Ekonomist: U razdoblju smo čestih promjena, ispred nas nema stabilne perspektive

Zoran Aralica s Ekonomskog instituta u Zagrebu gostovao je u Newsroomu u kojem je s Domagojem Novokmetom komentirao gospodarsko stanje u Hrvatskoj.

“Nalazimo se u razdoblju koje je bliže ratu nego miru…”

Upitan što je prava slika gospodarske sitaucije u Hrvatskoj, Aralica je odgovorio: “Ona je u ovako nesigurnim vremenima uvijek tranzitorna. Nalazimo se u razdoblju koje je u globalnom smislu puno bliže ratu nego miru. Ratna zbivanja neminovno utječu na razinu sigurnosti i ono što premijer govori su makrovarijable, a povjerenje i sigurnost dosta počivaju na neformalnim institucijama, stvarnim osjećajima koje građani imaju.”

Aralica smatra da ne možemo tvrditi da je u ovom trenutku puno bolje u odnosu na razdoblje između 2000. do 2007., kada je, po njegovom mišljenju, perspektiva definitivno postojala i sve stvari koje su se odnosile na sigurnost građana su bile puno stabilnije.

“Ovo je razdoblje koje podsjeća na osamdesete”, zaključio je, a zatim dodao: “Kod ekonomije je zafrkano što postoji stotine indikatora. Indikator kao što je 4,3% gospodarskog rasta nas svrstava u skupinu najbrže rastućih ekonomija uz Sloveniju i Dansku, a kad bi netko išao izvlačiti pouke, tu se pojavljuju problemi. Jedino što je očito je da je rasla osobnja potrošnja, a to možemo smatrati rezultatom povećanja plaća u državnom sektoru. Imamo i rezultate koji nisu povoljni za ekonomiju, a to je pad konkurentnosti što se uočava padom izvoza i uvoza.”

Usporedba Hrvatske i Slovenije

Usporedio je Hrvatsku i Sloveniju: “Otprilike između dvije trećine ukupnih dobara koje se uvezu u Hrvatskoj idu u direktnu potrošnju kroz trgovine. U Sloveniji je taj podatak pola. Automatski pola je potrošnja koja odlazi u industriju. Ako industrija troši takvu robu onda će to njima biti kalkulacija, a ako to troše trgovci, to će biti izravni profit. Naša struktura gospodarstva je deindustrijalizirana i automatski je podložnija inflaciji u odnosu na slovensku. Druga stvar je koji su pokretači inflacije. Uvijek se ističe energetski sektor, prehrana i uslužni sektor. Ako imate više inputa, automatski ste podložniji inflaciji, što govore i podaci da smo iznad prosjeka EU.”

Osvrnuo se i na promjene koeficijenata, odnosno povišice u javnom i državnom sektoru te analizirao efekte koje mogu donijeti: “Odnos između rada i kapitala trebao bi biti temeljni odnos u svakoj državi, teško je da netko može biti kontra ujednačavanja tih koeficijenata. Transparentnost onoga što predstavlja rad i kapital je nešto na čemu bi trebala počivati svaka normalna država, međutim tu se postavlja pitanje dogovaraju li se rad i kapital i kakva je njihova pozicija prema državi ili je država ta koja je prejaka u odnosu na rad i kapital. Onda je pitanje koliko je ta država demokratska”, kazao je.

Nema ozbiljnijeg gospodarskog iskoraka?

“Investicije kod nas nisu dugoročno urođene kao javna stvar”, kazao je, a zatim dodao: “Programi se provode bez kontrole gospodina Habijana, odnosno više se provode kroz zelene stvari iili europske projekte. Trenutno brojke idu u prilog, međutim rekao sam da smo u razdoblju čestih promjena i takvo će razdoblje biti malo duže. Ispred nas nema stabilne perspektive da cijela Europa može reći da smo odahnuli.”