Za serijal Glasači 2024 govori profesorica s atenskog Pravnog fakulteta, stručnjakinja za političku participaciju i radikalizaciju mladih Lamprini Rori.
U ovoj je zgradi mnogo povijesti. Možete li nam reći po čemu je ova zgrada značajna za suvremenu grčku povijest i demokraciju?
Dakle, ovo je Pravni fakultet u Ateni. Danas se u toj zgradi također nalazi Fakultet politologije, ekonomije, sociologije, masovnih medija, poslovnog upravljanja i turkologije. Dakle, ima određenu simboličnu vrijednost u smislu da je tijekom sedmogodišnje diktature ova zgrada bila okupirana 1973. godine. Dakle, veže se za nasljeđe prosvjeda mladih protiv hunte. Sigurna sam da ste vidjeli na putu ovamo da su gotovo posvuda slogani. To nije zaštitni znak samo ovog sveučilišta i ove zgrade nego nam govori i nešto o načinu na koji su mladi u Grčkoj politizirani otkako je izvršen prijelaz na demokraciju, barem u sveučilišnom okruženju.
Kako je ovo drukčije od drugih europskih država? Znamo da je pobuna krenula sa studentskim pokretom, uvijek su studenti na ulici, ne samo u pogledu tema koje se tiču mladih. Iz vaše perspektive, koji je povijesni, ali i današnji smisao ove politizacije mladih?
Mislim da Grčka nije iznimka u odnosu na druge mlade u Europi, osobito kad ih uspoređujemo s mladima u južnom dijelu Europe, s kojima imaju sličnu nedavnu prošlost. Ali možda je drukčije u smislu toga da su političke stranke uspostavile prisutnost na sveučilištima. Od prijelaza na demokraciju 1974. godine, a osobito tijekom 80-ih, politička mladež ima veliku moć u pogledu izbora vodećih ljudi u akademskoj zajednici, recimo rektora. I imali su značajnu moć glede odluka koje donose kolektivni organi sveučilišta. Ovo se u posljednje vrijeme promijenilo u smislu službenih ovlasti, koje se smanjuju, ali s druge strane, mladi na sveučilištu i dalje su prilično politizirani. Mislim da se to ne odnosi na većinu studenata, iako je takav slučaj na mom fakultetu, Fakultetu politologije. Ali postoje vrlo politizirane manjine koje određuju tempo. Zato i dalje u zgradi vidimo sve te grafite na zidovima, različite naljepnice i tako dalje.
Tijekom posljednjeg desetljeća Grčka je bila središte kriza u Europi, od gospodarske do izbjegličke krize… Sada kažu da očekujemo dugu zimu i druge promjene. Je li ovo desetljeće iza nas promijenilo grčko društvo i kako?
Bilo je to vrlo traumatizirajuće iskustvo koje nije ostavilo trag na društvu samo u gospodarskom nego i u političkom pogledu. Sigurna sam da znate da se politički sustav značajno promijenio od prvih izbora koji su održani tijekom krize 2012. godine. Urušio se stari dvostranački sustav, u kojem se vlast izmjenjivala između Nove demokracije i PASOK-a, prvenstveno se PASOK urušio u pogledu glasačkog tijela, a u početku i Nova demokracija, dakle konzervativna stranka. Ali Nova demokracija se nekako uspjela ponovno pozicionirati među glasačkim tijelom, što nije bio slučaj kod socijalista, koji nisu uspjeli predstaviti drukčiji narativ tijekom krize. Većinom ih se krivilo za prihvaćanje mjera štednje. Dakle, njih su glasači strogo kaznili. To je značilo da se otvorilo više prostora za nove stranke pa je SYRIZA, stranka koja je već postojala od 2000-ih, doživjela meteorski uspon tijekom krize i uspjela je osvojiti vlast 2015. godine, bila je prva europska stranka radikalne ljevice koja je formirala vladu. Dakako, to nije ostvareno zahvaljujući većini jedne stranke, vladali su sa strankom radikalne desnice – Neovisnim Grcima, strankom koja se odcijepila od Nove demokracije. Dakle, bila je to još jedna novost u europskom stranačkom sustavu zato što su stranke radikalne desnice i ljevice skupa formirale vladu. Nakon ovoga grčkog iskustva to smo vidjeli i u drugim državama. No Grčka je prilično specifična u smislu da je prva testirala sve te novotarije tijekom krize.
