Gotovo osam desetljeća ratni brodovi okupacijskih njemačkih snaga "leže" u Dunavu kod Prahova u Srbiji, uz samu luku i naselje. "Izviru" gotovo čitavi iz vode, sve češće kada je Dunav nizak. Ne zna se čega sve tu ima, ali se zna da sigurno ima podvodnih mina i više tona raznog eksploziva. A stanovnici desetljećima na tim mjestima odmaraju i pecaju.
Jedno selo na obali Dunava na istoku Srbije – spava, peca i odmara pokraj tona i tona eksploziva.
“Po meni, to je totalna neodgovornost. Jer, nakon rata, u Beogradu je organizirano poduzeće koje je vadilo potopljene brodove. Oni su za četiri godine, od 1944. do 1947. godine izvukli preko 500 brodova”, kaže kroničar iz Prahova Velimir Trailović.
Ali ne i više od sto plovila koja su, kaže, okupacijske njemačke snage, prilikom povlačenja iz Crnog mora u rujnu 1944., baš tu zarile u duboke vode Dunava, kako bi blokirale plovni put ruskoj armiji. Skoro punih osam desetljeća kasnije, Srbija i EU iz luke u Prahovu najavljuju proširenje plovnog puta od listopada, vađenjem 21 plovila sa trase. To će trajati iduće dvije godine i koštati 30 milijuna eura.
Uz to, širit će se i luka, dorađivati druga infrastruktura.
Nakon svih radova, koji će koštati 100 milijuna eura, oko Prahova, u dužini od 10 kilometara, kažu nadležni da će prohodnost brodova vremenski biti skraćena za četiri i pol sata. Ekipa N1 odlazi do potopljenih brodova, da vidi kako to izgleda izbliza.
Pažljivo odabranom trasom koju znaju lokalni ribari. Nailazimo na sprudove pijeska koji se desetljećima taloži, ali ne na stijene u vodi.
“Ovaj pijesak – to je praktički ispod nas gomila TNT-a u naslaganoj buradi, što se u nekim momentima i vidi kada je vodostaj malo niži”, objašnjava ljubitelj Dunava i član udruženja SUPA Dejan Milićević.
“Tu ima, po meni, najmanje 150 plovila raznih vrsta – transporteri, baražni, šlepovi, torpedni čamci, brodovi”, dodaje Velimir Trailović.
“Oni su potapali brodove jedan na drugi. I ovo nije jedan brod, on je potopljen na još jedan ili dva ispod, ovisno o dubini”, kaže Dejan Milićević.
“Ja sam još kao dijete dolazio ovdje s djedom na pecanje, volim ovo mjesto”, kaže Milićević.
Uz sam Dunav u Prahovu živi devedesetogodišnjak, čije je pecanje prekinuo i kraj njemačke plovidbe ovdje.
“Mi smo se kao djeca kupali u Dunavu, kad odjedanput, čujemo buku, viku… Vidimo brodove, pun Dunav, možda i sto brodova. Oni su planirali to, potapali, nisu razbijali brodove nego su ih čitave potapali da bi zatvorili ulaz Rusima”, priča očevidac potapanja Dušan Brzulović.
Ukoliko najavljena operacija vađenja brodova uspije, što će se, zapravo, promijeniti?
“Samo će se proširiti plovni put, a ta nesreća i dalje ostaje tu. Puna municije, eksplozivnih naprava”, kaže Trailović.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!