Porazna statistika: U porastu broj ubijenih žena, sve više ih traži sklonište

Vijesti 05. sij 202317:37
Izvor: GODONG / BSIP / BSIP / Profimedia

Hrvatsku je danas zaprepastio novi slučaj obiteljskog nasilja kada je muškarac sjekirom napao bebu i ženu. Nažalost, dijete je podlego ozljedama, a majka je teško ozlijeđena i nalazi se u bolnici. Nažalost, ovo je jedan od niza slučajeva obiteljskog nasilja koji u Hrvatskoj postaje sve veći problem - jer uspoređujući podatke ove i prošle godine, ubijeno je više žena, a i veći broj žena traži smještaj u skloništima.

Porast nasilja nad ženama

Statistički podaci navode na nedvojbeni zaključak – imamo porast nasilja nad ženama i u obitelji.

Podaci ukazuju da je u prvih deset mjeseci 2022. godine 13 ubojstava (od ukupno 26 ubojstava) počinjeno na štetu žena, dok je u istom razdoblju 2021. godine od ukupno 26 ubojstava njih 11 počinjeno na štetu osoba ženskog spola. U odnosu na ubojstva počinjena na štetu članova obitelji/bliskih osoba, u prvih deset mjeseci 2022. godine evidentirano je 19 ubojstava (12 počinjeno na štetu žena), što je za 35,7 % više za u odnosu na isto razdoblje 2021. godine kada je evidentirano 14 ubojstava (8 počinjeno na štetu žena). U navedenom razdoblju 2022. evidentirana su 6, a 2021. godine 3 ubojstva žena koja su počinili intimni partneri”, navodi pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.

“Što se tiče prethodnih godina, statistika se kreće između 10 i 20 ubijenih žena na godišnjoj razini, s tim da je broj žena ubijenih od strane intimnih partnera u ukupnom broju ubijenih žena od strane bliskih osoba skoro uvijek preko 40%”, dodaje.

Prema podacima MUP-a, 2020. godine evidentirano je 1578 kaznenih djela, a 2021. godine 1661 kazneno djelo nasilja u obitelji. Prema preliminarnim podacima, u deset mjeseci 2022. godine evidentirano je 1571 kazneno djelo nasilja u obitelji.

Policija je tijekom 2020. godine evidentirala ukupno 1.578 kaznenih djela nasilja u obitelji, što je za 39,2 % više u odnosu na 2019. godinu kada je zabilježeno ukupno 1.134 takvih djela. U odnosu na spol, evidentirano je 1.330 žrtava ženskog te 248 žrtava muškog spola.

Radi se na problemu, ali ima još posla

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova navodi da su vidiljivi pomaci u ovoj problematici. “Postrožene su sankcije za nasilje u obitelji, propisan je progon po službenoj dužnosti za kazneno djelo spolnog uznemiravanja, sadašnji i bivši partneri kao žrtve rodno utemeljenog nasilja odnedavno uživajući jednak stupanj pravne zaštite kao i druge bliske osobe, a unaprijeđen je i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji. Temelj za sve te zakonske izmjene izravno proizlazi iz Istanbulske konvencije”, naglašava pravobraniteljica.

Predsjednica Udruge UZOR, psihologinja/psihoterapeutkinja Paula Bogović za N1 je kazala da se u Hrvatskoj ima još puno toga za napraviti kada je u pitanju problema nasilja nad ženama.

Dr.sc. Željka Barić, ravnateljica Udruge Duga, dijeli stav da ima prostora za naperdak te ističe da se u posljednjih 30 godina ipak napravilo dosta toga kada je riječ o nasilju nad ženama.

Davor Puklavec/PIXSELL

“Na skali od 1 – 10, sada smo na 6. Ali kada dođemo do 10, opet ćemo otvoriti novi brojevni pravac od 11- 20. To je proces!”, kazala je Barić.

Dodaje da je dobra stvar što su relevantni zakoni doživjeli niz dopuna i izmjena, no navodi da postoji “loša razina međusektorske koordinacije u postupanju” te da nemamo “dovoljno razrađene kontinuirane i obvezne edukacije za suce i sutkinje svih onih razina koje sude u slučajevima nasilja u obitelji i nasilja nad ženama”.

Tko su najčešći počinitelji?

Nažalost, u medijima često čitamo i gledamo da je još jedna žena postala žrtva svog muža, bivšeg partnera ili sina. Ljubičić ističe da velik broj žena smrtno strada nakon što se odluči prekinuti nasilnički odnos te navodi da je stoga nužno poduzeti promjene u sustavu.

