Gandolfo: Obrazovanje ključ za demokraciju i demografiju Europe

Glasači 2024 04. velj 202320:51 0 komentara
N1

Za serijal Glasači 2024 govorio je Stefano Gandolfo, savjetnik grčke ministrice obrazovanja zadužen za obrazovnu reformu.

Stojimo na Trgu Sintagma, veoma simboličnom mjestu, centru suvremene grčke demokracije, parlament je iza nas. Zanimljivo, vojni ste rok odradili kao pripadnik počasne straže. To je nešto vrlo simbolično i moćno. Kako vam je bilo?

Bilo je to izvanredno iskustvo. Smatrao sam se velikim sretnikom što sam odabran. Iskreno, bilo je nadrealno satima mirno stajati u centru Atene, dok ostatak grada vrvi, a vi stojite danju i noću… Što je još luđe, odradio sam to tijekom pandemije pa sam često ondje stajao tijekom potpunog “lockdowna”. Sasvim ste sami sa svojim mislima, bilo je to veoma meditativno iskustvo.

O čemu ste mislili dok ste onako koračali? Čega se sjećate, o čemu ste razmišljali?

Mnogo sam se fokusirao na to da budem prisutan i na disanje, jer morate pravilno disati kako biste izveli sve pokrete i razmišljate kako ispravno izvesti sve korake jer u protivnom bude posljedica, žele da budemo savršeni, i s pravom.

Mladi ste, imate 31 godinu. Ovaj je serijal o mladima u današnjoj Europi, izazovima i našoj zajedničkoj budućnosti. Svi znamo povijest Grčke. Kolijevka demokracije, korijeni Europe, suvremena povijest Grčke veže se za vojnu huntu i, zanimljivo, pobunu studenata ljevičara. I zatim ta nova era i nova grčka republika. Prošli ste vrlo turbulentno desetljeće, kriza eurozone, izbjeglička kriza, Grčka je bila u fokusu svega toga… Dišete li sada lakše?

Rekao bih da dišemo mnogo lakše, neusporedivo s vremenom prije 10 godina, razdobljem od 2012. do 2015. Situacija se uvelike promijenila. Razgovarali smo o tome koliko su grčko društvo, gospodarstvo i demokracija otporni. Mislim da se to previdjelo na domaćem, ali i međunarodnom planu. Iako se radilo o najvećem povijesnom padu BDP-a u mirnodopsko vrijeme, zaboravljamo da je grčka demokracija ostala vrlo snažna. Iako je stranka krajnje desnice, ekstremistička, neonacistička stranka ušla u parlament, u sljedećem je izbornom ciklusu izbačena, a pravosudni sustav proglasio ju je ilegalnom kriminalnom organizacijom. Mislim da je vrlo važno upamtiti da smo, usprkos svim krizama, vidjeli golemu količinu otpornosti i snage na razini pojedinaca i obitelji, što je izuzetno važno u davanju podrške svima, ali i na razini institucija i šire, na razini demokracije.

Studeni je u Ateni, vidjet ćemo kakva nas zima čeka, ali suočeni smo sa situacijom na kontinentu bez presedana, novom krizom s ratom u Ukrajini i energetskom krizom. Kao što ste mi već rekli, mislite li da ćemo prevladati kao demokracije u Europi? Jer smo suočeni s golemim autokratskim, autoritarnim valom, čuli smo da Putin kaže da u principu osporava vrijednosti demokracije.

Mislim da hoćemo jer nemamo alternativu. Možda ćemo se morati reformirati. Iskreno, s obzirom na moje iskustvo s Kinom, Kina je mnogo veća, ne želim reći “prijetnja”, nego alternativa. Jer postoje neke stvari vezane za kineski politički sustav… Recimo, odnos političkog sustava prema vremenu, pet je godina u Kini kratkoročna politika, a za nas je to dulje od izbornoga ciklusa. Stoga ćemo ubuduće možda morati nanovo promisliti kako demokratska društva mogu dugoročno planirati kako bi mogla opstati i ravnopravno konkurirati drugim političkim sustavima, poput kineskog.

Spomenuli ste dvije stvari: Kinu i reforme. Započet ćemo s Kinom. Studirali ste kinesku filozofiju. Kažete da je Kina u nekom smislu drukčiji planet razmišljanja. Može li to za vas biti dodana vrijednost u pogledu vašeg sadašnjeg posla? Pomažete ministrici obrazovanja da provede golemu obrazovnu reformu. Koji su izazovi i čime se točno bavite?

