Svijet à la carte

N1

Prije točno pola stoljeća, 1973. godine, prvi put u povijesti, jedan je američki orkestar nastupio u Kini. U desetljeću zatopljavanja odnosa, ping-pong diplomacije, Philadelphijski orkestar na svojoj višednevnoj turneji, u Pekingu je zasvirao Šestu Beethovenovu simfoniju, Pastoralnu. Izvedbi je pristustvovala i gospođa Mao. Šest godina kasnije odnosi Pekinga i Washigtona su normalizirani, ali u turbulentnim godinama, iranske krize, rata u Afganistanu, desetljeća koje je vodilo sporazumima o nuklearnom naoružanju, kraju hladnog rata, pada Berlinskog zida, raspada Sovjetskog saveza, novih regionalnih ratova i tenzija, doba terorizma i globalne sekuritizacije, ekonomskih i financijskih kriza, raspodjela svjetske moći mijenjala se, a Kina je rasla i danas je, s Xi Jinpingom koji si je osigurao doživotnu vlast, osmislio strategiju Jednog pojasa jednog puta, došla u poziciju koja diktira i o kojoj ovise mnogi globalni procesi.

Kalifornijski sastanak Bidena i Xija, netom prije super izborne 2024. koja počinje izborima na Tajvanu u siječnju, a završava izborima u SAD-u u studenom, koincidira s turnejom Philadelphijskog orkestra Kinom, kojom obilježava pola stoljeća od povijesnog nastupa.

Ne znam koliko simbolčne geste više išta znače u doba nove nulte točke povijesti, no otkad su se Joe Biden i Xi Jinping posljednji put sreli na summitu G7 u Indoneziji, svijet je još jednom zaratio, dvije najjače ekonomije svijeta, koliko su se god sustezale od eskalacije u međusobnim odnosima i dalje odmjeravaju snage u Južnom kineskom moru, a trgovinske napetosti te pitanja novog vremena i razvoja tehnologije na listu su doveli nova pitanja na vrhu kojih je umjetna inteligencija.

“Planet Zemlja dovoljno je velik da obje države uspiju“, rekao je Xi Jinping na početku sastanka na imanju Filoli 40-ak kilometara južno od San Francisca.

„Puno toga se dogodilo od pandemije, a naši bilateralni odnosi najvažniji su na svijetu. Okretanje leđa jednih drugima nije opcija. Nerealistično je da jedna strana mijenja drugu, a konfrontacija bi imala nepodnošljive posljedice…“, sve to stalo je u kratki uvod Xi Jinpinga koji su snimile kamere.

Joe Biden govorio je na istom tragu: „Od iznimne je važnosti da se vi i ja jasno razmijemo, kao lider s liderom, bez ikakvih grešaka u komunikaciji. Moramo osigurati da naše suparništvo ne prijeđe u sukob“.

A upravo to se vidi kao ključna stvar ovog summita. Držati kanale komunikacije otvorenim, ma koliko se god pogledi na svijet i prema svijetu ne poklapali. U doba kada prst mnogih može biti na crvenom dugmetu, pitanje preslagivanja svijeta sve više u sebi sadrži nasilne metode. Ipak, za Bidenovu administraciju, koliko god to u doba zamućenih umova zvučalo nebitno, multilateralizam i suradnja i dalje su mehanizmi međunarodne diplomacije koji se koriste. Upravo to je bio cilj Washingtona u godini za nama. Pokušaj, ako ne zatopljavanja, onda barem otvaranja komunikacije. Državni tajnik, njegov savjetnik za nacionalnu sigurnosti i ministri financija i trgovine išli su u Peking, kao i brojna visoka kineska izaslanstva u Washington.

U proljeće ove godine Peking je posredovao između Rijada i Teherana i dva vječna regionalna bliskoistočna rivala, koja su vodila krvavi posrednički rat u Jemenu, otvorila su novu stranicu u odnosima, koji je trebao, s druge strane, slijediti priključak Saudijske Arabije Abrahamskim sporazumima kojima je Izrael, još uz patronat Trumpa, krenuo normalizirati odnose s arapskim državama. Mogu li ili ne nekadašnji jamci iranskog nuklearnog sporazuma otvoriti novi put za Bliski istok, u doba izraelske ofanzive, zvuči ne baš realno.

Uz Bliski istok, važno čvorište između Azije, Afrike i Europe za kineski „Novi put svile“, Ukrajina, o kojoj je Xi razgovarao i s Putinom prije mjesec dana, i s afričkim liderima, tema je koja je od važnosti za globalne odnose. Na američko-kineskoj listi, uz klimatske promjene, stoji osjetljiva tema kontrole naoružanja i pitanje odnosa snaga na širem pacifičkom području, koje u sebi veže i direktno vojno nadmetanje Kine i SAD-a, kao i odnose s Rusijom, pitanje Sjeverne Koreje te američkih ključnih saveznika u regiji Južne Koreje i Japana, kao i Australije i Južnoameričkih država na pacifičkoj obali. Pitanje Tajvana i dalje je najdelikatnije. U mom nedavnom razgovoru s bivšim tajvanskim visokim dužnosnicima, dobila sam uvjeravanja da nikome na Tajvanu, ali ni u Kini nije stalo do eskalacije te su govorili da Zapad u svojim narativima mora prestati spominjati tu temu. No, s obzirom na intenziviranje regionalnih konflikata u svijetu koji iza sebe ostavljaju tektonske procijepe i vape za rješenjem koje će uključivati preustroj globalne vladavine i odnosa, geopolitičku sferu koja se prelama na Tajvanu nikako ne treba zanemariti.

Od pitanja važnih za Ameriku u izbornoj godini, jedna od važnih stvari je mogući dogovor s Kinom o prekidu izvoza kemikalija koje se koriste za proizvodnju sintetičke droge fentanila koja je poharala SAD, a koja stiže preko Meksika. Reduciranje tog kanala proizvodnje i opskrbe, bilo bi Bidenu veliki plus.

Kalifornijski susret dolazi u godini koja ni za unutarnje odnose u Kini nije bila bajna. Xi se bez obrazloženja riješio ministara vanjskih poslova i obrane, kao i ekipe generala koja se bavila raketnim programom.

Ruski mediji požurili su pak uokviriti narativ o sastanku kao susret nepremostivih razlika te su fokus stavili na ono što Kina i Rusija nazivaju zapadnom hegemonijom i američkim pokušajem dominacije u globalnim odnosima. Također, više od svih, upravo ruski mediji naglašavaju kako summit APEC-a na marginama kojeg se sreću Biden i Xi, obilježavaju proizraelski i propalestinski ulični prosvjedi.

Lideri u Europi i Sjedinjenim Državama često svijet našeg doba opisuju kao onaj u kojem se natječu politički sustavi i ideologije. Autokracija protiv demokracije, narativ je koji uzgaja Zapad, a koji govori da mora „pridobiti“ globalni jug na svoju stranu kako bi obranio svijet baziran na međunarodnom pravu od onih koji ga trenutno izazivaju. No, istodobno s kalifornijskim sastankom Xija i Bidena, European Council of Foreign Relations objavio je istraživanje javnog mnijenja koje je ove jeseni u suradnji sa projektom Europa u svijetu koji se mijenja Sveučilišta Oxford, provedeno u 21 državi. Istraživanje pokazuje kako živimo u svojevrsnom svijetu à la carte u kojem možeš miješati i mijenjati partnere oko različitih tema i pitanja, umjesto da u potpunosti predaš svoje povjerenje jednoj strani.

U ispitivanju su sudjelovali građani Kine, Indije, Turske, Rusije, Sjedinjenih država, zatim 11 europskih država – Danske, Estonije, Francuske, Njemačke, Velike Britanije, Italije, Poljske, Portugala, Rumunjske, Španjolske i Švicarske te Brazila, Saudijske Arabije, Indonezije i Južne Koreje.

Ono što su građani otkrili, a što su obradili i kontekstualizirali Ivan Krastev, Timothy Garthon Ash i Marc Leonard, pokazuje kako kompleksan geopolitički krajolik u kojem egzistiraju različita mišljenja, ne podržava stereotipe i status quo te da građani ne žele prihvatiti jedan zadani set vrijednosti.

Tako ispitivanje pokazuje da su Europa i Amerika i dalje atraktivne jer se set vrijednosti koje predstavljaju ipak čine boljim za život od seta vrijednosti u Kini ili Rusiji. No, ta privrženost se nikako ne pretače u politička savezništva. Nesklad privlačnosti Zapada i vrijednosti koje predstavlja i želje drugih država da im se priklone najočitija je ipak u pitanjima rata i mira. To smo vidjeli u slučaju Ukrajine i šoka zapadnih država kada ostatak svijeta tom sukobu nije dao egzistencijalnu važnost kakvu ima za Zapad.

Sukobi kojima u ovom trenutku svjedočimo, u našem istočnom i jugoistočnom susjedstvu, najveće posljedice imat će nas.

I gdje smo u takvom svijetu, o kojem pregovaraju Xi i Biden mi, Europa? Dok u Zagrebu i drugim europskim prijestolnicama lideri razgovaraju o novoj, budućoj strateškoj agendi, u analizi istraživanja ECFR-a zaključuje se kako geopolitička Unija ostaje samo slogan jer Europa živi između dvije rivalitetne strategije, u kojima će morati naći neki svoj put. Umjesto da se drže starog svijeta i starog jelovnika savezništava, takva Europa također će u ovakvom à la carte svijetu morati posegnuti za novim partnerstvima oko za sebe važnim pitanjima.

Ako se oko njih uspije dogovoriti.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi koji će ostaviti komentar!