Vlasti Republike Srpske slave 9. siječanj kao praznik, datum kada je 1992. godine u Sarajevu tadašnja Skupština srpskog naroda u BiH, donijela Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda BiH, kao nezavisne cjeline unutar Bosne i Hercegovine.
Krajnji cilj je bio da se taj dio BiH potom pripoji Jugoslaviji, koja se tada raspadala. Na čelu samoproglašene republike bili su Radovan Karadžić, Biljana Plavšić i Momčilo Krajišnik, osuđeni u Haškom tribunalu zbog ratnih zločina. U donošenju deklaracije nisu sudjelovali predstavnici Bošnjaka i Hrvata.
Dan RS je Ustavni sud Bosne i Hercegovine tri puta proglasio neustavnim, a “Venecijanska komisija” diskriminatornim. Proslavu su osudile Europska unija, Sjedinjene Države i Visoki predstavnik Christian Schmidt.
Centralna proslava uz svečani defile održana je u Istočnom Sarajevu, za razliku od ranijih godina kada se 9. januar obilježavao u Banja Luci.
Sa proslave, Milorad Dodik, predsjednik RS, pozvao je na ujedinjenje tog bosanskohercegovačkog entiteta sa Srbijom, ustvrdivši kako za to postoji plebiscitarna potpora Srba s obje strane Drine, a na ruku takvim planovima idu i promijenjene okolnosti u svijetu. Na svečanoj akademiji odlikovao je i Vladimira Putina što je osudila Europska unija.
“Ovo vrijeme moramo iskoristiti mi koje je narod birao da objedinimo srpski narod”, kazao je Dodik, dodajući kako je došlo vrijeme u kojemu se može razmišljati o tome da svi Srbi žive u jednoj državi jer su se odnosi snaga u svijetu promijenili pa više ne postoje ograničenja koja su to do sada priječila.
“Mi hoćemo svoju državu”, kazao je Dodik, dodajući je RS formiran 9. siječnja 1992. upravo kako bi bio neovisna država, a da se to nije dogodilo samo zbog Daytonskog sporazuma.
I predsjednik Skupštine Srbije, Vladimir Orlić, koji je u Banjoj Luci predvodio sbrijansko izaslanstvo, govoreći o uspostavi Republike Srpske, govorio je u množini, sugerirajući da je u osnivanju sudjelovala i Srbija koja i danas ima obvezu čuvati tu tvorevinu. Naglasio je kako je Srbija ‘lider’ u regiji i da kao takva ima snage štiti sebe i svoje pa Srbe više nitko neće ponižavati.
Geopolitički analitičar Denis Avdagić za N1info.hr kaže kako takve izjave, u najmanju ruku ne doprinose suživotu, i osjećaju sigurnosti prije svega za građane BiH, ali i šire.
“To je zapaljiva retorika. Osobno ju analiziram kao ne osobito opasnu u smislu vjerojatnosti pokretanja procedure koja bi zbilja vodila, formalno u smjeru takve retorike. Međutim, sve to je vrlo opasno, jer ‘ako ništa drugo’, radikalizirate opću komunikaciju, ozračje, riskirate poticanje pojedinaca koji mogu uzeti ‘pravdu u svoje ruke'”, kaže Avdagić.
Dodaje da odgovorno vođenje politike zahtijeva od političkih aktera aktivno promišljanje i o takvim stvarima.
“Zato, zaključujem kako se radi o retorici koja je svojevrsno ‘vraćanje dugova’ ruskoj strani za kontinuiranu potporu i međuodnose. “No ne vidim kako bi se stvari doista okrenule prema onomu što smo gledali 90-tih godina; nema kapaciteta za pokretanje rata”, naglašava i dodaje da “ovakva napetost nije dobra kako god, to je u ljudskom smislu kao da živite pod konstantnim strahom i stresom. Nije zdravo, ni za pojedinca, a još manje za zajednicu, društvo”.
Proslava uz eskalacije na Kosovu
Proslava dana Republike Srpske dolazi samo nekoliko dana nakon eskalacije na Kosovu kada su ranjena dvojica Srba. Naime na njih je pucano iz automobila u pokretu koji je navodno vozio lokalni Albanac, što je doživjelo “najoštrije osude” i iz Beograda i iz Prištine.
Revoltirani Srbi su u znak prosvjeda blokirali cestu, tvrdeći da je na mladiće pucao Albanac dok su nosili badnjak, hrastovu granu koja se tradicionalno pali na Badnjak uoči pravoslavnog Božića, simbolizirajući vatru iz Betlehemske spilje.
Uz to, na sam pravoslavni Badnjak, 6.siječnja, mirovne snage na Kosovu (KFOR) nisu prihvatile zahtjev vlade u Beogradu da se, sukladno Rezoluciji 1244 Vijeća sigurnosti, na teritorij Kosova vrati do tisuću pripadnika srpske vojske i policije. Rezolucija 1244 VS UN-a iz lipnja 1999., kojom se zahtjeva kraj ratnih sukoba na Kosovu i povlačenje vojske i policija tadašnje SR Jugoslavije s Kosova, daje mogućnost da se, pod posebnim uvjetima, dio osoblja može vratiti, “uz nadzor međunarodne sigurnosne prisutnosti i ograničeno na mali dogovoreni broj (stotine, ne tisuće)”, a Vučić je 16. prosinca na prijelazu Merdare, u jeku napetosti zbog barikada na sjeveru Kosova, predala zahtjev da, na temelju Rezolucije 1244 VS-UN-a, odobri vraćanje stotinu do tisuću pripadnika srpskih snaga sigurnosti na Kosovo.
Eskalaciju situacije na Kosovu, uz zapaljivu retoriku Milorada Dodika, mnogi su vidjeli kao sredstvo prelijevanja krize sa Ukrajine na Balkan. I Avdagić kaže da “trebate biti jako naivni ako mislite kako Kremlju ne bi bilo korisno pokrenuti otvoreni sukob među zemljama ‘mekog trbuha Europe’, Balkana”.
“Zato si oni koji održavaju kontakte s Moskvom dižu cijenu. To treba biti jasno svima koji prate politiku na ovom području, i zbilja je otužno što se sa Zapada, previše ignorantski pristupa toj činjenici”, upozorava Avdagić.
“Treba biti vrlo jasan, prekinuti to koketiranje i ‘igranje sa šibicama’ jasnom i nedvosmislenom porukom, ili se staje s takvom politikom ili će oni koji to nastavljaju biti potpuno izolirani”, upozorava. Dodaje kako je često on prvi koji umiruje situaciju.
“Tvrdim i dalje kako ovo nije situacija koja nosi opasnost od ratnog sukoba, ali kao što sam već rekao, sve ovo unosi stalni i nepotrebni stres kako građanima tako i kompletnim društvima. Zarobljava čitave zemlje u status quo koji ne vodi nigdje. Dugo pratim politički put i retoriku kako Dodika tako i Aleksandra Vučića, oni nisu samoubilački nastrojeni, iskusni su političari, i ono što rade, rade zato što prepoznaju tu takozvanu imaginarnu i rastezljivu ‘crvenu liniju’ do koje mogu ići”, ističe naš sugovornik.
Zapad mora zaustaviti zapaljivu retoriku
Dodaje da su i Dodik i Vučić političari koji su svjesni kako su okruženi zemljama u članstvu EU i NATO-a, i to im daje lagodnu situaciju u kojoj se izazivačka retorika ne realizira, ali može se dobro i oportuno ‘naplaćivati’.
Naglašava kako to paše Moskvi. “Oni bi htjeli da ovi odu i korak dalje, preko te crvene linije, to se, rekao bih, neće dogoditi, za to nema naznaka, ali, vrlo jasno, i ovo je previše. Zapad mora zaustaviti tu priču, postoji dug međunarodne zajednice prema zemljama takozvanog Zapadnog Balkana, kojima se kasno pomoglo kada je krenula Miloševićeva ratna pošast. Ako se zakasnilo prije, sad je vrijeme za odlučnost, koja će i ovom dijelu Europe omogućiti da prodiše i bavi se stvarnim problemima građana”, kaže Avdagić.
A s obzirom na to da je Aleksandar Vulin, trenutni šef tajnih službi u Srbiji, zamrznuo suradnju sa SAD-om, može li se politička kriza, a u cilju destabilizacije Balkana, preliti i na Makedoniju i Crnu Goru, zemlje u kojima Beograd ima snažnu prisutnost? Avdagić smatra kako za to nema stvarnog političkog “samoubilačkog apetita”.
“Ne s ovim političkim vođama koji su tu prisutni. Upravo zato treba djelovati. S tim ljudima se može dogovarati, što god mislili o njima. Oni su tu, imaju taj politički legitimitet, i kako sam i rekao, ova godina mora biti prekretnica, na tomu trebaju posebno raditi oni koji bolje razumiju ovaj politički prostor”, kaže Avdagić i dodaje da zna kako ima onih koji će reći zašto bi to bila Hrvatska zadaća. “No ima li zemlje koja je više zainteresirana da se susjedstvo sredi i uredi”, pita se.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare