira. Ali, to je podmukao neprijatelj te je i kontrola vrlo oštra.

Mislite li da jedna takva oštra kontrola, kao što ste rekli i nekakav reciprocitet povjerenja je nešto što je potrebno i Hrvatskoj?

Sacco: Svaka zemlja donosi najprikladnije mjere za vlastitu situaciju.

U Italiji smo lani doživjeli jednu vrlo snažnu traumu i do sada smo imali više od 130 000 umrlih. To je bila drama na nacionalnoj razini, a talijanski su građani reagirali, uglavnom, na dva načina: solidarnost i poštivanje pravila. To omogućava Vladi da nastavi s cijepljenjem, nadilazeći poteškoće i otpor malih skupina stanovništva, te održava broj zaraženih vrlo, vrlo niskim.

Italija je također zbog te situacije, koju ste opisali, s tom nacionalnom katastrofom u prvoj godini pandemije, bila jedna od najvećih primatelja Fonda za oporavak i otpornost. Znate li kako će točno Italija iskoristiti ta sredstva?

Sacco: Da. Vlada i parlament, su usvojili nacionalni plan oporavka i otpornosti te stoga, postoji precizna raspodjela europskih sredstava s obzirom na potrebe digitalne tranzicije i prije svega zelene tranzicije, uz jednu snažnu komponentu jačanja uloge žene u našem gospodarstvu, u našem društvu, te ulogu mladih u našem razvoju.

Uz situaciju koju ste opisali u EU vezanu za Fond i situaciju oko covida, Italija ima dvije bitne međunarodne uloge, dok razgovoramo u Rimu traje summit G20, kojim presjeda, a također i kopredsjeda klimatskom konferenciijom s Ujedinjenim kraljevstvom. Koliko je za Italiju važno da istakne svoju međunarodnu ulogu i važnost klime kao politiku sadašnjosti i budućnosti?

Sacco: Ono što se događa jučer i danas je vrh (summit) dvadeset najindustrijaliziranijih zemalja na svijetu. Zajedno čine oko 75% emisija CO2. Stoga Italija osjeća veliku odgovornost da ovim summitom doprinese uspjehu COP26 iz Glasgowa. To što Italija kopredsjeda ove godine zajedno s Ujedinjenim Kraljevstvom nosi jako veliku odgovornost koja se pribraja drugim odgovornostima ove 2021.godine, godine vrlo teškog izlaska iz izvanredne situacije pandemije koja još nije u potpunosti riješena, a istovremeno predstavlja druge izazove, kao izazov Afganistana, kojem je Italija posvetila jedan izvanredan summit G20 prije samo nekoliko dana, kao i izazov proširenja gospodarskog rasta na sve zemlje svijeta, ne samo na članove G20. Odatle važnost mjere kao što je minimum tax kako bi oporezivanje na svjetskoj razini bilo pravednije.

A mladi, želio bih reći jednu riječ o tome, jer je Italija u Milanu organizirala dva velika eventa i predsjedala je njima: Youth cop, dakle, COP (konferencija) mladih, pri čemu je predsjedanje Italije u dogovoru s predsjedanjem COP26 Engleske, željelo mladima dati izravni glas institucije. I to mi se čini važnim upravo iz razloga što je budućnost zapravo oklada (ulog) za mlađe generacije.

Govoreći o mladoj generaciji ona je vrlo važna i za Hrvatsku, Vas je nekako dosjeplo da ste u prvom dijelu mandata bili covid ambasador, prema vašem mišljenju, koliko je Hrvatska spremna, kao mala zemlja, angažirati se u većim multilaterlanim stvarima, s obzirom na to da smo svi, da budem banalna, u istom košu?

Sacco: Da, započeo sam ovu moju prekrasnu misiju u Hrvatskoj, u ovoj toliko srdačnoj zemlji, toliko važnoj za Italiju, uoči svega. Trebala je početi pandemija, nažalost, i trebale su se, nažalost, dogoditi dvije strašne katastrofe – potresi iz ožujka i prosinca prošle godine.

Evo, vjerujem međutim da su ove tragedije pomogle Italiji i Hrvatskoj bolje shvatiti koliko su povezane i koliko su prijateljice do te mjere da danas biti susjedne zemlje, razdvojene a time ujedinjene Jadranskim morem, znači šansu biti sposobniji odgovoriti na krizu, bolje se pripremiti na krize, te unaprijediti integraciju koja postoji između hrvatskog i talijanskog gospodarstva, a koja je jedan od glavnih gospodarskih partnera za Hrvatsku.

Upravo na tom tragu, hrvatski predsjednik Zoran Mialnović prošli tjedan je bio u Rimu, sastao se s talijanskim predjednikom, vi ste bili jako zadovoljni, rekli ste da je to bio jedan plodonosan razgovor.

Sacco: Jako. Bio je to susret, moram reći, dvaju državnika, a zapravo i susret dviju zemalja, jer su dva prva državljana Italije i Hrvatske uistinu našli jedan oblik dijaloga, toliko dubokog i snažnog, iz čega smo shvatili da što više Hrvatska i Italija razgovaraju, to se bolje razumiju. Čim više traže konkretne prilike za suradnju na mnogim područjima, tim više uspijevaju zajedno putovati kroz izazove ovog 21. stoljeća. Pritom mislim na izazove u područjima ekologije, očuvanja okoliša, geo-politike, sigurnosti, migracija, kao izvanrednu priliku, ali i težak izazov ne samo za Europsku Uniju. Mislim na digitalni izazov, na mnoga bogatstva, na mnoge izvrsnosti, kako Hrvatske tako i Italije, koje uistinu sve više razgovaraju i međusobno djeluju.

Spomenuli ste nekoliko stvari i mislim da je na tom tragu zanimljivo reći da je Hrvatska ušla u taj forum zemalja zajedno sa Slovenijom, MED zemalja, sada se zove MED9 i osim što se turistički predstavlja kao sredozemno-mediteranska zemlja, Hrvatska je sada ušla u taj krug zemalja vezano i za političke teme od kojih je jedna od ključnih migracija. Italija je prva ušla, znamo tragedije koje je Italija prolazila, pogotovo na Lampedusi i južnom dijelu Sredozemlja, kakva je sada situacija i vidite li pomaka jer se i dalje čeka usvajanje migracijske politike?

Sacco: Dakle, o Jadranu…želio bih reći da je, naravno, sastavni dio Mediterana. Pogodilo me kad je predsjednik Milanović rekao da je sastavni dio hrvatskog identiteta. On je i sastavni dio talijanskog identiteta, koji, kao što svi vaši gledatelji znaju, ima karakter poluotoka, te je okružen mnogim morima Mediterana. Jadransko more nam je zajedničko i vjerujem, ako si mogu dozvoliti jednu procjenu na strateškoj liniji hrvatske vlade, vjerujem da je veoma mudra i dugoročna investicija koju je Hrvatska odlučila učiniti pozivajući se na Mediteran, a to je poziv ka jednom izrazito kompliciranom području, sa mnogobrojnim kriznim žarištima, ali je i područje izvanrednih mogućnosti o kojima će se govoriti na raznim područjima u Rimu, u prosincu, u novom izdanju MED-a, a to je međunarodni forum visoke razine na koji je Hrvatska unazad dvije godine uvijek pozvana. Dakle, Mediteran kao mjesto i kao prilika za suradnju Italije i Hrvatske, također i u području migracija, a posebno uz snažnu podršku koju Italija daje, a što je predsjednik Mattarella ponovio predsjedniku Milanoviću glede ulaska Hrvatske u Schengen zonu, Schengenski dogovor je temeljno sredstvo kako bi Europa mogla imati novu politiku za azil i migracije na što je Italija vrlo osjetljiva, naravno, jer, kao što se Hrvatska nalazi na prvoj liniji kopnenim putem, tako je Italija na prvoj liniji morskim putem.

Govoreći o Sredozemlju, Mediteranu, ta točka spoticanja je bio isključivi gospodarski pojas, mislite li da je ovim međusobnim proglašenjem ta priča stavljena napokon ad acta?

Sacco: Ne bih rekao da je to bila prepreka, jer isključiva gospodarska područja još nisu postojala, još nisu bila proglašena, stoga je sporazum iz 1968 razgraničavao, na temelju kontinentalne gospodarske platforme, pomorska područja između dviju zemalja, recimo, dakle, prvo bivše Jugoslavije, a zatim Hrvatske i Italije. Sada, kad je isključivo gospodarsko područje već proglašeno od strane Hrvatske i u tijeku proglašenja od strane Italije, imamo priliku, na način da sklopimo Sporazum o razgraničenju o čemu se sada pregovora, imamo priliku bolje zaštiti Jadran i unaprijediti jedan izvanredan resurs, takozvano, plavo gospodarstvo, a koji nam je zajednički.

Spomenuli ste Schengen i talijansku potporu Hrvatskoj, drugi strateški cilj je ulazak u eurozonu. Mi se šalimo da je Draghi morao svaku novčanicu osobno potpisati, ali šalu na stranu. Vidite li negdje u skoroj budućnopsti bilaterlani sastanak Plenković – Draghi?

Sacco: Zbilja se nadamo da će predsjednik Draghi moći doći u posjet Zagrebu, koji je, u tom smislu, dobio poziv premijera Plenkovića. Već je bilo prilika, iako kratkih, za kontakt između dva šefa vlade. Gledajte, prijateljstvo i suradnja između Italije i Hrvatske ne ovisi o susretima na visokoj razini, ali susreti na visokoj razini su, naravno, neophodni za stalno poticanje prema novim, konkretnim ciljevima za dobrobit građana, kako Italije tako i Hrvatske, ta suradnja. Svakako, susret, spasitelja Eura, kao što je bio i još ga se smatra, predsjednik Draghi, te jednog tako proeuropski i tako moderno orijentiranog šefa vlade za dobrobit Hrvatske kao što je Andrej Plenković će biti susret od velikog interesa.

I za kraj jedno pitanje, povijest je uvijek bila ta priča, 2019. obilježili smo 100. godine proglašenja Danuncijeve republiek u Rijeci, vidite li neke tendencije, koje vidimo svi u Europi, da nas mogu dovesti do nekakvog rasta iridente ili smo tu priču ostavili povijesničarima?

Sacco: Među mnogim stvarima koje Italija i Hrvatska dijele je politika u odnosu na zemlje zapadnog Balkana. Govorim to, jer pomirenje i sklad u Europi moraju ići u korak s postupnim ujedinjenjem šest zemalja zapadnog Balkana. S time se Italija i Hrvatska slažu. A zanimljivo je slagati se s time, jer to znači imati viziju koja gleda u budućnost, ne samo što se tiče povijesti odnosa između Italije i Hrvatske, recimo, između Italije i prijašnjih stvarnosti, a dio kojih je bila Hrvatska, ali također i jedna zajednička vizija u odnosu na budućnost i na važnost gledanja prema budućnosti u sklopu naše Europe. U tome se slažu Italija i Hrvatska, a predsjednik Milanović i predsjednik Matarella dijele viziju budućnosti koja ne ostavlja po strani povijest, već ju upravo smatra prošlošću.

Koje su to teme? Znamo turizam, Italija je bila najjači trgovinski partner, što je to da bi se prešao taj neki rubikon na višu razinu?

Sacco: Industrijska suradnja. Veća interakcija i suradnja među malim i srednjim poduzećima, talijanskim i hrvatskim. Postoji oko 200 hrvatskih tvrtki s talijanskim kapitalom. Moglo bi ih biti puno više. Vjerujem da je odgovornost koju su dvije vlade odlučile preuzeti, to podržati i omogućiti, no odluke trebaju donijeti poduzetnici i poduzetnice, ali po prvi puta organizirati business forum (forum poduzetnika) zajedno s idućim savjetodavnim tijelom među talijanskim i hrvatskim ministrima bit će odlučujući korak u tom smislu, jer će tvrtke svake godine imati jednu platformu za susret, koju su im omogućile dvije vlade.

Strahujete li za europsku demokraciju?

Sacco: Ne. Ne. Europska demokracija je vrlo čvrsta. Zrelost europskih naroda je vrlo visoka.