Cvjeta biznis s nekretninama starijih građana: Kako ih zaštititi od prevaranata?

Ono što bi trebala biti garancija za pružanje potrebne skrbi, zapravo je sredstvo prevare i pljačke starijih i nemoćnih. Biznis nekretnina starijih građana cvjeta iz godine u godinu, a takozvani uzdržavatelji potpise umirovljenika za ugovore o dosmrtnom uzdržavanju skupljaju i po bolnicama.

U ugovorima se ne razrade obveze uzdržavatelja pa umirovljenici izgube svoje stanove i kuće te završe u domovima za starije ili na ulici, govori nam predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske Jasna Petrović navodeći slučaj umirovljenika iz Zagreba kojega je uzdržavatelj izbacio iz stana i potom ga prodao.

Zatim slučaj, dodaje, umirovljenice iz Oborova kraj Zagreba koja u 86. godinu još uvijek pokušava raskinuti ugovor, ali su zadnje tri godine pomrli svi svjedoci koji bi potvrdili da je uzdržavatelji uopće ne uzdržavaju, jer sud saziva po jedno ročište godišnje.

Bilo i je slučajeva, kako kaže, da uzdržavatelj živi u drugom gradu i jedina obveza je svaki dan telefonski provjeriti kako je uzdržavana osoba. Često se događa, navodi, da uzdržavatelj smjesti “štićenika” u dom, preusmjeri i sav zdravstveni nadzor kod svog poznatog obiteljskog liječnika ili da uopće ne uzdržava osobu, niti na način da joj daje primjerice tri obroka dnevno.

Hrvatska je druga u Europi po postotku osoba starijih od 65 godina koji stanuju u vlastitoj nekretnini, čak 89,9 posto, pa je, naglašava, vlasništvo nad nekretninama osnovni mamac.

“Masovni biznis lešinarenja”

“Riječ je o masovnom biznisu lešinarenja. Brojni profesionalni uzdržavatelji i po bolnicama prikupljaju potpise umirućih staraca o kojima zapravo ne skrbe, i to više desetaka njih. To je lukrativan biznis, čak i za kriminalce, jer se ne provjerava jesu li su uzdržavatelji učinili djelo protiv tijela ili života ili bili uključeni u privredni kriminal”, tvrdi predsjednica Sindikata Petrović.

Dodaje kako ne postoje nikakva ograničenja broja ugovora, iako traže da se ne smije potpisivati više od dva. Nitko ne nadzire potpisivanje ugovora, niti njegovu primjenu, naglašava.

Ne zna se koliko je prijevara umirovljenika jer službenih podataka nema, ali postoje službeni podaci o broju sklopljenih ugovora, koji su, ističe, naprosto zastrašujući.

Tijekom 2021. godine pred javnim bilježnicima sklopljeno je 1.578 ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, od čega 567 u formi javnobilježničkog akta, a 1.011 je solemnizirano, prema podacima Hrvatske javnobilježničke komore. Dok je pred sudovima ovjereno 1.320 ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.

To je skoro 3.000 ugovora, a tome treba dodati i ugovore o doživotnom uzdržavanju potpisane kod bilježnika, o čemu ne postoje potpuni podaci, navodi.

Procjenjuje se, kaže, da godišnje oko 4.000 tisuće starijih osoba nerijetko završi u riziku od gubitka vlastitog doma, a neki doslovno završe na ulici.

Riječ je o ekonomskom nasilju, koje nije moralo u začetku biti s namjerom prijevare, iako je najčešće, kako kaže, upravo to cilj predatora – lešinarenje nad građanima u dobi od 65 plus godina.

Koja je razlika između dosmrtnog i doživotnog uzdržavanja?

Naglašava da, prema brojnim anketama, do 80 posto starijih osoba ne razlikuju dosmrtno i doživotno uzdržavanje te nerijetko prihvaćaju dosmrtni ugovor ne znajući da će upravo tim ugovorom trenutkom potpisa izgubiti sve nekretnine i imovinu koja je predmet uzdržavanja.

“Nikako nemojte potpisati ugovor o dosmrtnom uzdržavanju jer istog trena vaša imovina prelazi u vlasništvo, nazovi, uzdržavatelja koji ju može odmah prodati. Ugovorima o doživotnom uzdržavanju imovina će do vaše smrti ostati netaknuta i u vašem vlasništvu”.

Dodaje kako bi u ugovoru trebalo naglasiti pravo doživotnog plodouživanja i uživanja svih vlasničkih prava (primjerice iznajmljivanje, sustanovanje).

Zbog straha i srama umirovljenici ne prijavljuju prijevare

Starije osobe rijetko prijavljuju prijevare zbog brojnih prepreka koje ih obeshrabruju.

“Neprijavljivanje takvih oblika ekonomskog nasilja događa se zbog straha od počinitelja, srama što su bili žrtve ili dopustili da im se dogodi nasilje, odnosno prevara. U mnogim slučajevima starija osoba se boji da ne pogorša situaciju ili da će biti primorana otići od kuće, da nasilnik neće otići u zatvor ili se brinu kako će okolina reagirati. Za sudove nemaju ni novaca ni vremena. Najčešće su demotivirani i zbog toga što su postojeći zakonski propisi i sudske procedure na strani pružatelja uzdržavanja”, objašnjava.

Sindikat umirovljenika, kako navodi, već deset godina redovito novom ministru pravosuđa piše inicijativu za ukidanje instituta dosmrtnog uzdržavanja i za donormiranje ugovora o doživotnom uzdržavanju.

“Dobivamo u pravilu bešćutni odgovor kako svaki građanin može i svoju vilu prodati za kunu, zašto ne?! Velika je vjerojatnost da snažan lobi pravničke struke (suci, bilježnici, odvjetnici) ima svoj interes u zadržavanju postojećeg pravnog temelja za kriminalno otuđivanje imovine starijih, kao i povezanost s lobijima socijalne skrbi, liječnicima, ali i vrlo masovno potpisivanje ugovora o uzdržavanju s vlasnicima obiteljskih i privatnih domova, iako je to zakonski zapriječeno jer su pružatelji socijalnih usluga”, tvrdi Petrović.

Zajedno s Maticom umirovljenika, dodaje, od Ministarstva pravosuđa traže izmjene Zakona o obveznim odnosima, odnosno ukidanje instituta ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i strože uvjeta za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju kao i bolju prethodnu kontrolu sklapanja, registar ugovora i hitnost sudskih postupanja u tim stvarima.

Ukida se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju?

Hrvatska stranka umirovljenika pokrenula je saborsku proceduru za ukidanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

Naime, u saborskoj je proceduri od svibnje 2021. godine prijedlog izmjena Zakona o obveznim odnosima kojim Hrvatska stranka umirovljenika predlaže ukidanje članaka od 586 do 589 kako bi se onemogućio institut Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

“Prijedlog je potpisao 21 saborski zastupnik i prihvaćen je da se riješi u hitnom postupku tako da ubrzo očekujemo njegovo rješavanje što je svima u interesu jer svakim danom broj lihvarskih ugovora se povećava, a time i broj oštećenih starijih osoba, bolesnih, slabo pokretnih i nemoćnih”, kažu nam iz stranke.

Izmjenom Zakona i ukidanjem mogućnosti sklapanja dosmrtnog uzdržavanja umirovljenici i starije osobe bile bi, naglašavaju, bile potpuno zaštićene, a dodatno bi se zaštitili i prilikom sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Naime, predviđa se uvođenje, kako objašnjavaju, dodatne sigurnosti na način da se u proces sklapanja doživotnih ugovora uključuju i Centri za socijalnu skrb i da pružatelj usluge doživotnog uzdržavanja može sklopiti maksimalno dva ugovora što bi se kontroliralo uvođenjem Registra pružatelja usluga doživotnog uzdržavanja.

Sukladno njihovom prijedlogu, ugovor o doživotnom uzdržavanju bio bi jedini način na koji uzdržavana osoba može zatražiti pomoć od pružatelja usluge uzdržavanja i uz dodatne modifikacije predstavljao bi siguran i prihvatljiv oblik pružanja pomoći uzdržavanim osobama.

Navode primjere drugih država, tako u Švicarskoj egzistira Ugovor o doživotnom uzdržavanju, u Francuskoj i Austriji Ugovor o doživotnoj renti, a u ostalim državama sklapanje ugovora je osobna stvar pružatelja i davatelja usluge koja nije posebno zakonski regulirana osobito u kontekstu vrlo malog broja umirovljenika koji posjeduju nekretnine.

Osim uključivanja socijalnih službi, ograničavanja broja ugovara i uvođenja Registra, Sindikat umirovljenika navodi kako bi prema Zakonu o parničnom propisu trebalo uvesti i posebne rokove za prvu presudu unutar tri mjeseca sudskog postupka.

“Hrvatska stranka umirovljenika je jedina parlamentarna stranka umirovljenika i čudno je da sve ove godine nisu nikada podržali umirovljeničke udruge u njihovim naporima da se ukine dosmrtno uzdržavanje. Dobro, sada se javljaju. No, bilo bi dobro da se postavi cjeloviti sustav, a ne samo ukidanje jednog doista opasnog i zlorabljenog instituta”, smatra predsjednica Sindikata Jasna Petrović.

Kako dolazi do manipulacije ugovorima?

Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je temelj na kojem strane ugovora ostvaruju svoja prava i obaveze, kao i u svakom ugovoru, a što su prava i obaveze, kako objašnjava voditeljica Pravnog savjetovališta Štefica Salaj, točnije ugovorene i jasnije napisane, njihovo ostvarivanje i zaštita su lakše.

“Nažalost, čest slučaj je da su ugovori pisani po “špranci“, po nečijem modelu ili vrlo općenito i kratko pa sve to ostavlja prostor za manipulaciju. Starije osobe često budu uvjerene da je sve jasno i da nema problema, da svi razumiju što su njihova prava i obaveze iako sam ugovor nije precizan i detaljan”, navodi.

Računajući na njihovo povjerenje, možda i ekonomsku ovisnost, koje su, kako kaže, uglavnom i temelj za sklapanje takvih ugovora, objašnjava im se da nije potrebno ugovarati detaljno i pojedinačno prava i obaveze, da se zna što znači uzdržavanje, da se razumije da će im se pružati sva potrebna skrb i slično.

“Međutim, zaboravlja se da su prava i obaveze ono što u prvom redu određuje ugovor i da je kasnije teško ili čak nemoguće dokazati da davatelj uzdržavanja nije pružio neki vid uzdržavanja i skrbi koji je primatelj mislio da će dobiti, ako to nije točno ugovoreno”, upozorava.

Ako je netko nekoga lažima, dovođenjem ili održavanjem u zabludi, naveo da potpiše ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a on to ne bi inače učinio, tada je počinio kazneno djelo prijevare, naglašava. No, sudu se trebaju predočiti svi mogući raspoloživi dokazi prijevare i vjerodostojno nastojati da sud pokloni vjeru tim dokazima.

Nadalje, stranke mogu sporazumno same raskinuti ugovor, a ako to nije moguće, prevarenoj strani ostaje mogućnost pobijanja ugovora i njegovog poništaja.

Pri tome je važno, kako kaže, voditi računa o zakonskim rokovima za pokretanje takvih postupaka kako se ne bi izgubilo to pravo.

“Ti komplicirani i dugotrajni kazneni i građanski postupci su još jedan od velikih razloga za oprez. Primatelji uzdržavanja nerijetko umru ne dočekavši kraj postupka. Detaljno proučavanje i informiranje u vezi ugovora o dosmrtnom uzdržavanju važno je prije donošenja odluke o njegovom sklapanju”, poručuje voditeljica Pravnog savjetovališta Štefica Salaj.

Najbolja zaštita

Iz tih razloga Sindikat umirovljenika predlaže da se održi samo institut ugovora o doživotnom uzdržavanju, ali da se sklapanje i provođenje tih ugovora detaljnije regulira i ojača kontrola sklapanja i provođenja. Zalažu se i za institut pravobranitelja za starije i nemoćne osobe.

“Svjesni smo da će uvijek biti prijevara i nije moguće u potpunosti spriječiti takva djela, to je nerealno očekivati. Međutim, treba učiniti sve kako bi se to onemogućilo ili učinilo iznimno teškim. Ugovori trebaju biti kvalitetno napisani, treba postojati prethodni pripremni postupak i efikasna kasnija zaštita prava”, objašnjava Salaj.

Dodaje kako trebaju postojati mjesta gdje se starije osobe mogu obratiti i informirati prije nego se odluče sklopiti ugovor jer im se može dogoditi da ostanu i bez uzdržavanja i bez imovine.

Najbolja zaštita sprječavanja zloupotrebe povjerenja starijih osoba je, ističe, njihov oprez, stručna pomoć i informiranost, ali i efikasno kažnjavanje i efikasni sudski postupci.

Umirovljenici se često obraćaju za pomoć Pravnom savjetovalištu Sindikata umirovljenika kako bi dobili informacije, savjete i upute. Pomoć uglavnom traže osobe koje već imaju problema sa sklopljenim ugovorima i sudskim postupcima, ali se sve više javljaju i oni koji pitaju za savjet što da rade, koji ugovor da potpišu i kako da ga sačine, govori.

Umirovljenike upoznaju i sa zakonskim odredbama i njihovim pravnim mogućnostima da zaštite svoje interese. Također, Sindikat umirovljenika redovito održava radionice i predavanja na temu ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.

Većina su samci s niskim mirovinama

Većina umirovljenika su samci koji žive s niskim mirovinama, a imaju jednu ili više nekretnina. Mnogi sami ne mogu skrbiti o sebi, a nemaju ni novaca za otići u dom jer je 75 posto svih mirovina ispod hrvatske linije siromaštva, navodi predsjednica Sindikata Jasna Petrović.

U Hrvatskoj je samo oko 2,5 posto starijih od 65 godina smješteno u ustanovama dugoročne skrbi, no i takvi su domovi nerijetko sve više stacionari za “otpisane”, dodaje.

“Svakako je najbolje dočekati kraj svog života u vlastitom domu, po mogućnosti uz pomoć vlastite obitelji i biti okružen ljubavlju bližnjih. No, da bi to funkcioniralo, osobito ako starije osobe žive same, nisu dovoljni samo projekti poput projekta Zaželi ili patronažne sestre već dobro organiziran javni sustav pomoći u kući, dostava toplih obroka, spremanje stana, liječničke posjete,… Hrvatska takav sustav ima tek u povoju”, objašnjava.

Tvrdi da tako malo organizirane skrbi za starije ima rijetko koja država kao Hrvatska. U mnogim zemljama, kako navodi, lokalne ili nacionalne socijalne službe prate svaki postupak potpisivanja ugovora o doživotnom uzdržavanju te provode i nadzor.

“One doista štite ranjive i skrbe o zaštiti najugroženijih. U Hrvatskoj se socijalna skrb umjesto kvalitetne decentralizacije, centralizira i time praktički još više udaljuje od ranjivog korisnika”, ističe predsjednica Sindikata umirovljenika Jasna Petrović.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.