“Najčešči počinitelji nasilja nad ženama su bračni ili izvanbračni partneri, a ono što je posebno zabrinjavajuće je što su većina počinitelja femicida ove godine upravo sinovi, a o čemu se nedovoljno govori. Počinitelji kaznenih djela nasilja u obitelji su velikom većinom muškarci koji si uzimaju za pravo upravljati životima žena, partnerica, majki, kćeri te je zadatak društva i svih sastavnica sustava da to sankcionira, spriječi i prevenira”, istaknula je Bogović.

Barić navodi da postoje počinitelji nasilja koji su naučili tako se ponašati uglavnom u svojim primarnim obiteljima tako što su preuzeli nasilničke obrasce koji su svjedočili između roditelja i drugih članova u obitelji. Postoji i oni koji čine “situacijsko nasilje”.

“Reagiraju pre agresivno (bilo verbalno bilo fizički) jer ih pobudi tj. isprovocira za njih visoko frustrirajuća situacija ili cijeli niz okolnosti koje im u nekoj fazi života obilježavaju svaki dan (teška bolest u obitelji ili je u tijeku konfliktan razvod, ili imaju teško odgojivu tinejđerku/tinejđera , ovisnost u obitelji, ostavinska rasprava i osjećaj nepravde (ne)nasljeđenim i sl.). To su mahom izolirani slučajevi ‘pucanja’ koji ne moraju uvijek biti bezopasni za okolinu”, objašnjava Barić.

Erika Eros / Panthermedia / Profimedia

Treću kategoriju nasilnika čine počinitelji brutalnog nasilja u obitelji i oni su oni koji su sposobni ubiti žrtvu.

“Prije toga je kontinuirano maltretiraju, emocionalno ucjenjuju, psihički i fizički muče, umanjuju njezinu psihičku i fizičku snagu, usađuju strašan strah i paranoju kod žrtve, potpuno je potčinjuju.. to su osobe sociopatske ili psihopatske strukture”, ističe Barić.

Dodaje da među njima ima onih neliječenih bolesnika, ali kod sociopata i psihopata je situacija za žrtvu najgora jer – lijeka nema.

Preblage kazne

Barić navodi da su kazne dobro koncipirane, ali ih treba provoditi. Dodaje da se počinitelje treba snažno kažnjavati, ali žrtve se žale jer se događa posve suprotno.

“Od žrtava dobivamo podatke da su nezadovoljne jer su kazne preblage i gotovo uviđavne za počinitelja. Uvijek se na sudu odabire niža i blaža opcija, a žalosno je da se uzima u obzir ‘prvi put mu je’, a ako nije prvi put onda je on bi branitelj ili uvaženi član zajenice – profesor, liječnik i slično”, navodi Barić.

“Kazne u Hrvatskoj su zabrinjavajuće male posebno ako znamo da je jedna od svrha kazni odvraćanje počinitelja od budućih kaznenih djela. Teško da možemo zamisliti da izricanje najčešće uvjetnih kazni može imati odvraćajući utjecaj na počinitelje”, istaknula je Bogović.

Ona smatra da kazne zasigurno treba pooštriti i to na način da se manje izriču uvjetne kazne, da se promijeni praksa izricanja minimalnih kazna zatvora i da se ponovno propita što je relevantno za uzimati za olakšavajuće okolnosti u slučajevima nasilja prema ženama.

“Primjerice to što počinitelj nasilja nije ranije osuđivan, a vodi se postupak za nasilje prema ženi i djeci koji je naravno trajao više godina, ne može olakšavajuća okolnost biti ta da je počinitelj otac maloljetne djece”, objasnila je Bogović.

Velik problem je i to što se dijelu nasilnika odredi mjera opreza i zabrana prilaska, što on prekrši, a nakon toga netko smrtno nastrada.

“Mjere opreza nisu bile dostatno sredstvo zaštite žrtava nasilja u obitelji ili drugih oblika rodno utemeljenog nasilja te da nisu ostvarivale svoju svrhu, te smo opetovano pozivali nadležna tijela na pravilnu procjenu rizika”, navodi pravobraniteljica koja se slaže s našim drugim sugovornicima da velik problem čine preblage kazne.

Nismo svi jednaki pred zakonom?

“Već godinama pravosuđe na bezuvjetne zatvorske kazne osuđuje ispod 10% ukupne brojke svih počinitelja nasilja. Uglavnom izriče relativno blage novčane kazne, odnosno uvjetne zatvorske kazne”, navodi Ljubičić i poručuje:

“Počinitelje nasilja treba izložiti najstrožim kaznama, čime bi se slala puno jasnija društvena poruka o nultoj toleranciji na nasilje, a počinitelje učinkovitije odvraćalo od ponovnog nasilja.”

Dodaje da se pritom kao olakotnu oklnost ne bi smjelo razmatrati sudjelovanje u Domovinskom ratu ili odlikovanja jer se tako šalje pogrešna poruka – da ipak nismo svi jednaki pred zakonom.

Erika Eros / Panthermedia / Profimedia

Jesu li kazne preblage i planira li se izmjena zakona u smjeru pooštravnja kazni za nasilnike pitali smo i Ministarstvo pravosuđa i uprave.

“Ministarstvo pravosuđa i uprave kontinuirano poduzima mjere s ciljem pooštravanja kazni za nasilnike i unaprjeđenja sustava podrške žrtvama i svjedocima”, rekli su nam.

Dodaju da je u listopadu osnovana radna skupina “s ciljem dodatnog unapređenja zakonodavnog okvira koji smo u protekle dvije usmjeravali upravo na strože sankcioniranje i zaštitu žrtava kroz izmjene Kaznenog zakona, Zakona o kaznenom postupku i Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji”.

Izmjenom paketa zakona cilj je Ministarstva uvesti specijalizaciju sudaca za kaznena i prekršajna djela vezana uz nasilje nad ženama i nasilje u obitelji, postrožiti sankcije za nasilnike, posebno u kontekstu kršenja izrečenih mjera, povećati prava žrtava kroz izmjene kaznenog zakonodavstva, dodali su iz Ministarstva.

Povećan broj korisnica u skloništima

U Udruzi UZOR ove godine je evidentirano značajno povećanje korisnica koje se javljaju. Jedan od razloga je i pandemija covida zbog kojeg su žene bili zatvorene s muževima, partnerima, počiniteljima nasilja.

“Drugi razlog je posljedica dugogodišnjeg rada na senzibilizaciji i progovaranju o nasilju”, naglašava Bogović i dodaje da to povećšanje ne znači da je više nasilja već da je do većeg broja žena došla informacija da se imaju kome obratiti za pomoć i da više ne moraju šutjeti.

Slična je situacija primijećena i u Udruzi Duga. “Imali smo naglo povećanje broja smještaja tijekom 2021. neposredno nakon one pandemijske prve godine kada su diskfunkcionalne obitelji imale još više problema.”

“Žrtve su od toga imale dodatnih posljedica koje su ‘prelijevale njihovu čašu’ – pa su očito post-traumatski tražile izlaz u bijegu u sklonište”, navodi Barić.

Kome se žrtve mogu obratiti?

Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike za N1 je reklo da je do kraja 2020. godine uspostavljeno novih šest skloništa čime je u svim županijama u Republici Hrvatskoj osiguran siguran smještaj žrtava nasilja u obitelji i nad ženama. Ukupno je u Hrvatskoj 25 skloništa.

Dostupna je i besplatna 24-satna telefonska linija Nacionalnog pozivnog centra 116 006 svih sedam dana u tjednu uključujući vikende, praznike i blagdane na kojem žrtve i svjedoci mogu dobiti potrebne savjete i pomoć.

U situacijama pojave nasilja ili iskazane bojazni od mogućeg počinjenja nasilja, žrtve nasilja mogu se obratiti najbližem centru za socijalnu skrb, policijskoj postaji, udrugama civilnog društva koje programski djeluju u području nasilja kao i skloništima za žrtve nasilja, istaknuli su iz Ministarstva.

Kako je Bogović pojasnila za N1, u Hrvatskoj postoji niz savjetovališta, skloništa i SOS telefona koje vode stručnjakinje za rad sa ženama i djecom žrtvama rodno uvjetovanog nasilja.

“Tu je i SOS telefon Udruge UZOR 0800 333 883 koje je dostupan od 0 do 24 i na kojemu će žene žrtve nasilja dobiti sve potrebne informacije i stručnu psihološku podršku”, dodala je.

Žrtve se uvijek mogu javiti i policiji (192) koja je ekipirana i educirana za postupanje prema Protokolu u slučajevima obiteljskog nasilja. Barić navodi da ako žrtva prijavljuje zlostavljanje, a ima i maloljetnu djecu u blizini- policija zove nadležni Centar za socijalnu skrb (svi imaju dežurstva 24 sata) koji se uključuje ako treba organizirati smještaj za žrtvu i djecu izvan obitelji i dalje je prati u svim postupcima i potrebama.

POPIS: KOME SE ŽRTVE MOGU OBRATITI?

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter Facebook | Instagram.

Komentari

Vaš komentar