Govoreći o tome, jedno je od vaših područja istraživanja, ako se ne varam, radikalizacija mladeži u Grčkoj. Spomenuli ste povijest… Kakva je sadašnjost i kako se ta sadašnjost reflektira na glasanje na izborima u Grčkoj? Koliko je sudjelovanje mladih na izborima?
Grčka mladež prilično je politizirana. Tijekom financijske krize vidjeli smo da su mladi glasali za radikalne stranke, radikalne stranke ljevice i desnice. Vidjeli smo da su mladi, primjerice, glasali za Zlatnu zoru, što je bilo prilično šokantno. Ali mladi su glasali i za SYRIZU te druge lijeve stranke. Dakako, ne mislim da je Grčka iznimka u tom pogledu. Općenito svjedočimo radikalnim obrascima ponašanja među mladima. No vidimo da se mnogo tih napetosti smanjilo nakon okončanja financijske krize pa vidimo da je došlo do velikog pada nasilnih prosvjeda, tijekom krize događali su se posvuda. Dakle, imali smo nasilne pokrete, prosvjedne pokrete, što znači da su mladi prilično redovito bili na ulicama, što više nije slučaj. I dalje vidimo da mladi većinom glasaju za SYRIZA-u, koja je na zadnjim izborima dobila najviše glasova mladih, a konzervativci su prilično svjesni da baš i nisu popularni među mladima. Ali ne mislim da je to statična situacija. Na temelju anketa provedenih u zadnjih nekoliko godina razvidno je da, što se gospodarska situacija više vraća u normalu i nezaposlenost opada, posebice među mladima, jer Grčka je imala najveću stopu nezaposlenosti mladih tijekom krize… Dakle, što se više vraćamo u normalu i što se gospodarski trendovi poboljšavaju, to više vidimo da ova radikalizacija u najmanju ruku slabi. Mislim da su to glavni obrasci, a primijetili smo i sljedeće: kad su mladi glasači radikalne ljevice razočarani nekim politikama, imaju tendenciju načiniti korak unatrag, ne sudjelovati. Nije da su apatični, nego razočarani, što znači da neće izaći na izbore.
Ali žele sudjelovati? Zanimljivo, izlaznost na izborima opada, ali žele biti uključeni. Kako to?
Općenito postoji prilično veliko sudjelovanje mladih, mislim da smo u tom smislu pri vrhu u Europi.
Mislite li da je snižavanje glasačke dobi pomoglo u tom pogledu?
Mislim da je uvelike pomoglo političkom sudjelovanju općenito pa ne mislim da se ta priča svodi samo na glasanje. Mladi žele raspravljati o politici, mnogo se koriste novim tehnologijama, internetom. Preferiraju izražavati svoje stavove “online” jer im je tako lakše, oni su naraštaj TikToka, emotikona… Mislim da su navikli na ovaj oblik političkog sudjelovanja, koji je lakši, pruža veću anonimnost. A tijekom pandemije ovo je bilo i izraženije, ljudi su morali ostati kod kuće i mnogo su raspravljali na društvenim mrežama. Zbog mjera fizičke distance mladi su se mnogo uključivali u “online” rasprave tijekom dvije godine pandemije.
Kao profesorica provodite mnogo vremena s mladima. Moram vas pitati, što mislite o konceptu predstavničke demokracije? Moj je naraštaj glasao svake četiri godine ili ovisno o situaciji. Stavili biste glasački listić u kutiju. Trebamo li možda nekakvu promjenu sustava za ovaj naraštaj koji ste opisali? Digitalni, TikTok naraštaj, ali koji želi sudjelovati i vrlo je fokusiran na određene teme. Koja je vaša predodžba naše demokracije u Europi općenito?
Čak i kad se radi o grčkoj mladeži, za koju mislimo da je vrlo politizirana, ne mislim da ovaj naraštaj mladih želi sudjelovati u svemu. Mislim da ne bi cijenili da uvedemo još mnogo načina sudjelovanja jer su više orijentirani na identitetske politike. Imaju specifične agende, primjerice, zanimaju ih politike vezane za LGBT prava, klimatske promjene, antiautoritarne politike, pitanje treba li policija biti na sveučilišnom kampusu, pokret #MeToo ih također privlači. Ako ih zatražimo da učine mnogo više, ne mislim da bi to nužno značilo da bi mnogo više i sudjelovali, jer žele sudjelovati u pogledu specifičnih stvari. No to ne znači da, ako uvedete više oblika rasprave i sudjelovanja, putem, recimo, referenduma koji mogu imati određeni savjetodavni, a ne obvezujući karakter… Jer u Grčkoj smo imali to gorko iskustvo referenduma 2015. godine kada je postojala velika polarizacija među glasačkim tijelom, a i mladi su u velikom broju izišli na taj referendum, glasali su protiv mjera štednje. Dakle, politička elita i vlada tada su tražili od njih da sudjeluju putem izravne demokracije. Ali sutradan je premijer promijenio rezultat referenduma, pretvorio je “ne” u “da”. Ljudi su glasali protiv mjera štednje, a zatim je vlada sklopila novi dogovor. Dakle, sada znaju da više izjašnjavanja putem referenduma zapravo ne znači da je sve moguće. Stoga mislim da je ovo bilo traumatizirajuće iskustvo jer nakon što su se razočarali referendumom, nisu imali očekivanja glede alternativa. Stoga je moj odgovor “da” i “ne”, mislim da predstavnička demokracija ima puno problema, ali smatram da ostaje najbolji sustav koji imamo, jer nema čuda u liberalnim demokracijama, ali nema ih ni u drugim političkim sustavima. Mislim da nam treba više rasprava, sudjelovanja i davanja prilika, ali to nužno ne znači da će ovaj naraštaj mladih zgrabiti sve te prilike i rastegnuti svoje sudjelovanje do krajnjih granica. Prema onome što vidim među svojim studentima, dakako, to ne predstavlja mlade općenito, nego specifičnu skupinu studenata politologije, oni su poprilično kritični glede funkcioniranja demokracije, ali ne na ciničan ili iracionalan način. Kritični su demokrati, kako to imamo tendenciju reći. Tako mislim, iako su moji studenti manjina među današnjim mladima u Grčkoj.
Kažete da su vaši studenti manjina, a tko je većina ove mladeži?
Mladi u Grčkoj u današnje vrijeme spajaju kraj s krajem. U usporedbi s mojim naraštajem, puno rade, istovremeno studiraju i rade, što se isto promijenilo tijekom financijske krize. Mladi su manje zaštićeni sigurnosnom mrežom obitelji, danas to više nije onoliko prisutno koliko je bilo prije, što znači da spajaju kraj s krajem, ali moraju i učiti, žele putovati u inozemstvo, no to nije lako kao što je bilo prije financijske krize. Mislim da su više ekstrovertirani, ali imaju manje sredstava na raspolaganju. Pa ne mislim da imaju mnogo vremena za sudjelovanje u politici, što znači da ih više čujemo kad nastupi kriza. A Grčka je zemlja brojnih kriza… Ne, možda to nije dobar komentar jer danas su krize posvuda. Ali tijekom financijske krize bilo je mnogo prilika za prosvjede pa smo imali dojam da su mladi u Grčkoj radikalizirani, no mislim da danas više ne vlada takav trend.
Ali da sažmemo, glavni su problemi i dalje nezaposlenost…
No smanjuje se.
Smanjuje se.
Da.
I dalje imamo emigraciju, odljev mozgova?
Tijekom krize pola milijuna ljudi, većinom mladih, napustilo je zemlju. No tijekom pandemije ljudi su se počeli vraćati jer su restrikcije bile posvuda pa su pomislili: “Zašto se ne bih vratio u svoju zemlju ako već moram biti kod kuće?” Ljudi su tako razmišljali na početku pandemije, a sad u anketama sve više ljudi kaže da žele otići u inozemstvo, ali žele se i vratiti. Smatram da je glavni problem, dakako, nezaposlenost, koja se smanjuje, kako sam i rekla. S druge strane, plaće su u Grčkoj vrlo male, što se nije promijenilo nakon krize, vrlo je ozbiljan problem. I nedostaje nam kvalitetnih poslova za mlade, pa ljudi smatraju da će, čak i ako nađu posao, to biti nešto vrlo nesigurno, samo da mogu spojiti kraj s krajem. Dakle, ne smatraju da u ovoj zemlji imaju dobru perspektivu za zapošljavanje, i to je stvarno, nije nešto subjektivno. Stanje na tržištu rada uvelike se pogoršalo tijekom financijske krize i situacija se još nije vratila u normalu.
A što može pomoći s time, obrazovna reforma? Čuli smo da ova vlada ima velike planove, no jeste ili optimist ili?
Mislim da su vrlo realistični, shvaćaju da moraju promijeniti situaciju za mlade. U posljednjih nekoliko godina dali su neke poticaje, primjerice vaučere, besplatne propusnice, politike stanovanja… Nije stvar u tome da ništa ne čine, problemi su veliki i za njih treba vremena, u politici se ništa ne mijenja preko noći. Mislim da će poboljšanju situacije na tržištu rada za mlade pridonijeti osnaživanje gospodarstva. Uz veću razinu ulaganja i profite tvrtke će moći zapošljavati ljude i otvarati nova i bolja radna mjesta. No mislim da je to i pitanje političke volje da se, primjerice, kanalizira način na koji će tvrtke tretirati mlade. Dakle, možda treba dati poticaje tvrtkama da zapošljavaju ljude, ali i otvaraju bolja radna mjesta, radna mjesta koja će mlade zadržati ovdje i pomoći im da ne osjećaju strah ili razočaranje. Jer vidimo da imaju mnogo energije, žele životne prilike poput prijašnjih naraštaja, ali u ovom trenutku to nije slučaj.
I za kraj… Kada biste odabrali glasove svojih studenata, što bi bila njihova poruka za njihovu i našu zajedničku budućnost?
Prilično sam zadovoljna svojim studentima i mislim da su kritični na vrlo pozitivan način. Dakle, nisu cinični, ne prosvjeduju, nego se upuštaju u vrlo dobre debate. Vrlo sam optimistična zbog činjenice da imaju drukčiji mentalitet nego, primjerice, moj naraštaj, koji je već bio prilično ekstrovertiran naraštaj. No ovaj naraštaj mnogo više čita na engleskom, komunicira na stranim jezicima. Ima bolja iskustva i otvoreniji je za nove stvari. A kada vodimo rasprave na predavanjima, vidim da se ne odlučuju za prvoloptaške argumente, mržnju i lako odbacivanje sustava. Nastoje shvatiti i naći nijanse i zato sam poprilično optimistična jer je vrlo lako biti na jednoj ili drugoj strani, ali kad ste mladi, politizirani i radikalizirani, teško je pronaći srednji put i vidim da više nastoje shvatiti nego davati komentare na prvu. Pa ostajem optimistična u vezi sa svojim studentima.
Cijelu prvu epizodu emisije pogledajte OVDJE.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
.mxf-175x117.jpg)
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!