Gost Pressinga bio je ratni fotoreporter Zoran Marinović.
Zašto hrvatski parovi usvajaju djecu u siromašnoj Demokratskoj Republici Kongo i kakvim su opasnostima izložena tamošnja djeca? Marinović je u DR Kongu bio 15-ak putua posljednji put prije tri godine. Komentirao je slučaj četiri hrvatska para koja su uhićena u Zambiji zbog pokušaja posvajanja djece iz DR Konga.
“Ja sam već novinarski doktorirao DR Kongo. Bezbroj je situacija i tema koje smo tamo snimali. I djecu ulice i dječake vojnika. Kongo kao zemlja apsolutno ne funkcionira. Nije slučajno da se za usvajanje odabire baš ta zemlja. Zemlja administrativno, funckionalno ne postoji. Ne samo zakoni o posvajanju, socijalna služba, tamo najbanalnije stvari ne funkcioniraju. To je zemlja izluđena ratom, pet milijuna ljudi ubijeno je u sukobima u prošlih 15 godina. U Kongu je danas brutalan rat i pobunjenici će po tko zna koji put osvojiti istok zemlje”, rekao je Marinović.
Kongo je, kaže, užasno bogata zemlja u kojoj se umire od gladi.
“Bitno je znati da većina mobitela, lapotpa i sličnih procesora koriste minerale iz Konga. Kongo je ogromna zemlja, veličine 60 posto Europske unije, a nema gotovo nikakve infrastrukture. Bogata je vodom, tikovinom, mahagonijom, zlatom, kobaltom… Najlakše je onda iskoristiti jednu takvu zemlju. Nikome ne odgovara da Kongo bude miran. Ali ono što je bitno za posvojenje, zemlja ne funkcionira, s novačnicom od 100 dolara možeš napraviti što god hoćeš”, rekao je Marinović.
“Poražavajuće da u Zambiji nemamo nijednog novinara”
Spomenuta su djeca imala dokumente kongoanskih sudova koji su odobrili posvajanje, na temlju toga su hrvatski sudovi potvrdili usvojenje. Sad se postavlja pitanje jesu li kongoanski dokumenti ovjereni.
“U Hrvatskoj opet država na neki način funkcionira i socijalna služba i zakoni postoje. Kad prijeđeš samo tu rijeku Kongo, granicu, više ne postoji ništa, ne funkcionira ništa. Tih 30.000, 40.000 dolara za posvajnje djece su dio korupcijskog lanca. Da ilustriram kako je tamo, snimao sam djecu vojnike, od 10 koji se unovače, samo trojica prežive prvu godinu. I zamislite koja je to razina kaosa”, ispričao je Marinović.
“Poražavajuće je što u cijeloj priči mi nemamo nijednog novinara u Zambiji. Ona je dostupan zemlja, a ne sad imamo šum stvari, puno toga se ne zna i donosi još dodatnu komplikaciju. Zambija je kud i kamo sređena i zato što je južni susjed Konga ljudi dolaze u Zambiju posvojiti tu djecu. Ako u Hrvatskoj ne možeš pet-šest godina posvojiti, a u Kongu možeš uz taj novac, naravn oda ćeš to napraviti. To se radili velik broj puta, ali mislim da je prvi put da je došlo više, osam ljudi, četiri para pa je možda to… Vjerujem da će imati dobre odvjetnike, da će se to riješiti. Zambija, koliko god sređena, i dalje je u Africi. Kad bi završili u zambijskom zatvoru, to bi bila tragedija. Nadam se da će se ti ljudi koji su po meni imali plemenite namjere izvući, ali način na koji je to napravljeno očito nije bio dobar”, kazao je Marinović.
“Da rat u Ukrajini stane na jedan dan, u Somaliji gladnih ne bi bilo godinu dana”
Prije dva tjedna Marinović se vratio iz Somalije gdje je humanitarna kriza. UN navodi da je izbjegnuta glad, no pitanje je na koliko dugo. Somalij ima 17 milijuna stanovnika, suša je pogodila gotovo 8 milijuna ljudi, 1,3 milijuna se iselilo zbog suše. Četiri zadnje kišne sezone nisu imale kišu.
“Somalija je sasvim sigurno u plejadi tih vrlo tšekih zemalja. Prošle godine je bila druga najnasilnija nakon jemene. Ne možeš iz hotela izaći bez naoružanih čuvara. Hotel je kao bunker. Na svakom mjestu gdje snimaš možeš biti maksimalno 15-20 minuta dok se Al-Shabab, islamistička skubina, ne organizira”, priča Marinović.
Upozorava da bi se “Somalija mogla pretvoriti u katastrofu naše generacije”.
“Čak 7,5 milijuna ljudi nema pristup vodi i hrani. Ljudi bježe, moraju ostaviti djecu jer ona ne mogu hodati… Neprihvatljivo je da u 21. stoljeću djeca umiru od gladi. A samo dva sata od Mogadišua zalijeva se pustinja i klimatiziraju se stadioni. Mislim na Katar. Zbrajao sam, uspoređivao – kad bi se u Ukrajini samo na jedan dan zaustavio rat, u Somaliji gladnih nebi bilo godino dana. Koliko se potroši na svu tu vojnu opremu”, rekao je.
Ističe da je to problem koji mogu riješiti samo veliki igrači, a UN to nije.
“Prvi put nakon 30 godina UN bi mogao proglasiti epidemiju gladi i to će biti potpuna katastrofa. Mislim da već sad stvari izmiču kontroli”, rekao je Marinović.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
