'Lako je zapaliti vatru i smijati se dok je drugi gase'

Vijesti 28. ruj 201720:12 > 20:12
N1

Gost Pressinga Petra Štefanića bio je ravnatelj Gavelle Boris Svrtan koji je govorio o zahtjevu da se Noć kazališta održi 25. umjesto 18. studenog zbog poklapanja s Danom sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje.

Nije svake godine isti datim Noći kazališta. Kako to da se dosad nije poklopilo s Danom sjećanja?

To je datum treća subota u studenom i ovaj put se to poklopilo s 18. studenim kad je Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje. Ta manifestacija je počela prije 9 godina i ona se razbuktala i postala i međunarodna manifestacija jer su mnogi od nas preuzeli tu ideju. Taj dan po pristupačnoj cijeni ulaznice svi gledatelji mogu doći u kazalište.

Kako to da se nije nikad to poklopilo s 18.studenim?

Vjerojatno je stvar u statističkim pokušajima i pogreškama. To se ovaj put poklopilo. Leo Vukelić mi je rekao da kad je on organizirao Noć kazališta nije se to poklopilo. Sad je organizator ravnatelj kazališta u Dubravi i on je nakon napisa autora Mladena Pavkovića odlučio, možda i ishitreno i bez komunikacije s ostalima, promijeniti datum manifestacije na 25. studenog. Glumci su shvatili da će u drugim zemljama biti 18., a kod nas 25. pa bi moglo biti čudno da je to neka kolizija s kazalištem. Glumci su se javili na tu temu. Jakov Bilić i Franka Klarić su rekli da zašto ne bi bilo to večer kazalište u Vukovaru i zašto ne bi bilo puno jer je normalno da nakon 25 ili 26 godina nemamo samo komemorativni pristup nego i onaj koji slavi život.

Vi ste u prvi mah rekli da ćete izvesti svoju predstavu ‘Moj slučaj’ i rekli: ”Dođite i zabranite mi ako možete”. Jeste li malo odustali od toga?

Uvijek je to neka reakcija koja i nije bila neki veliki bunt ili inat. Mi smo glumci, volimo možda malo i dramatična priopćenja. Nikoga nisam htio uvrijediti. Rekao sam da su ljudi koji su tražili micanje datuma slabo obaviješteni i da su hrvatska kazališta ’91. bila važan segment te naše obrambene priče i branili su ne samo geografski nego i duhovni prostor igrajući po hotelima za izbjeglice i prognanike i vojnike na frontu. Glumci o tome ne žele puno govoriti i isticati svoju ulogu. Ali mislim da je to važna uloga. Ja sam bio izvidnik i bio kandidat za neki rov ili rat. Nisam možda imao tada hrabrosti da se prijavim, ali sam shvatio kad smo u Gospiću igrali predstave… Radili smo ono što je u tom trenutku nama jako važno, ali i ljudima – da im damo duhovni podstrek. Kad je bio policijski sat smo do jutra svirali s grupom Meduza iz Senja. Nije to bilo potrebno vojnicima samo kao olakšanje u bitci za život. Kad smo bili u Karlobagu odigrali smo predstavu Fadila Hadžića. Igrali smo predstavu i ljudi nisu reagirali. To je bila satirična komedija, a oni su bili zamrznuti od užasa. Vidio sam da je nešto čudno ali smo igrali do kraja. Nismo znali da su jučer spašavali svoj život i rekli su ako možete još jednom odigrati predstavu onda ćemo bolje shvatiti. Tada sam si osvijestio da je ono što mi radimo od velike vrijednosti za njih. To mi je dalo ideju da napišem ‘Spikom na spiku’. Važno je bilo da se ljudi nasmiju.

Sada ste malo se vratili u ratna vremena. Bili ste na neki način sudionik rata. Pojavljuje se Pavković s jednom željom da se datum promijeni. Kako je moguće da se priča prilagođava njegovom kapricu? Može li doći vrijeme da se slavi život bez obzira na datum?

Toliko je lako zapaliti vatru i otići na brdo i kao Neron se smijati kako je drugi gase. To je u ovim trenucima lako. Ovaj naš poziv je urodio divnim činjenicama da su se ljudi recimo iz Dubrovnika javili pa neki iz Hvidre s Peščenice… Koliko pozitivnih, ali i polemičnih komentara, ali nisam primijetio niti jedan koji je ispod nivoa. To me jako veseli. Ja sam samo artikulirao što su moji divni studenti iz Šibenika rekli citiravši Churchilla: ”Ako smo smanjili proračun za kulturu, za što se uopće borimo”. Ideja Hrvatske nije se začela u kazalištu ali ima debele veze sa slobodom koju je kazalište širilo.

Mi smo našli rješenje koje uvažava želju organizatora. On je poziv uputio kazalištima da Noć kazališta bude 25. studenog. Tada će Gavella imati najveći hit Gavellin. Cijena će biti 10 kuna, a karte će se moći kupiti tek ujutro 25. studenog. S druge strane 18. studenog mi imamo tri predstave. Dvije sa Scene 121, ‘Srce je veće od ruku’, Elvisa Bošnjaka, a u 17 sati imamo ‘Tesla Anonimus’,  Filipa Šovagovića. To je naš veliki hit. U 19:30 ‘Srce je veće od ruku’ i u 21:30 ‘Moj slučaj’ Vlade Gotovca. Ta će biti besplatna, a za ove dvije će biti 20 kuna cijena.

Bila mi je namjera da se o tome porazgovara. Dosta mi je da se u kulturi baci kost u medije i onda se svi oko toga lome.

Mislim da smo naučili da rješavanje i lomljenje preko koljena i nabacivanje teškim kvalifikacijama da su donijeli puno lošeg i mučnog osjećaja ljudima koji prate kazalište i vole kazalište. Oni ne razumiju puno te naše borbe. To im izgleda kao neka hermetična družina koja se svadi oko nekih interesa. Treba konačno početi voditi empatični dijalog. Ti branitelji su dali živote da bi mi snimali filmove i radili kazalište. Ti ljudi s Peščenice su puni gelera, bore se da zadrže svoju stabilnost i mi umjesto da im pomažemo zagrljajima, ih odbacujemo i generaliziramo. Izaberemo grupu lažnih branitelja koji su dobili penzije za 5 tisuća maraka i generaliziramo. Ljaga tako ide na sve koji su u suštini bili antifašisti i koji su kupili kalašnjikov i branili djecu i žene.

Tko bi tu selekciju trebao napraviti?

Prije svega pravosuđe koje znamo kako se ponaša. Kad vidim jedriličare… Čovjek pregazi s gliserom i biva oslobođen i još traži odštetu i to mu pravosuđe omogućuje. U takvoj državi živimo da se ja moram sramiti pred tom talijanskom djecom.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter |Facebook | Instagram.