Jedan od glavnih izazova na koji je aktualna vlada fokusirana otvaranje je sustava visokog obrazovanja. U principu smo učinili tri stvari da sveučilišta postanu mnogo više internacionalna i da lakše mogu sklapati partnerstva sa sveučilištima po svijetu. U principu smo napravili tri stvari. Prvo: uveli smo izmjene zakona kako bi se smanjila birokracija i dalo mnogo više slobode sveučilištima da ostvare partnerstva, poput dualnih studija, programa na engleskom, otvaranja zajedničkih istraživačkih centara… Već mnoga sveučilišta reagiraju na to. Drugo: osigurali smo financijske alate, dakle sredstva za realizaciju tih partnerstava i međunarodnih odnosa. Mnogo ulažemo, imamo fond u iznosu od 60 milijuna eura za gostujuće profesore i istraživače, kako bismo zaustavili odljev i potaknuli priljev mozgova. I treće: strateška partnerstva s određenim državama i regijama, među njima je i SAD. I drago mi je što mogu najaviti da 30 američkih sveučilišta, uključujući Yale, Harvard, Columbiju, Princeton i mnoge druge, dolazi ovamo kako bi slavili partnerstva koja već imaju s grčkim sveučilištima, ali i sklopili nova partnerstva sa sveučilištima diljem Grčke.

Pitanje neovisnosti i autonomije grčkih sveučilišta bilo je vrlo izraženo. Spomenula sam otpor sa sveučilišta. Bilo je mnogo otpora ovoj reformi. Zašto?

Rekao bih da je ova reforma vrlo popularna, općeprihvaćena od svih dijelova političkog spektra i sveučilišta. U početku je bilo nekog oklijevanja, čak ne bih rekao otpora ili protivljenja, samo možda straha od nepoznatoga. No sada, tri godine poslije, sva su sveučilišta doista prigrlila internacionalizaciju sveučilišta jer vide vrlo jasne koristi: znanstvena razmjena, razmjena znanja, financijske koristi jer inozemni studenti plaćaju školarinu. Dakle, sve su to vrlo opipljive koristi za sveučilišta. Dakako, da odgovorim na vaše pitanje, bilo je protivljenja drugim politikama koje su uvedene.

Primjerice?

Sveučilišna policija jedna je od njih.

O čemu se tu radi? Kad govorimo o demokraciji i autonomiji sveučilišta, te su slike bile zastrašujuće kad gledate izvana. Znate, policija ulazi na sveučilište.

Važno je imati na umu posebnosti sustava visokog obrazovanja u Grčkoj. Zbog visoke razine autonomije sveučilišta, sveučilišta su kroz povijest bila mjesta kamo policija nije imala pristup, u jednom razdoblju čak ni vatrogasci nisu imali pristup, kao nijedan drugi državni organ. Nažalost, to je dovelo do nekih slučajeva zlouporabe, što zapravo nikada nije bilo razriješeno. Neke su zgrade u 30 godina potpuno oronule i zanemarivane su. Mnogo grafita, mnogo uznemiravanja nastavnika, ne nužno od ljudi sa sveučilišta, nego skupina s krajnje desnice i ljevice koje su uznemiravale profesore s kojima se ne slažu. Dakle, mnogo nasilja koje smo vidjeli bilo je usmjereno protiv misije sveučilišta: slobode govora i slobodnog izražavanja ideja. Dakle, uloga je sveučilišne policije to zaštititi kako bi sveučilišta mogla ispunjavati svoju zadaću, a ne suprotno.

Govoreći o važnosti obrazovanja u današnjoj Europi koja se mijenja, demografski, digitalno… Kako na to gledate? Jer obrazovanje ne može biti isto kao i u moje vrijeme. Primjerice, u Hrvatskoj i dalje imamo, neki će reći, “staromodno obrazovanje”. Ali kako ga prilagoditi i transformirati? Jer se radi o skupoj reformi, morate educirati nastavnike i profesore, a stvari se vrlo brzo mijenjaju. Dakle, kako se uopće prilagoditi u ova turbulentna vremena?

Aktualna vlada ima vrlo holistički pristup u pogledu mijenjanja gotovo svega, od predškolskog odgoja do srednjoškolskog obrazovanja. Prva je velika razlika – sasvim smo modernizirali svih 166 nastavnih programa. Izvršili smo veliku promjenu s modela usmjerenog na znanje na paradigmu temeljenu na vještinama. Dakle, umjesto da se fokusiramo na prijenos znanja, što je očito i dalje vrlo važno, važnije je da učenici steknu vještine poput kritičkog mišljenja, suradnje, komunikacije, suosjećanja i, dakako, mnogo digitalnih vještina. To smo učinili izmjenama svih nastavnih programa, ali i uvođenjem novog programa pod nazivom “Laboratoriji vještina”, koji se izričito fokusira na razvijanje mekih, digitalnih, no i životnih vještina. Bavi se i mentalnim zdravljem, demokratskim građanstvom i načinom na koji se učenik može zaštititi od zlouporabe interneta, dezinformacija ili filtra na TikToku, kako se nositi sa slikom o sebi kao 14-godišnjak ili 15-godišnjak. Netko vas to mora naučiti, a roditelji često nisu najprikladniji. Stoga smo kreirali taj program, vrlo inovativan na brojne načine. I to je vjerojatno najpopularnija reforma koju je aktualna vlada uvela glede obrazovanja, svi su je prihvatili. I samo još nešto u vezi obrazovanja nastavnika… Pokrenuli smo dobrovoljni program edukacije nastavnika, ciljali smo 75 tisuća nastavnika i gotovo svih 75 tisuća, gotovo 100 %, sudjelovalo je u edukaciji nastavnika. To smo općenito činili, za sve novo što smo uveli u sustav, uvijek smo organizirali i povezanu edukaciju za nastavnike. Vidimo da se nastavnicima to doista sviđa i prihvatili su to.

Koliko je velik problem demografski pad i činjenica da mladi Grci i dalje žive s roditeljima? Ne mogu si priuštiti prvi stan…

Demografski pad posebno je velik problem u pogledu obrazovne politike jer nas prisiljava na promjenu modela na temelju kojega gradimo škole. U principu, prisiljeni smo zatvarati mnoge škole i spajati ih jer je broj učenika premalen, posebno u udaljenim dijelovima države. Znate, jedno je rješenje preokrenuti trend demografskog pada, a drugi konsolidirati školske jedinice. Prema prijašnjem modelu, do škole bi vam trebalo pet minuta, a sada će ta udaljenost možda morati biti veća.

Grčka je jedna od rijetkih europskih zemalja koja je snizila dob za glasanje na izborima. Dakle, vi imate pravo glasa sa 17 godina. Kako vidite sudjelovanje mladih? Kolika je izlaznost na izborima? Vjeruju li mladi i dalje u stari oblik politike ili pokušavaju naći nove oblike sudjelovanja? Jer žele sudjelovati, ali trend je da manje glasaju diljem Europe.

Nemam podatke za Grčku… Moj je dojam da su Grci općenito veoma politični, barem vole mnogo razgovarati o politici, što vrijedi i za mlade, uočavam to među svojim prijateljima, mlađim rođacima. Nadam se da će se to odraziti i na njihovu izlaznost na birališta. Mislim da je problem djelomično u tome što se tradicionalni političari nužno ne obraćaju mladima njihovim jezikom i kanalima. Primjerice, nema mnogo političara koji su na TikToku, a svi koje znam su na TikToku, na kojem provode gotovo jedan sat. Pa možda ne prenosimo poruku…

Dakle, upotrijebiti kinesku tehnologiju za modernizaciju europske demokracije!

Pa, mislim… TikTok je nešto što je sada popularno. Za 10 godina bit će to neka druga aplikacija.

I za kraj… Kao ministričin savjetnik, osoba koja je pohađala vrlo dobre škole i fakultete te osoba koja je studirala kinesku filozofiju, što je vrijedno divljenja, što je za vas Europa?

Za mene je Europa dom. Živio sam u SAD-u, Kini, UK-u, ali u Europi se osjećam kao kod kuće.

Mislite li da će današnji mladi, koji su mnogo globaliziraniji nego moja generacija, Europu održati živom u budućnosti?

Nadam se, vjerujem da hoće. Nemam podatke, ali čini se da je osjećaj dvostrukog identiteta, da ste Talijan, Belgijanac, Nijemac, ali i Europljanin, mnogo snažniji među mladima. A program Erasmus primarni je mehanizam putem kojeg se to postiglo, koji je vjerojatno jedan od najuspješnijih europskih programa. Iskustvo semestra ili godine u drugoj zemlji izgrađuje izuzetno snažan europski identitet. Nadam se da će se to manifestirati politički u zahtjevima koje će europski građani imati glede daljnje europske integracije.

Vidite li europske mlade radikaliziranije ili više proeuropski orijentirane?

Možda oboje! Trenutačno se tako čini. Ali čini se da je općeniti trend više proeuropska orijentacija, barem se nadam.

Cijelu prvu epizodu emisije pogledajte OVDJE.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter Facebook | Instagram.

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!