Spasilački timovi nastavljaju tražiti preživjele u ruševinama nakon razornih potresa koji su se dogodili duž tursko-sirijske granice. Broj mrtvih stalno raste, a prema posljednjim podacima, više od 11.000 osoba izgubilo je život.
Razorni potresi u Turskoj i Siriji ponovno su potaknuli teze da da se potresi mogu predvidjeti. Primjerice, nizozemski istraživač Frank Hoogerbeets objavio je 3. veljače da će na jugu Turske prije ili kasnije doći do potresa magnitude 7.5 po Richteru. Na to je reagirao o EMSC koji tvdi da potres nije moguće predvidjeti.
“Kao i uvijek nakon razornih potresa, društvene mreže vrve tvrdnjama da su X ili Y to predvidjeli! U ovom trenutku predviđanja ne postoje. Ne slušajte ljude koji tvrde da su u tome uspješni!”, poručili su iz EMSC-a.
U SAD-u znanstveni stručnjaci za sve vezano uz geologiju su u Geološkom Institutu Sjedinjenih Država (USGS), a na njihovoj se stranici jasno navodi da ni USGS niti bilo koji drugi znanstvenici nikad nisu predvidjeli velik potres.
No, ako se mogu predvidjeti uragani, poplave i tornada, iako s različitim stupnjevima pouzdanosti, zašto ne znamo kada će se dogoditi sljedeći “veliki” potres? Scientific American pojašnjava zašto nije moguće predvidjeti potres.
Što je potres?
Da bi se razumjeli izazovi zbog kojih nije moguće predvidjeti potrese, potrebno je najprije razumjeti što je točno potres i što ga uzrokuje. Razumijevanje uzroka potresa temelji se na teoriji tektonike ploča ili ideji da je Zemljina vanjska kora sastavljena od pokretnih ploča stijena koje se nazivaju pločama.
Te se ploče mogu pomicati, a moderna teorija o tektonici ploča postoji od 1950-ih te se smatra da je devet glavnih ploča. Duž granica svake od ovih ploča nalaze se mnoge rasjedne linije, gdje se zna da se događa većina potresa na planetu. Ploče se susreću duž granica ploča, a energija koja se oslobađa pri sudaranju ploča je uzrok potresa.
Zašto ne možemo predvidjeti potrese?
Ako razumijemo kako nastaju potresi, zašto ih ne možemo predvidjeti? Učinkovito predviđanje potresa uključuje četiri komponente: datum, vrijeme, lokaciju i magnitudu očekivanog potresa. Znanstvenici stoga moraju ili potražiti uzorke u potresima koji su se već dogodili ili stvoriti sofisticirane matematičke modele kretanja tektonskih ploča.
U prvom slučaju, znanstvenici su pokušali povezati nekoliko prirodnih čimbenika koji su prethodili potresima koji su se dogodili u prošlosti. Ti čimbenici uključuju količine radona u lokalnim izvorima vode, porast razine podzemne vode, promjene u elektromagnetskoj aktivnosti, pa čak i čudno ponašanje životinja.
Primjerice, prije glavne pukotine koja u konačnici uzrokuje potres, mogu se stvoriti manje pukotine koje nazivamo mikropukotinama u stijenema ispod površine. One mijenjaju propusnost stijena i omogućuju lakše prolaženje vode kroz stijenu. Manja propusnost stijene može dovesti do promjena u razinama podzemne vode, a ista ta promjena u propusnosti stijene može dovesti do pojave radona koji nastaje radioaktivnim raspadom elemenata u određenim mineralima.
Međutim, čak i ako znanstvenici mogu povući geološke veze između ovih promjena u prirodi i potresa, bilo je vrlo malo dokaza da se jedno mora dogoditi kada i drugo. Ponekad se ove navedene promjene događaja i bez da uslijedi potres, a ponekad potres pogodi neko područje bez da se dogode ove promjene. Potresi nastaju nekoliko milja ispod Zemljine površine pa je naravno moguće da se pojave drugi rani pokazatelji, ali ne možemo ih odmah otkriti na povšini, pogotovo kad nismo sigurni što točno tražimo.
Druga opcija koju znanstvenici imaju jest da pokušaju modelirati specifične linije rasjeda. Međutim, konstruiranje ovih modela nevjerojatno je izazovno zbog brojnih poteškoća koje se javljaju pri proučavanju kako se stijene i minerali ponašaju na povišenim temperaturama i pritiscima prema Zemljinoj jezgri.
Takve je uvjete teško stvoriti u laboratoriju. Iako su geolozi izbušili bušotine u zoni rasjeda San Andreas kako bi proučili tamošnje uvjete, takvi su napori skupi i nisu laki. Još jedna poteškoća u predviđanju potresa je da se smatra da mali potresi, odnosno oni koji su na pvoršini neznatni ili ni ne zabilježe, i veći potresi započinju na isti način unatoč tome što imaju različitu snagu i trajanje. Stoga možda ne postoji jednostavan način da se dokuči je li rani znak upozorenja predznak velikog, razornijeg potresa ili malenog podrhtavanja.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!