O domovima za djecu i maloljetničkom kriminalu redatelj Anđelo Jurkas snimio je dokumentarni film "Sutra ću biti (Priča o domcima)" koji nam je predstavio u Newsnightu. Osim njega u studiju smo ugostili 21-godišnjeg Martina Mikuša, mladića iz sustava, koji nam je ispričao svoju tešku životnu priču.
Martin Mikuš od desete je godine živio u domovima. “Kad sam završio u domu, pomirio sam se s tim da ću biti u tamo do punoljetnosti. Nikad mi nije bio problem pričati o obiteljskim problemima, ali me pogađalo što me ljudi gledaju sa sažaljanjem nakon priče. Nisam pričao zato”, kaže.
VEZANA VIJEST
Otkrio je zašto je završio u domu:
“Imao sam 10 godina. Razlog je obiteljsko nasilje, alkohol, otac je puno pio, a majka je s nama stalno bježala po sigurnim kućama, ali se od tamo uvijek vraćala doma uvijek istim problemima. Jedan dan dolazio sam iz škole kad sam čuo svađu mame i tate. Tata je govorio da je ona kriva što idem u dom. Rekli su mi da je došlo takvo rješenje. Završio sam u Dječjem selu Lekenik 2011. Tamo sam bio četiri godine i završio sam osnovnu školu. Zatim sam otišao u njihovu zajednicu mladih do 2017. Tu su mi krenuli problemi, bježanje s prakse, nisam htio u školu pa sam pao drugi srednje. Završio sam u Dugavama. Predložili su odgojni dom.
Jedan dan me odgajateljica pozvala i rekla da idem u Odgojni dom Mali Lošinj. Pokušali su me prevariti da ću tamo biti samo dva mjeseca, a ja sam htio vidjeti gdje idem. Ljudi odgojni dom vide kao kaznu. Vidio sam strašne stvari o tom domu, najgore moguće je bilo na internetu – pretukli nekog, pisali nožem po njemu… Izgledao sam kao dijete sa 17 godina, bojao sam se dok sam išao tamo.”
Mikuš je otkrio da mu je taj dom ipak promijenio život. Pronašao je odgojitelja i učitelja s kojim je razvio odnos pun povjerenja i koji se, kaže, zauzeo za njega. “Radi njega sam ono što sam danas. Ranije su odgajatelji ružno sa mnom razgovarali da sam bitanga, defektologica mi je rekla da sam nitko i ništa i da ću biti za sve kriv, okomili su se na mene jer sam bio loš. Bio sam loš u smislu da sam zbjegavao školske obaveze. Ne znam zašto sam to radio, htio sam više slobode.”
Nažalost, roditelji mu, kaže, nikad nisu bili podrška. “Nisu mi bili podrška ni kad sam izašao iz doma. Majka je isto bila u domu, 15 godina, a otac je pijanac koji zna samo s uvredama”, objašnjava 21-godišnjak.
Cijelu priču Martina Mikuša pogledajte u videu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
