Teologinja i aktivistkinja Lana Bobić u N1 Studiju uživo komentirala je nužnost promjene Kaznenog zakona i uvđenje femicida kao zasebne kategorije nasilja.
Govoreći o tome kakva je situacija što se tiče institucionalne pomoći žrtvama nasilja, Lana Bobić je rekla da zagovara korjenite promjene te da je situacija bolja nego ranije, ali to ne znači da je dobra.
Smatra da je problem što ne postoji strateški pristup rješavanju problema nasilja nad ženama, nego se slučajevi rješavaju partikularno. Osim toga, veći dio Istanbulske konvencije nije ni implementiran.
“To je važno kod Konvencije što ona propisuje sveobuhvatne alate i mehanizme, a mi to očito nismo u stanju shvatiti. Često se traže brza rješenja, a njih u ovom području ne može biti. Ključna je i promjena stavova da to tog dođe. Kako ćemo implementirati Konvenciju kad smo imali okrugli stol Autonomne ženske kuće u saboru gdje je Sanja Bezbradica Jelavić iznijela da 90 posto ljudi, koji rade u sustavu obiteljskog nasilja, nije pročitalo tekst Konvencije”, rekla je Lana Bobić i dodala:
“Neće riješiti problem promjena u kaznenom zakonu, nego i obiteljskog zakona, zakona o sudovima koji reguliraju rad suradnika institucija itd. Ono u čemu nismo uspješni, pitanje je podataka istraživanja. Neke podatke prikupljamo, ali metodologija nije dobra. Nema ozbiljne analize koja će ukazivati na probleme. Izlaze smjernice na nekoliko stotina strana.”
Simboličke kazne, dvojna uhićenja…
Broj ubijenih žena u ovih osam mjeseci viši je nego lani, a i predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić govori o niskim kaznama – u najboljem slučaju šest godina za ubojstvo žene. Bobić napominje da promjene nisu nužne samo u Kaznenom zakonu, već i u nizu drugih zakona koji se nadovezuju.
“Cilj Kaznenog zakona su da kazne budu odvraćajuće, a one to očito nisu. Kazne su simboličke, a zbog nerazumijevanja rodne uvjetovanosti nasilja, ima situacija gdje se ne prepoznaje počinitelj nego se gleda kao situacijsko nasilje pa imamo problem s dvojnim uhićenjima. On joj smrska glavu, ona mu kaže majmune i oboje su uhićeni”, ističe i dodaje:
“Femicid je važno prepoznati kao zasebno kazneno djelo, ali još je važnije shvatiti da femicid nije incident nego posljedica kontinuiranog nasilja. To nije zločin iz strasti, najčešće se ubijaju žene kad ih drugačije više ne mogu kontrolirati, to je zločin iz mržnje. Zato se tražilo da se zakonski prepozna. Belgija radi poseban zakon o femicidu gdje se propisuje i kako se prikupljaju podaci, kako se istražuje, analizira, što treba u edukaciji, procjene rizika… To je najsprečiviji oblik ubojstva.”
Bobić kaže da se nada da će se početi koristiti i drugi mehanizmi iz Istanbulske konvencije kao što je tužba države u slučaju da nije dovoljno zaštitila ženu.
“Kad imate prijavu nasilja pa femicid jer nije bilo propisivanja mjera, moramo si priznati da je država suučesnik u ubojstvu te žene i da Istanbulska konvencija pruža mehanizme prema kojima se država može tužiti jer vas nije dovoljno zaštitila. Nadam se da će se to koristiti. Evo primjer procjene rizika – jeste li preživjeli seksualno nasilje. Većina žena će reći ne. Ili ne želi reći ili ne prepoznaje seksualno nasilje. Žene ga ne prepoznaju jer pristaju na odnos da ga smire, da ne dođe do eskalacije i zato misle da su pristale. Nema svijesti da je svaki uvjetovani pristanak seksualno nasilje. Neprepoznavanje prisilne kontrole – na to već godinama upozoravamo. Najbrutalnije nasilje nije nužno fizičko”, rekla je Bobić.
Na koncu je spomenula još jednom važnost osvješćivanja i edukacije jer psihičko nasilje može biti još gore:
“Počinitelj postiže kontrolu nad ženom koristeći metodu straha i žena postaje taoc straha gdje ne mora doći do fizičkog nasilja.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!