Što (ni)je depresija i kad treba potražiti stručnu pomoć?

Zdravlje 07. ruj 202208:35 1 komentar
Shutterstock

Smatra se da se 7 do 10 posto odraslih osoba suoči s depresijom jednom u toku života, a da je zastupljena kod 15 do 20 posto ljudi svih životnih doba, navodi psihijatrica i psihoterapeutkinja dr. Nataša Šikanić za portal N1.

Prema njenim riječima depresija pogađa oba spola, ali žene u nešto većem postotku – ovaj podatak je vjerojatno posljedica činjenice da se žene više obraćaju za pomoć.

Dr. Šikanić je ukazala na priču Milice i Petra koji su se obratili za psihijatrijsku pomoć zbog lošeg raspoloženja koje su osjećali nekoliko mjeseci i za koje su očekivali da je prolazno.

“Simptome koje su osjećali, isti su kod oba spola. Neraspoloženje, bezrazložna tuga, apatija su prisutni od početka”, priča ona.

VEZANE VIJESTI

Petar se prvo suočio s teškoćama u vezi sa spavanjem – otežano se uspavljivao, sve mu je više vremena bilo potrebno da zaspi, sve češće se budio u ranim jutarnjim satima ostajući budan do jutra, bio je sve umorniji, s osjećajem da se budi umorniji nego što je bio prethodne večeri.

“Jutra su mu bila najteža, prepoznavao je da nema volje ustati i krenuti na posao te je sve češće kasnio, dok nije prestao odlaziti na posao. Dane je provodio u krevetu, slabo je komunicirao s ukućanima i prijateljima, ništa nije izazivalo zadovoljstvo koje je ranije osjećao”, navodi ona.

Milica se slično osjećala, dodaje.

“Suočavali su se s osjećajem krivice zbog svog stanja, osjećali se beznadno, ali nisu imali snage bilo što promijeniti. Bili su zabrinuti za svoje svoje stanje i financijsko stanje obitelji iako za to nije bilo realnih razloga. Apetit nisu imali, nisu osjećali glad, niti imali potrebu za hranom te su tokom tri mjeseca izgubili oko 10 kilograma tjelesne težine”, ističe ona.

Povlačenje, izbjegavanje kontakta s obitelji i prijateljima, teškoće u obavljanju radnih zadataka, gubitak efikasnosti su također simptomi depresivnog stanja.

Osjećaj krivnje, vrlo često pretjeran i iracionalan, uz ideje bezvrijednosti i bespomoćnosti, besperspektivnosti života su jako često prateći simptomi.

Petar je povremeno mislio da ova patnja nema rješenje, da smeta svima, da je bolje da ga nema, da okonča život i ‘nestane’, što ga je na kraju i dovelo do odluke da se obrati za pomoć psihijatru.

“Milica i Petar su započeli lječenje lijekovima, uz psihoterapijske intervencije i podršku. Nakon nekoliko tjedana liječenja simptomi su se postepeno povlačili. Vratili su se svojim uobičajenim obavezama, kako u obitelji, tako i na radnom mestu, druženju i sportskim aktivnostima. Nastavili su živjeti svojim uobičajenim životom, sretni i zadovoljni kao i ranije”, kaže dr. Šikanić.

Dodaje da se Milici depresivna epizoda vraćala nekoliko puta, ali je svaki put uspješno prebrodila.

“Ulazak u menopauzu je doprinio ponavljanim epizodama. Uz liječenje epizode su sve kraće i blaže. Periodi između epizoda joj omogućavaju normalan život i funkcioniranje, simptome depresije nema”, navodi psihijatrica.

Simptomi depresije

Tuga je emocija koju je svatko od nas osjeti kada doživi neki gubitak. Depresiju definiramo kao ekstremni oblik tuge koji uključuje specifične simptome.

“Biti ostavljen od strane dečka/muža ili djevojke/žene, izgubiti bliskog člana obitelji uslijed bolesti, imati bilo koju vrstu emocionalnog gubitka je nešto što je svatko od nas nekada doživio i predstavlja univerzalni doživljaj. Kako se osjećamo? Tužno. Mnogi se osjećaju i umorno, demotivirano, ne mogu spavati kada su ostavljeni. Ali svi ovi osjećaji vremenom nestanu. To nije depresija”, naglašava dr. Šikanić.

VEZANE VIJESTI

Depresija je medicinski poremećaj koji ima svoje simptome u sferi emocija, mišljenja i ponašanja. Depresija predstavlja osećaj tuge, neraspoloženja, apatije, gubitak motivacije i interesiranja. Također, prisutni su i brojni drugi emocionalni i tjelesni simptomi koji oboljelu osobu čine nefunkcionalnom u obitelji i na poslu.

Osoba ima depresivni poremećaj i potrebno je potražiti stručnu pomoć ako pokazuje neki od slijedećih simptoma u trajanju od najmanje dva i više tjedna u kontinuitetu:

osjećaj neraspoloženja, tuge, apatije

• nedostatak energije, inicijative, motivacije

• slaba koncentracija ili pažnja

• smanjeno samopuzdanje i samopoštovanje

• osjećaj krivnje i bezvrijednosti

• sumoran i pesimističan pogled na budućnost

• poremećen san

• smanjeni apetit

• upadljiv umor nakon i najmanjeg napora

• ideje bezvrijednosti, bespomoćnosti, besperspektivnosti, niskog samopoštovanja i samovrednovanja

gubitak libida

• ideje o samopovređivanju i samoubojstvu

Promjene raspoloženja variraju iz dana u dan i često su neusklađena s okolnostima, ali se mogu dešavati i više puta tokom dana.

“U nekim slučajevima anksioznost, uznemirenost, poremećena motorika mogu biti više izraženi uslijed depresivnog stanja, barem povremeno, a promjena raspoloženja također može biti pojačana i dodatnim simptomima kao na primjer izmijenjeno ponašanje, snižena tolerancija, prekomjerna upotreba alkohola, osećaj napetosti, nervoze, iritacije, pogoršanje prethodno postojećih simptoma (fobija, opsesivnost, hipohondrija…)”, navodi dr Šikanić.

Osoba pokazuje gubitak zanimanja ili gubitak zadovoljstva u aktivnostima koje su inače pričinjavale zadovoljstvo. Postoji nedostatak emocionalnog odgovora na uobičajeno ugodne događaje i okruženje. Pacijenti često imaju dojam da su izgubili emocije prema najbližima, zbog čega dodatno pate i osjećaju krivnju.

Stupnjevi depresije se mogu razlikovati i zahtijevaju različite pristupe i pomoć koju je potrebno ukazati.

“Depresija je jedan od najrasprostanjenijih poremećaja s kojima se susrećemo. Simptomi depresije se mogu pojaviti jednom u životu ili se mogu ponavljati. Depresija se može pojaviti u bilo kojem trenutku našeg života i nema veze s uzrastom ili spolom”, ističe psihijatrica.

Uzroci depresije

Uzroci depresije su brojni. Mnogobrojni unutrašnji i vanjski faktori mogu utjecati na to da osoba oboli od depresije. Najvažniji su biokemijski faktori, faktori poremećaja biokemije mozga, poremećaj živaca i hormona uzrokovan brojnim unutrašnjim faktorima.

“Ne treba se stidjeti depresije, treba je prihvatiti kao i bilo koju drugu tjelesnu bolest, kao što se prihvaćaju upala grla, šećerna bolest, čir, astma, visok tlak i sl. jer depresija je bolest mozga, a mozak je organ kao i svi drugi organi u našem tijelu”, naglašava dr Šikanić.

Genetika i depresija

Prema riječima dr. Šikanić genetski faktori mogu imati svoju ulogu u pojavi depresije, crte osobnosti, karakter osobe i neki faktori okoline kao što su obiteljski ili bračni problemi, problemi na poslu, neko oboljenje s kojim se teško nosimo, oboljenje člana obitelji, pretrpljene prirodne katastrofe (požari, poplave,…), preživljeni stres kao žrtva kriminala, financijski problemi, gubici najbližih, suočavanja sa starošću, neke kronične bolesti…

“Često su osobe oboljele od depresije suočene s pritiskom najbližih i okoline koji im govore: trgni se, pokreni se, možeš ti to, nemaš volje, ne želiš i sl. Ova vrsta pritiska samo pogoršava stanje oboljelog koji se i sam već dovoljno loše osjeća zbog svog stanja, želje da se pokrene, a nije u stanju i sl. Uvijek treba imati na umu da depresija nije slabost karaktera niti nedostatak volje. Depresija je bolest koja zahtijeva liječenje i stručnu pomoć”, kaže ona.

Depresija spada u mentalne poremećaje koji u visokom postotku reagiraju na primjenjene terapije i tretmane. Depresija se mora liječiti lijekovima koji su važni i korisni kod ovog poremećaja. Lijekovi su efikasni i sigurni, tvrdi dr. Šikanić.

“Nažalost, zbog predrasuda i stigme koju sa sobom nose psihički poremećaji, pacijenti često imaju negativan stav prema lijekovima, što nije utemeljeno na činjenicama i znanju. Potrebno je prihvatiti i primijeniti terapiju koju prepisuje psihijatar kojeg ste izabrali i obratili se za pomoć. Depresija je bolest i primjena alternativnih, nemedicinskih metoda samo prolongira ovo stanje”, ističe ona.

Značaj psihoterapije

Psihoterapija je jako korisna kod depresivnih pacijenata, kaže dr. Šikanić.

“Samo psihoterapija može pomoći kod jako blage depresije dok je kod umjerenih i teških oblika nužna kombinirana terapija lijekovima i psihoterapija. Odlične rezultate daje primjena Transkranijalne magnetne stimulacije (TMS) koja uz pomoć pulsnog magnetnog polja, samostalno ili u kombinaciji s lijekovima i psihoterapijom, izaziva promjene u neuronima koji dovode do liječenja depresije”, navodi ona.

Svakako, neke metode samopomoći (fizičko vježbanje, šetnja, zdrava prehrana, dovoljno sna, metode relaksacije, izbjegavanje alkohola) mogu doprinijeti izlječenju kada se primjenjuju s već spomenutim metodama, dodaje.

“Depresija je bolest mozga i psihijatrijsko liječenje je nužno. Adekvatnim liječenjem najveći broj ljudi će uspješno prebroditi ovo oboljenje. Ako osjetite neke od simptoma spomenutih u ovom tekstu, nemojte oklijevati i potražite pomoć psihijatra što prije”, zaključuje dr. Nataša Šikanić.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter Facebook | Instagram.

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare