Hrvatska udruga paraplegičara i tetraplegičara nezadovoljna je zakonskim rješenjem kojim bi se u budućnosti osiguravala usluga osobne asistencije osobama s najvećim stupnjem invaliditeta. Iz Udruge kažu kako je "usluga osobne asistencije od krucijalne važnosti koja bi trebala toj skupini omogućiti neovisno življenje".
“Vjerovali smo kako će se između dva čitanja u Saboru dogoditi značajnija poboljšanja, no isto se nije dogodilo. Ponuđenim zakonskim rješenjem zakinute su osobe s najtežim oblicima invaliditeta te ovim putem pozivamo nadležno Ministarstvo i Vladu RH na uvažavanje naših primjedbi prije nego li Zakon stupi na snagu”, stoji u priopćenju koje su poslali.
U istom priopćenju ponudili su i rješenje situacije za koje smatraju da će biti zadovljavajuće.
“U sadašnjem Zakonu stoji kako neke osobe s najtežim invaliditetom, uz uvjet da su samci, moći ostvariti 352 h osobne asistencije mjesečno. To je maksimalni fond sati. Čak i taj mjesečni fond od 352 h predstavlja manje od polovice onoga što osobe s najtežim invaliditetom doista trebaju, a to je asistent 24 h dnevno. 352 sata mjesečno ispada 16 h dnevno, ali 5 dana u tjednu. Da bi osoba to ostvarila, treba imati Barthelov indeks 0-20 i živjeti sama, a takva osoba ne postoji u HR jer ne može funkcionirati sama. Stoga je prijeko potrebno maknuti uvjet da je samac. Također, treba uvrstiti satnicu od 720 sati mjesečno za osobe s najtežom vrstom invaliditet”, pišu.
“Drugi problem je tjedno računanje fonda potrebnih sati asistencije. Asistenti plaću primaju na mjesečnoj razini, a korisnicima pravo treba na mjesečnoj razini pa fond potrebnih sati treba tako i računati ovisno o tome ima li mjesec 30 ili 31 dan, uz iznimku veljače. Dakle, broj dana u mjesecu puta dnevni broj potrebnih sati daje mjesečno potrebni fond sati.
Cijenu sata osobne asistencije u bruto iznosu treba propisati zakonom, a ne pravilnikom, jer u drugom slučaju ovisimo o političkoj volji vladajućih elita koje će podzakonskim aktima, ne kada to nama treba nego kada to njima politički odgovara, promjenom osnovice za izračun cijene mijenjati cijenu sata. Tako je to danas, primjerice, kod svih prava iz ZSS-a.
Još mnogo važnije, primjerice poput trajnih novčanih naknada koje primaju neki sportaši temeljem Zakona o sportu, cijenu sata treba minimalno dva puta godišnje harmonizirati s nekim službenim podatkom, predlažem kao u povišem zakonu prosječnu neto plaću zaposlenih u pravnim osobama Republike Hrvatske prema posljednjem izvješću Državnog zavoda za statistiku, jer bi se time osiguralo da cijena sata bude konkurentna na tržištu.
I ovako ima premalo asistenata na tržištu, a kad inflacija za godinu ili dvije obezvrijedi cijenu sata koju će pravilnikom predložiti predlagatelj, čak i pod uvjetom da ona bude u okvirima sadašnje tržišne cijene sata, opet ćemo veoma brzo doći u situaciju da nitko neće raditi slabo plaćen posao. U Zakonu o sportu naknade su vezane uz postotak prosječne neto plaće, dakle 60%, 80% i 100%. Dakle, najviše naknade su preko 1.000,00 EUR.”, nastavlja se u priopćenju.
Dodaje se i: “Iz Zakona treba potpuno brisati dio o participaciji korisnika prava u sufinanciranju cijene usluge jer je to uvođenje dohodovnog cenzusa što je potpuno neprihvatljivo, a u svjetlu činjenice da država potiče zapošljavanje OSI suludo. Vladino objašnjenje je da tako piše u Zakonu o socijalnoj skrbi kao specijalnom zakonu u odnosu na Zakon o osobnoj asistenciji. Upravo je obratno, Zakon o osobnoj asistentici je specijalni zakon u odnosu na Zakon o socijalnoj skrbi kao krovni opći zakon hrvatskog socijalnog prava.
U Zakonu nedostaje čitavo jedno poglavlje koje će na svaki način, od pravnog reguliranja nadalje, regulirati odnose između pružatelja usluge osobne asistencije, osobnog asistenta i korisnika prava na osobnog asistenta.
Drastično treba pojednostaviti proceduru stjecanja prava na osobnu asistenciju jer će uz predviđenu proceduru i anticipirani broj budućih korisnika prava, postupak trajati po nekoliko godina.
Preveliki je opseg pravne materije koju treba regulirati zakonom predviđen za reguliranje podzakonskim aktima poput pravilnika i odluka što svakako treba promijeniti jer se podzakonskim aktima može samo detaljno razrađivati već normirana zakonska materija, ali temeljne stvari i pravni instituti moraju biti propisane već samim zakonom.
Omogućiti da osobe s invaliditetom koje imaju roditelja njegovatelja ili njegovatelja mogu koristiti pravo na uslugu osobne asistencije minimalno 80 sati mjesečno kako su imali i do sada.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!