Cerebralna paraliza, paralilis cebralis je poremećaj mozga koji različito pogađa svaku osobu. Riječ je o grupi neuroloških poremećaja koji se mogu pojaviti tijekom trudnoće ili u ranom djetinjstvu, do pete godine života. Ti neurološki poremećaji trajno utječu na koordinaciju mišića, držanje tijela i ravnotežu.
Simptomi cerebralne paralize uključuju lošu kontrolu mišića, spazam ili ukočenost mišića, paralizu te drugim neurološkim poteškoćama. Neki ljudi s cerebralnom paralizom imaju problema s hodanjem, dok drugi mogu imati problema s govorom, gutanjem ili kontrolom mjehura i crijeva. U nekim slučajevima mogu se pojaviti i intelektualni nedostaci, poteškoće u učenju i ponašanju.
Cerebralna paraliza ne može se nazvati bolešću te ne napreduje. Pojavljuje se kod oko jedno ili dvoje na 1.000 djece. Veća je šansa da će razviti kod nezrele novorođenčadi ili vrlo male dojenčadi, navodi se u medicinskom priručniku za pacijente.
Iako cerebralna paraliza nije izlječiva, moguće je poboljšati simptome i kvalitetu života osoba s ovim stanjem.
Što je cerebralna paraliza i zašto nastaje?
Cerebralna paraliza (CP) nastaje zbog oštećenja mozga koje se dogodi prije rođenja, a može se dogoditi i tijekom poroda ili u prvim godinama života djeteta. Različiti su faktori koji mogu uzrokovati oštećenje mozga, a vezani su uz zdravlje majke, sam porod i situacije u prvim godinama života. Uzrok može biti i genetski, no najčešće se teško otkriva koji je točno uzrok cerebralne paralize.
Problemi tijekom trudnoće mogu biti:
– infekcije tijekom trudnoće
– preeklampsija
– poteškoće s rastom fetusa
Problemi tijekom poroda koji mogu uzrokovati cerebralnu paralizu su:
– nedostatak kisika kod djeteta
Problemi u ranom djetinjstvu koji mogu utjecati na oštećenje mozga su razne infekcije, ozljede i traume glave, krvarenja u mozgu i drugi.
Osim oštećenja mozga kod fetusa ili djeteta koje uzrokuje cerebralnu paralizu, ulogu može imati i genetski faktor te neki nasljedni poremećaji. Istraživanja su pokazala da kod oko 10% slučajeva ulogu igra upravo genetika, odnosno, oštećenje DNA iako tek oko 5% od tih 10% djece ima izraženu paralizu. Također, poznato je da postoji šest poznatih gena koji mogu uzrokovati ovaj problem.
Cerebralna paraliza nije nasljedna bolest te se u većini slučajeva ne saznaje točan uzrok. No razumijevanje da oštećenja mozga i drugi razlozi mogu utjecati na razvoj cerebralne paralize je ključno za pravovremeno otkrivanje i poboljšanje kvalitete života osoba koje ju imaju.
Simptomi cerebralne paralize
Kod svakog djeteta se razvoj cerebralne paralize razlikuje, a to obično ovisi o stupnju oštećenja i području mozga koje je oštećeno. Pokazatelji koji obično zabrinu roditelje uključuju kašnjenje u razvoju, posebice kod motoričkih i razvojnih prekretnica.
Uz to se mogu pojavljivati tremor, nekontrolirani pokreti i poteškoće s govorom.
Simptomi i znakovi cerebralne paralize ne moraju se vidjeti odmah pri porodu te se kod svakog djeteta drugačije razvijaju i ističu. Dijete ne mora doživjeti neke od ranije navedenih poteškoća prilikom poroda da bi razvilo ove znakove. Većina djece koja imaju cerebralnu paralizu nisu prerano rođena i tek se kod kašnjenja u razvoju prepoznaje poteškoća.
