Antonija Petričušić i Olja Družić, profesorice s Pravnog fakulteta koje su vodile kampanju za pravo svakog djeteta na školski obrok, na Svjetski dan djece gostovale su u N1 Newsnightu s Ivanom Hrstićem i osvrnule se na napore da osiguraju školski obrok za svako dijete.
Uz njih, dobitnice godišnje nagrade za promicanje prava djece još su Ivana Dobrotić i Marijana Kletečki Radović, također profesorice s Pravnog fakulteta. Iako ponosne na postignuto, teško im je ne zapitati se zašto je uopće trebalo toliko borbe za nešto što se čini tako logičnim – ne imati gladnu djecu u sustavu.
“Ne bi li to trebao biti jedan od dijelova posla sveučilišnih nastavnika i nastavnica, doprinositi općem dobru? Sustav je očito bio neadekvatan jer smo prije tri godine u pandemiji dobili informacije da su neka djeca u jednoj maloj školi iz Karlovačke županije, nisu dobili obrok jer njihovi roditelji nisu imali novca. Po nekakvom tadašnjem ključu brige o toj djeci, ispalo je da više nisu bili u sustavu. Nažalost, dio je to loše socijalne politike. Kolegica i ja nekako smo se prepoznale međusobno kao moguće predlagateljice rješenja za takve probleme i krenule u inicijativu, iz perspektiva znanstvenih spoznaja, uvesti univerzalnu metodu. Znači, za sve, kako nitko ne bi bio diskriminiran. Bio je to jedan križarski pohod, ali smo si zacrtali ne odustati. Srećom, čuli su nas. Trebalo im je vremena, no prepoznali su da je to dobra mjera. Samo šest članica Europske unije ima mjeru koja osigurava barem jedan obrok djeci besplatno”, kazala je Petričušić.
Zapadne prilike nisu toliko kritične kao na istoku ili jugoistoku Europe, gdje se Hrvatska nalazi. Mnogi građani u Hrvatskoj teško povezuju kraj s krajem i najveći im dio plaće odlazi na hranu.
“Prema podacima Državnog zavoda za statistiku 25 posto ljudi tvrdi da jedva spaja kraj s krajem. To što smo u šest zemalja EU-a, u koje smo se uvrstili, omogućena besplatna prehrana za djecu, velika je stvar. Postajemo ogledan primjer dobre prakse ili politike pa nam se javljaju neke zemlje iz EU-a. Primjerice, sutra će biti razgovor na razini Europske komisije, gdje ćemo dijeliti iskustvo kako smo došli do toga da se politike pokrenu i osvijeste po ovom pitanju. Ovaj problem je malo na radaru političara pa je teško nešto učiniti po tom pitanju”, rekla je Družić pa pojasnila zašto je kod nas prepoznat taj problem:
“Mi smo po Ustavu socijalna država. U svakom slučaju, pohvalila bih što je Vlada to prepoznala, ali trebalo nam je jako puno osvještavanja. Imali smo turneju od jednog do drugog ministra kako bismo im objasnili zašto je to važno i zašto platiti onima koji imaju novca. Imali smo odgovor na to. Oko 80.000 djece u sustavu je na rubu siromaštva. Kako ćete znati koja su to točno?”
Petričušić je dodatno pojasnila kako su argumentirali političarima zašto plaćati svakom djetetu obrok.
“Osnovna škola je obavezna i djeca nemaju izbora, moraju boraviti u njima. Poput drugih institucija gdje su ljudi primorani biti u njima, kao bolnice i zatvori, gdje se ne dovodi u pitanje univerzalnost odluke o obroku. Postoji i druga argumentacija, besplatni udžbenici za sve. Kao sociologinja sam političarima pokušala predočiti ono što bi kao roditelji mogli razumjeti. A mudra politika zna prepoznati kako skrbiti za svoju najmlađu populaciju. Ne možete razumjeti siromaštvo ako ga niste osjetili, a ne vidite ga jer je socijalna sramota.”
Uistinu, diskriminacija kreće od najranijih dana, ako neki imaju sve, a drugi nemaju ni minimum.
“Istraživanja su nam to pokazala. Imale smo prilike puno ići na teren, razgovarali smo s djecom i nastavnicima, koji su nam rekli da se djeca raslojavaju u socijalnom smislu. Zna se tko jede subvencionirani obrok, a tko ne pa djeca kojoj je to omogućeno, to ne žele kako ne bi bili stigmatizirani kao oni koji nemaju. Nažalost, živimo u takvom društvu”, pojasnila je Družić.
Naglasile su da Ministarstvo znanosti i obrazovanja mora početi provoditi bolju obrazovnu politiku jer oko 25 posto djece razmišlja o samoubojstvu.
“Pravobraniteljica za djecu je javno apelirala da se zbog povećanih socijalnih rizika trebaju ojačavati timovi socijalnih stručnjaka, što podrazumijeva povratak socijalnih radnika, u školama. To su podržali svi uključeni, ali Ministarstvo je tvrd orah. Iako nema prijepora i dilema da se socijalni radnici uključe, Ministarstvo odgovara da ne vidi razlog za njihov povratak u škole. Time pokazuju nerazumijevanje situacije”, ističe Družić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!