Kad bi se naš planet odjednom prestao okretati oko svoje osi, posljedice bi bile apokaliptične. Može li se to uopće dogoditi?
“Zaustavite Zemlju, silazim”, pjevali su godinama Prljavo kazalište. Ideja nije izrasla u vlastitom vrtu, već su je početkom 60-ih godina prošlog stoljeća rodili londonski kreatori koji su postavili mjuzikl ovog naslova.
No, kada bi rotacija Zemlje doista odjednom prestala, to ne bi bilo nimalo nalik na mjuzikl, već na apokaliptični horor, koji gotovo nitko ne bi preživio.
U svakom trenutku, tlo ispod nas i sve što stoji na njemu kreće se prema istoku ogromnom brzinom (ovisi gdje se nalazite na Zemlji). Na našoj geografskoj širini to je oko 1.180 kilometara na sat, ili drugačije rečeno, svake sekunde se pomaknemo gotovo 330 metara prema istoku. Budući da je naš planet okrugao i da mu se promjer (a time i obujam) smanjuje od ekvatora prema polovima, brzina također opada na odgovarajućim geografskim širinama i iznosi samo oko osam centimetara na sat u blizini dvaju polova.
Međutim, većina ljudi živi u umjerenim geografskim širinama gdje je brzina rotacije velika. To znači da kada bi se Zemlja iznenada zaustavila, oni bi bili katapultirani prema istoku istom brzinom kojom je Zemlja bila u trenutku prije nego što se zaustavila. U našem slučaju oko 1.180 kilometara na sat. A ako biste ikako mogli preživjeti lansiranje, pad na Zemlju ili se zabijanje u prvi objekt na svom putu, sigurno ne biste.
Naravno, ne bi samo ljude odnijelo u svemir ili jako daleko, već bilo što što stvarno nije dobro pričvršćeno za tlo. Tako biste se našli u zraku zajedno s drvećem, kućama, životinjama, autima, vlakovima… ostalo prepuštamo vašoj mašti. Zgrade bi se pri udaru vjerojatno raspale, pa bi njihovi sastavni dijelovi – veliki ili mali zidovi, cigle, betonske grede, krovovi i sl. – odletjeli zrakom.
Najsretniji bi bili ljudi koji u trenutku gašenja žive ili će biti na Antarktici ili u blizini Sjevernog pola. Ali stvarno, jako blizu, rekao je za Business Insider profesor geoznanosti sa Sveučilišta Colgate Joseph Levy.
“Trebali bismo biti unutar 89,9 stupnjeva ili oko deset kilometara od polova. Na toj udaljenosti vjerojatno bismo samo teturali naprijed brzinom hoda. Međutim, većina ljudi na Zemlji letjela bi brzinom od stotina kilometara na sat”, rekao je Levy.
I Jadransko more svom bi silinom udarilo u našu obalu
Drugi dio katastrofe uzrokovala bi voda. Zbog inercije bi se nepoznate količine vode iz oceana, mora, rijeka i jezera počele kretati prema kopnu. Ogromna područja bila bi poplavljena.
Kako bi se voda, kao i sve ostalo, počela kretati prema istoku, u Europi bi, primjerice, Danska i Nizozemska bile potpuno potopljene, vjerojatno i velik dio Belgije. Nalet vode potopio bi gradove duž Portugala, zapadne i sjeverne Španjolske, zapadne obale Francuske, Velike Britanije, Irske i Skandinavije. U Sredozemlju bi se more razbilo o zapadnu talijansku obalu, kao i o istočnu obalu Jadranskog mora (odnosno hrvatsku, slovensku, crnogorsku i albansku obalu), bio bi pogođen cijeli istočni Mediteran. Većina manjih otoka i otočnih država u Tihom oceanu bila bi preplavljena ogromnim količinama vode. I trebalo bi dosta vremena da se vode sasvim smire.
Što ako bi se Zemlja zaustavljala polako?
No, scenarij u kojem bi se Zemlja odjednom zaustavila gotovo je nemoguć. “U prirodnim sustavima ništa ne prestaje odmah”, rekao je Levy.
Što bi se dogodilo da se naš planet odjednom zaustavi, na nekoliko dana ili tjedana.
“Postupno usporavanje promijenilo bi pogled na nebo. Ponegdje bi se dan počeo produljivati, ali s druge strane noć nikako i ne prestaje. I kada bi Zemlja konačno stala, pola planeta bi imalo dan, a druga polovica noć. Međutim, zbog rotacije Zemlje oko Sunca (pretpostavimo da se Zemlja prestala okretati samo oko svoje osi), granica između svjetla i tame bi se stalno pomicala.
I pored toga bi svijetli dio dana trajao oko pola godine, a isto tako i noć. U onom dijelu Zemlje gdje bi vladao dan, zbog kontinuiranog sunčevog zračenja izgorjeli bi usjevi i šume, a isparilo bi i mnogo vode, objasnio je Levy. S druge strane, čak ni polugodišnja noć ne bi bila puno bolja. “Nedostatak svjetla i topline vjerojatno bi ubio mnoge preostale biljke i zamrznuo vodu u led i ledene ploče”, rekao je. Samo bi više geografske širine, gdje sunčeva svjetlost ne bi bila preintenzivna, bile sigurnije. U tom bi se slučaju potencijalni preživjeli morali naviknuti na nomadski način života, tražeći stalno promjenjiva područja s povoljnim uvjetima.
Rotacija Zemlje oko svoje osi doista se usporava, ali taj proces je izuzetno spor. Ali ne i nezamjetno. Zbog usporavanja Zemljine rotacije, primjerice, na kraju godine svako malo moramo dodati sekundu ako želimo zadržati točno mjerenje vremena. S vremena na vrijeme primjećujemo i da se Zemlja brže okreće oko svoje osi, što znanstvenici još ne mogu na zadovoljavajući način objasniti.
Prognoza vremena također bi bila puno kompliciranija zbog zaustavljanja Zemlje, jer bi se postojeći obrasci promijenili. “Preko terminatora – crte koja bi dijelila svijetli i tamni dio Zemlje – puhali bi jaki vjetrovi koji bi s noćne strane donosili hladan zrak koji bi se zagrijavao i dizao na svijetlu stranu”, opisao je događaj Levi. “To je drugačije nego sada, kada se topli zrak zagrijava i diže iznad ekvatora i hladi i pada prema polovima.”
Međutim, čak i dnevno ili mjesečno ili čak godišnje zaustavljanje Zemlje gotovo je potpuno malo vjerojatno. “Čak i kad bismo počeli iskorištavati okretni moment našeg planeta kako bismo zadovoljili sve energetske potrebe čovječanstva i polako zaustavili Zemlju, i dalje bi trebalo oko milijun godina da se planet stvarno zaustavi”, rekao je Levy. Također je gotovo nemoguće da rotacija Zemlje oko svoje osi zaustavi sudar s bilo kojim objektom iz svemira. Dakle, svijet neće tako skoro stati, a ni mi nećemo moći tek tako izaći iz njega.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare