Lobiranje u Europskoj uniji, kao i u mnogim državama svijeta nije ilegalno već je neophodno jer bi trebalo doprinjeti formuliranju odluka koje institucije donose u javnom interesu, kaže za portal N1 Marko Drajić, menadžer za projekte i lobiranje, iz Beogradskog centra za sigurnosnu politiku.
Povodom slučaja Telekoma Srbije, telekomunikacijske tvrtke da preko lobista izbriše dijelove o toj kompaniji u izvještaju o napretku Srbije u pristupanju Europskoj uniji, Drajić objašnjava da EU ima kompliciran sustav donošenja odluka.
“U njihovo formuliranje, donošenje i kontrolu provedbe odluka uključene su sve glavne institucije, Europska komisija, Savjet EU, Europski Parlament i Europski savjet. Svaka od ovih institucija ima svoja pomoćna i stručna tijela koja pomažu u donošenju odluka. Lobiranje se najčešće i najviše vrši upravo na tom nivou koji, za razliku od npr. odbora Europskog parlamenta ili njegovog plenuma, ili Savjeta ministara vanjskih poslova, nije toliko pod lupom javnosti. Zbog toga i budi tolike sumnje“, navodi Drajić.
Prema njegovim riječima, mnogo je institucionalnih ulaza koje lobisti koriste kako bi lobirali u Europskoj uniji, a različite su taktike i potrebe onih za koje lobiraju.
“Neki žele raditi dalje od očiju javnosti, drugi žele privući što veću medijsku pažnju, pa im je to dio taktike lobiranja. Neki lobisti iniciraju određene odluke, dok drugi pokušavaju da ih spriječe ili otkažu”, ocjenjuje Drajić.
Dodaje da postoje i oni koji su samouvjereni zbog moći aktera čije interese zastupaju poput onih iz automobilske ili farmaceutske industrije, a postoje i oni koji se oslanjaju na masovnost, poput velikih međunarodnih nevladinih organizacija ili sindikata.
“Novac je bitan, ali nije presudan. Neke kompanije troše i preko 10 miliona eura godišnje za lobiranje, ali nekada je reputacijski rizik mnogo veći od novca koji se izdvaja za lobiranje. To se može vidjeti na primjeru lobiranja od strane kompanije Telekom Srbija”, ističe Drajić.
Povodom ovog slučaja, Drajić smatra da je sa stajališta profesionalnog lobiranja, iznenađujuće i razočaravajuće da je tako velika kompanija počela tako kasno lobirati da se njen naziv izbaci iz Izvještaja o napretku Srbije u integracijama Europske unije.
“Čini se da je u lobiranju da se Telekom Srbija nađe u ovom izvještaju mnogo veći uspjeh imala druga strana, tko god to bio, konkurentske tvrtke, udruženja za zaštitu konkurencije ili civilno društvo. Očigledno je da su ovi akteri ušli u lobiranje mnogo ranije i imali jače argumente u kontekstu zaštite javnog interesa”, smatra on.
Ulaskom Telekoma Srbije pred kraj procesa formuliranja Izvještaja, kako kaže, sama je doprinela da javnost sazna za to, da našteti svojoj ali i reputaciji onog kod koga je lobirala i tko je očigledno pokušao da usliši interese ove kompanije.
“Mislim da na kraju dana oni neće biti zadovoljni ishodom. Na sreću, na dobitku su građani Srbije koji su informirani o ovom slučaju i shvaćaju da tu postoji neki problem. Barem oni koji nemaju kabelsku televiziju u vlasništvu upravo ove tvrtke”, zaključuje Marko Drajić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!