Čak sedmero učenika s poteškoćama u razvoju provodi nastavne dane u svega 22 kvadrata učionice. U nastavnu godinu krenuli su s pet učenika, upisalo ih se zatim još dvoje. Nakon apela roditelja, škola je tražila od Grada da ustroji dva odjela. I Grad im je isto i odobrio, no onda je zapelo na zahtjevu za zapošljavanjem dodatnog edukacijskog rehabilitatora. Ministar Fuchs kaže: Prekrasno ste javili, drugo je polugodište. Iz Grada kažu: Mi smo svoj dio posla napravili.
U 20 kvadrata osnovne škole Janka Draškovića u Zagrebu smješteno je sedam učenika trećeg razreda s teškoćama u razvoju.
Majka jednog od njih, Leonarda kaže: U takvim uvjetima stanje mu se i pogoršalo. “Prostor je toliko mali da ni ploču nemaju. To su djeca koja samim time što imaju teškoće nose i određene potrebe. Ja, jedino što sam mogla zaključiti je da je moje dijete previše umorno, što sam ja i vidjela jer on kad završi sedam sati sa školom ovdje mora na rehabilitaciju.”
U želji da nešto promijene, roditelji su odlučili analizirati Pravilnik o pedagoškim standardima. Sporan je bio članak 9.
“Imamo pravilnik koji govori da možemo imati dvanaestero djece u razredu bez teškoća, a devet ako su s teškoćama. Mislim nešto ne štima, očito je brojka velika.”
Da su roditelji u pravu, potvrđuje i škola koja je zahtjeve na nadležne adrese i poslala.
Odjeli za učenike s posebnim potrebama nikada dosad nisu brojni kao ove godine, osobito u nižim razredima gdje je sedam učenika, asistenti i učiteljica.
“Tražili smo službenim zahtjevom od MZO-a mogućnost da od toga odjela napravimo dva manja, uz novo radno mjesto učitelja edukacijskog rehabilitatora. Od Gradskog ureda za obrazovanje,sport i mlade dobili smo pozitivno mišljenje”, kažu iz škole.
No, od 21. studenog prošle godine do danas nije bilo odgovora odobrava li se zapošljavanje dodatnog rehabilitatora. Ministarstvo je pismeno pozdravljalo odluku, upućivalo na Gradski ured, a onda je ministar presjekao. “Ovaj konkretni slučaj, Grad Zagreb treba ovoj školi omogućiti neke bolje veće prostore, a otvaranje pojedinih odjela definira se početkom školske godine. Sada smo prošli drugo polugodište, a da škola pritom nije tražila nešto takvoga, ja očekujem da će oni sljedeće školske godine postaviti zahtjev u skladu sa zakonom i propisima.”
Iz Grada kažu da problem nije veća učionica koju mogu osigurati, već broj učenika i rehabilitatora. Dodaju da je upis dodatnih dvoje učenika s poteškoćama bio u dobroj vjeri.
“Vjerujem da je taj upis bio u namjeri toga da će se osigurati potrebni uvjeti. Čak i da imamo ogromnu učionicu 30-40-50 kvadrata to ne bi bilo sukladno propisima. Ne bi se dogodilo prvi put da ustanovimo poteškoće tijekom same godine”, poručuju.
U udruzi Sjena kažu: Nikoga nije briga što će s tom djecu biti jer nitko ne preuzima odgovornost.
“Izgledno je da neće, onaj tko bi trebao staviti svoj amen i potpis i o kome ovisi to i koji bi se trebao na kraju krajeva pravilnika i zapisnika koje su sami donijeli pridržavati, to očigledno ne želi. Cijeli sustav našu djecu doživljava kao stvari, kao jabuke koje će premetati, nametati. Strpavaju ih, ali doslovce strpavaju, u različite buvare, skladišta, gdje god im se otvori nekakav prostor.”
Leonardova majka za kraj poručuje: “Ja dva sata trošim dnevno samo na odvoz i dovoz djeteta u školu jer u njegovoj lokalnoj školi nema uvjeta za njega, plus rehabilitacije koje nemam najbliže i koje opet moram vozit na drugi kraj grada i onda još ova situacija, da čak i ono što se može riješiti na jednostavan način stane.”
Jednostavno rješenje, no na poteze se još uvijek čeka. A dani idu kao i školska godina, neki lakši, neki teži, a za ovu djecu s poteškoćama možda najskučeniji i najteži.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Ema Bašić N1
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare