Gost emisije Klimatska budućnost bio je morski biolog, profesor s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, Petar Kružić.
Urednica i voditeljica Tea Blažević pitala je kolegu Kružića jesmo li dovoljno osviješteni o utjecaju klimatskih promjena na more.
“Mislim da smo premalo, to definitivno. Tu i tamo izađu članci, recimo prošle godine u lipnju temperatura mora je bila 30 stupnjeva, međutim to je izmjereno u Velikom jezeru na Mljetu koje je zatvoreno more i stoga se brže zagrijava, osobito ako je dulje vrijeme pretoplo. Malo pomalo mislim da će ljudi postati svjesni. Ljudi koji rone i znaju kako je podmorje izgledalo prije 20 godina, apsolutno vide razliku”, rekao je.
Kružić je komentirao neobično visoke temperature mora u siječnju.
“To je ono što se događa zadnjih 20-ak godina, sad će se more hladiti. Kad je u pitanju površinski sloj, trend tih posljednjih 20-ak godina, sad dolazi do tog miješanja, izotermije uslijed bure. Jako malo podataka je na dubinama od 50 metara. U rujnu smo na toj dubini mjerili 19-20 stupnjeva prijašnjih godina znala je biti i 24 stupnja, što je duplo više nego što je bilo prije 30 godina. Termoklima je bila do 25 metara. Danas je toplo sve do 50 metara”, rekao je.
Stradavaju sesilni organizmi
Profesor je povrdio loše reakcije morskih organizama na pretoplo more, istaknuvši da najgore prolaze sesilni organizmi.
“Ribe se uglavnom povlače dublje, ribe koje preferiraju hladnije more, recimo palamida odlazi dublje, onda se naši ribari snađu pa bacaju dinamit da je vrate na površinu, što opet nije dobro za podmorje. Sesilne vrste itekako stradavaju. Crveni koralji, crvena gorgonija, spužve, sve vrste koje ne mogu pobjeći, stradavaju jako. Sredinom 90-tih godina u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj su izašli prvi radovi gdje je bio masovni pomor tih organizama. Mi smo primijetili da se to događa i u Jadranu. Kod nas su ti organizmi na 25-30 metara pa na dublje. Mi smo u par navrata zabilježili da je temperatura mora na 40 metara dubine bila mjesec i pol dana 24-25 stupnjeva i to je pogubno za te organizme”, rekao je.
“Mi smo u Jadranu prvi put primijetili izbijeljivanje koralja, što je tipično za tropsko područje. Međutim, mi isto imamo vrste koje žive u simbiozi sa zookasantelama, koje kada se nađu na višim temperaturama, izbacuju zooksantele i ostane proziran polip i zato se zove izbijeljivanje. Mi imamo 3-4 vrste kod kojih se to događa, pate čak i tropske vrste koje su se kod nas doselile”, rekao je Kružić.
Upitan uzgoj kamenica u budućnosti
“Kamenice obolijevaju na nekih 26-28 stupnjeva, odnosno, dolazi do naglog razvoja bakterija na visokim temperaturama. To je problem, ne samo za školjkaše, nego I za druge organizme”, rekao je.
“Prije se uvijek mislilo da se cvjetanje mora javlja samo na sjevernom Jadranu, osobito na zapadnom dijelu Istre prema Italiji, međutim, danas je nažalost cijeli Jadran ugrožen. Ronili smo bili na Vrulji kod Omiša, krajem lipnja, gdje smo vidjeli cvjetanje mora. Cijela obala Jadrana je pod cvjetanjem mora, do čega dovodi ne samo pretoplo more, već i kanalizacija, divlja izgradnja, sve što se ispušta u more, ribogojilišta tj. tunogojilišta, mi nemamo mjeru po tome. Jadran bi mogao početi nalikovati na baru, oligotrofno more postaje eutrofno, a to nije dobro”, zabrinuto je rekao Kružić.
Prijedlog Zakona o pomorskom dobru
“Sad je aktualan novi Zakon o pomorskom dobru. Treba gospodariti obalom i morem na pravilan način. Ako netko krši zakone, trebaju postojati sankcije. Mi imamo zakone, čak i dobre zakone. Čak i ovaj novi zakon, puno se bune oko njega, ali puno je bolji nego stari. Najveći problem je na koji način će se to sankcionirati, ukoliko bude kršenja zakona. Najveći problem je kontrola, ne samo po pitanju pomorskog dobra, već u pogledu svega što se događa na Jadranu”, rekao je Kružić.
“Da nije bilo društvenih mreža, pitanje je bi li se došlo do tih spoznaja. Mi znamo da se mora nasipava, ne nadohranjuje, kako bi pravilno trebalo biti, nego se nasipava. Imali ste primjer od Crikvenice, Makarske, Podgore, gdje se koristio građevinski materijal, općinama ili županijama je to bila ušteda u procesu uređivanja plaža, no rezultat je pustinja. Što se događa? To je prevelika količina zemlje u tom sedimentu i to se onda ispire u more. Materijal za nadohranu mora biti prirodan, mora biti iz mora. Kad neki investitor gradi hotele, uzima pod koncesije plaže, treba paziti da se stjenovite plaže ne mijenjaju, da se ne nasipavaju. Negativan primjer je Raduča kod Šibenika, gdje su u biti napravili Jarun. Malo ljudi voli takve plaže, na kojima je ogromna količina šljunka. Treba ostaviti prirodu kakva je”, poručio je naš stručnjak sa zagrebačkog PMF-a.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!