Ovo su neki od znakova koji bi mogli ukazivati na razvoj cerebralne paralize:
1. Kašnjenje u postizanju razvojnih prekretnica
Dijete se ne kreće ili se jedva kreće, dijete ne može kontrolirati glavu, u dobi u kojoj se to očekuje ne sjedi ili se ne okreće samo, ne podiže se i ne stoji, dijete ne hoda ni nakon druge godine života.
2. Poteškoće u motoričkim vještinama
Dijete ima poteškoće ili ne može izvesti fine pokrete poput držanja flašice ili igračke, ne može održavati ravnotežu, ako hoda onda hoda na prstima ili koristi samo jednu stranu tijela te je nespretno u tome.
3. Slab tonus mišića
Dijete ima slabe, mekane mišiće, odaje dojam kao da labavo drži glavu i tijelo, ima smanjenu sposobnosti kontroliranja mišića i napinjanja, dijete ima loše reflekse, kad se dijete podigne kao da mu je opušteno cijelo tijelo.
4. Poteškoće s gutanjem
Dijete ima poteškoće s gutanjem hrane i/ili tekućine, to može izazvati gušenje i kašljanje tijekom hranjenja.
5. Poteškoće s govorom
Dijete ima teško izgovara riječi te može slabije razumijevati govor drugih, nemogućnost izgovaranja pune rečenice i nakon dvije godine života
Navedeni simptomi cerebralne paralize se drugačije očituju kod djece i u nejednakim intenzitetima. Roditelje i odgajatelje se poziva da ako primijete jedan ili više ranije navedenih simptoma, da se odmah obrate pedijatru ili specijalistu za razvojnu pedijatriju. Rano otkrivanje i rana reakcija može uvelike pomoći djetetu da održava dobru kvalitetu života i da lakše postigne svoje potencijale.
Dijagnoza cerebralne paralize
Dijagnosticiranje i potvrđivanje cerebralne paralize je kompleksan spoj nekoliko procedura i pregleda. Obično se nakon pojavljivanja znakova cerebralne paralize dijete upućuje specijalistu za razvoj kako bi se potvrdila ili negirala paraliza. Za dijagnosticiranje se može koristiti magnetna rezonanca kako bi se kod bebe otkrilo postoje li oštećenja na mozgu.
Pregled razvojnih prekretnica može se odraditi nakon trećeg mjeseca života kod djeteta i to onda može biti snažan pokazatelj nastanka cerebralne paralize, posebice uz pozitivan nalaz oštećenja mozga. Nažalost, rano otkrivanje ne može točno pokazati u kojem smjeru i u kojoj razini će se razvijati cerebralna paraliza kod djeteta.
Vrijeme koje je potrebno da se dijagnosticira cerebralna paraliza ovisit će od djeteta do djeteta, no ponekad može dugo trajati. Roditelje se poziva na strpljenje kako bi se dala pravilna, točna dijagnoza i kako bi se na vrijeme krenulo s pravilnim reakcijama.
Cerebralna paraliza u odrasloj dobi
Kod djece koja razviju cerebralnu paralizu, ona ne prestaje niti se ne može izliječiti, no raznim se načinima može poboljšati kvaliteta života. Cilj medicinske skrbi je smanjivanje simptoma i bolova te olakšavanje funkcioniranja u svakodnevnom životu.
Osobe s cerebralnom paralizom u različitim oblicima mogu imati poteškoća s kretanjem i tjelovježbom, s prehranom, stvaranjem društvene i ljubavne povezanosti. Neke osobe s cerebralnom paralizom zbog stanja zahtijevaju stalnu skrb.
Simptomi povezani s cerebralnom paralizom, a koji se mogu pojaviti su:
– kronični zatvor
– poteškoće s gutanjem
– oralno-motoričke poteškoće
– poteškoće s vidom
Za olakšavanje simptoma i života koriste se fizikalna terapija, radna terapija i terapija govora. S obzirom na to da cerebralna paraliza sa sobom može nositi i mentalne poteškoće poput anksioznosti i depresije, nerijetko se osobe odlučuju i na psihoterapiju. Osobe s cerebralnom paralizom mogu koristiti pomagala za kretanje i druge uređaje koji im povećaju neovisnost.
Fizikalna terapija pomaže u poboljšavanju mišićne snage te povećanju raspona pokreta. Terapija govora utječe na poboljšavanje komunikacije, artikulacije i izgovora riječi. Psihoterapija utječe na smanjenje simptoma anksioznosti, depresije i panike.
Kod tretiranja cerebralne paralize mogu se koristiti i lijekovi koje će pripisati specijalist, a koji se koriste za smanjivanje boli i grčenja. U nekim slučajevima se može provesti kirurški zahvat koji poboljšava pokretljivost i funkcionalnost.
Iskustva osoba s cerebralnom paralizom
Kako smo naveli, kod svake osobe se cerebralna paraliza očituje drugačije i u drugačijem intenzitetu. Međutim, zajedničko većini je osjećaj nemoći i navikavanje na postojanje ove bolesti kod djeteta. U nastavku donosimo iskustva roditelja djece s cerebralnom paralizom i odrasle osobe s cerebralnom paralizom koji su svoju priču podijelili s Centrom za prevenciju i kontrolu bolesti u Americi.
Ovo je Cynthijina priča.
Iako se u početku činila dobro, Cynthia je nakon nekoliko mjeseci počela primjećivati da se Cathryn ponekad čini vrlo mlitavom, gotovo poput krpene lutke. Ponekad se činilo da se ukočila.
“Znala sam da ona ne postiže isti rast i motoričke prekretnice kao moja starija kći”, rekla je Cynthia.
Nakon nekoliko posjeta liječniku, konačno je dobila dijagnozu cerebralne paralize. Cynthia je odmah otišla na internet tražeći sve i svašta o cerebralnoj paralizi. Osjećala se frustrirano ograničenim informacijama koje je mogla pronaći, a koje su se posebno odnosile na potrebe roditelja…
“Teško je gledati Cathryn kako prolazi kroz bolove nakon dviju velikih ortopedskih operacija u tako mladoj dobi, ali znamo da je neophodno pomoći joj da hoda”, rekla je Cynthia.
Danas Cathryn napreduje, ali njezina majka zna da će pred njom biti mnogo izazova. “Kao i svi roditelji, nadam se i sanjam o tome da će moja kći otići na fakultet i imati ispunjen život”, rekla je Cynthia. “Također se nadam da ćemo jednog dana znati što uzrokuje cerebralnu paralizu kako bismo mogli pomoći drugima”, zaključila je.
Dalila Castillo još je jedna pacijentica koja pričala je o vlastitom iskustvu s ovom bolešću.
“Imam blagu spastičnu diplegiju. Moja cerebralna paraliza (CP) učinila me osobom kakva sam danas. Pokazala mi je da postoji snaga u slabima i svijet pun autsajdera. Budući da sam odrastala nesvjesna svoje dijagnoze CP, svjesna sam bila samo činjenice da mi je zbog mojih ukočenih mišića teško hodati ravno i na velike udaljenosti nositi određene cipele i sudjelovati u tjelesnim aktivnostima”, rekla je.
“Sada shvaćam da su te poteškoće bile snažno uvećane negativnim emocijama koje su proizvele. Osjećaj kao da se ne uklapam i ulaganje energije u pokušaj prikrivanja same te činjenice uzrokovalo je više boli od opipljive, fizičke boli. Nisam u potpunosti razumjela zašto se moje tijelo ne može kretati na način na koji većina djece može, a moja zbunjenost samo je pogoršala moju percepciju”, tvrdi ona.
“Kao mehanizam za suočavanje zanemarila sam svoje odgovornosti da istegnem mišiće nogu. Nadala sam se da će, ako ne priznam svoje komplikacije, jednog dana one jednostavno nestati. Pokrenula sam Odbor za mlade stručnjake (YPC) unutar Međunarodne zaklade za istraživanje cerebralne paralize (CPIRF) kako bih bio primjer drugim mladim odraslim osobama koje možda ne shvaćaju da je CP idiosinkratično stanje”, zaključila je Castillo.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!