Danas su se pomalo stišale reakcije nakon jučerašnjeg zategnutog stanja na relaciji ministar obrane predsjednik Republike. Naime, nakon što je ministru zabranjeno govoriti na prisezi još jednog naraštaja ročnika u krugu vojarne u Požegi, on je zatražio ostavku načelnika glavnog stožera Roberta Hrranja. I tu stupa na scenu predsjednik Milanović koji kaže da je ministru Banožiću on zabranio govoriti, a Hranj je samo proveo zapovjed. No, sukob dva brda traje, poznato je svima, već duže.
Korijen svega – Afera Slovenska
Casus belli, u korijenu svega – Afera je Slovenska. Premijerovo odbijanje da zaštiti predsjednika Republike kao potencijalnu kolateralnu žrtvu USKOK-ovog praćenja Dragana Kovačevića, krši primirje između dva zagrebačka brega te izaziva višemjesečnu kampanju javnih ispada Zorana Milanovića, koji Andreju Plenkoviću tako pokušava dokazati da mu se više isplati malo manje tvrda kohabitacija. Slijede beskrajne salve prekomjernog bombardiranja između Pantovčaka i Griča.
Tko u tome pobjeđuje – Plameni jazavac ili 54-godišnji šmrkavac? Plenković, naravno, nema šanse trijumfirati u tom ratu uvredama, ali Milanović gubi jer nema izravne ovlasti kako bi iznudio to što traži. Pa Plenkoviću sačekušu priprema tamo gdje predsjednik ipak ima ovlasti. Slijedi prvi “auzmeš”: Za početak, nema više popusta oko imenovanja veleposlanika.
Milanović dokazuje, osim ubojitog jezika ima i stvarne mišiće. Spreman do zadnjeg slova rabiti sve svoje ustavne ovlasti. Po Ustavu, on je taj koji predlaže predsjednika Vrhovnog suda. Iako je zakonskim promjenama još u vrijeme Grabar Kitarović premijer Plenković nametnuo proceduru koja predsjedniku ograničava ovlasti, Milanović pokušava ignorirati slovo zakona i kako on to zamišlja, “izravno primjenjivati Ustav”.
Naravno, to na prepad ne ide. Da je Milanović nastupio manje izazovno, da je poštovao zakonsku proceduru i da nije bio prezaokupljen dokazivanjem svojih ustavnih ovlasti, Zlata Đurđević vjerojatno bi danas bila predsjednica Vrhovnog suda. Milanović odustaje i popušta tek nakon što ga presiječe odluka Ustavnog suda.
Početak napetosti – Okučani
No, po Ustavu, on i dalje ima titulu Vrhovnog zapovjednika. Iako je upravo zakonskim promjenama iz 2013., dok je on bio premijer, Vrhovnom zapovjedniku dokrajčena mogućnost neposrednog usmenog zapovijedanja vojskom, Milanović ponovno inzistira na neodrživoj “izravnoj primjeni Ustava”. Milanovićev naprijed: Vrhovni zapovjednik jaše na čelu kolone, a Glavni stožer mora za njim.
Sve je zapravo počelo u Okučanima, reklo bi se neplanirano, kad je Vrhovni zapovjednik isprovociran HOS-ovim majicama napustio svečanost, izravno zapovjedivši članovima Glavnog stožera da i oni odu za njim. Premijer i ministar obrane tada su imali razumijevanja za to. Kasnije su požalili.
Sve prijeti eksplodirati već na proslavi Oluje, no ratne sjekire ipak ostaju zakopane. Kohabitacija je na trenutak omlohavila. Ministar šuti i trpi, sve do prije desetak dana, kad poduzima korak previše: Na kraju zakonskog roka zapovjednika Milanovićevog osiguranja ministar posve nepotrebno inzistira te stavlja na raspolaganje i onemogućava njegovo novo imenovanje. Izravna pljuska Vrhovnom zapovjedniku, koji odmah najavljuje i drugi auzmeš.
U prijevodu, zaustavljaj sva imenovanja u MORH-u i MVP-u. I miješaj karte ponovno. Bez obzira na posljedice i ugled članice NATO-a.
Gdje je kraj?
Sve kulminira u Požegi kad načelnik Glavnog stožera sluša usmenu zapovijed Vrhovnog zapovjednika i onemogućava ministru obrane govor na svečanosti, a revoltirani ministar javno od njega traži ostavku.
Gdje će to završiti?
Ne popuste li glavni glumci, sasvim moguće – Ustavni sud kao Deus ex machina još jednom morat će presuditi.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare