Klinička psihologinja i psihoterapeutkinja Aleksandra Mindoljević Drakulić, nekad popularna voditeljica i loto djevojka, gostovala je u Pressingu kod Ilije Jandrića gdje je komentirala psihološko stanje nacije posljednjih godina kao i mentalne probleme s kojima se susreće u svojoj ordinaciji.
Nakon završetka studija psihologije Aleksandra Mindoljević Drakulić počela je raditi kao školska psihologinja u osnovnoj školi u Zagrebu, a istovremeno se prijavila na audiciju na HRT-u i počela raditi kao najavljivačica programa za HRT 3. Posljednji televizijski angažman prihvatila je prije točno 20 godina i to je bio Šibenski festival.
Govoreći o stanju nacije u posljednje tri godine kad nas je pogodila pandemija, potom je počeo rat u Ukrajini, a onda je došla i inflacija, te živimo li u izazovnim vremenima, Mindoljević Drakulić je rekla:
“Recimo 2000-tih je bilo posve drugačije, vrijeme se promijenilo, osobito zadnjih nekoliko godina. Recimo škola se jako promijenila, nije ni kao prije 15 godina. Uz društvene mreže i druge stvari su se negativno promijenile, osiromašili smo kao društvo, imamo ekonomsku nesigurnost, ne znamo što je pred nama – egzistencijalna kriza, sve to negativno utječe na mentalno zdravlje. A mentalno zdravlje bi trebalo biti važan socijalni kapital, trebali bismo to držati kao nešto jako vrijedno i što nas može osigurati da imamo opitmizam, sigurnost, da vjerujemo sebi i drugima, da imamo veće samopoštovanje. Sve te stvari nam nisu date na pladnju, za njih se moramo izboriti, a to je teško.”
Otkriva da je nedavno izašao strateški okvir za razradu mentalnog zdravlja u Hrvatskoj, ali se nada da neće sve ostati samo na papiru.
Jednom je prilikom rekla da je društvo u Hrvatskoj shizoparanoidno, u stanju “stalnog lova na vještice”. Pojašnjavajući što je pod time mislila, rekla je:
“To je stanje shizoparanioidne pozicije – može se povezati s teorijom britanske psihoanalitičarke – malo dijete kad se rodi ulazi u to stanje gdje svoj objekt ljubavi dijeli na dobar i loš i tako se rješava anksioznosti. Tek nakon više mjeseci počinje shvaćati da je taj primarni skrbnik cjelovita osoba, s vrlinama i manama, i tako počinje doživljavati svijet. To je normalni tazvoj. Ali svi mi se kao odrasli nekad nalazimo u toj poziciji, radimo rascjep stvari na dobre i loše. I situacija idealizacije isto može biti shizoparanoidna – kad biraš od osobe najbolji dio, stavljaš ga na pijedestal i onda dolazi do detronizacije kad shvaćamo da ta osoba nije toliko idealna. To je smisao mentalnog zdravlja, da shvatimo da je to nešto na što se moramo orijentirati.”
“Transrodne osobe su kao svi mi”
Hrvatsko društvo se često čini kao podijeljeno na dva tabora od kojih je jedan crni, a jedan bijeli. Zadnji primjer oko uhićenih Hrvata u Zambiji razotkrio je i široku transfobiju. Na pitanje koliko su takve osobe u Hrvatskoj zanemarene, odnosno diskriminirane, rekla je:
“Primijetila sam i bila sam jako žalosna prvenstveno jer su transrodne osobe kao svi mi. Postoje otkad je svijeta i vijeka i znamo da postoji u dijagnostičkom priručniku psihijatrijske udruge. Žao mi je da se preko tih ljudi koji silno pate događaju takve stvari, da se politizira na račun toga i ideologizira. To se ne bi trebalo događati. Taj aspekt njihova života trebao bi biti vezan samo uz našu struku.”
Dodaje koliko imaju težak položaj u društvu: “Mislim da su u dosta teškom položaju. Često sami želi iskočiti i postati vildjivi i to može biti problem onima koji ih ne priznaju, koji ne priznaju da to postoji. Mnogi fakultetski obrazovani mogu to miješati sa homoseksualizmom, neki s pedofilijom iako to nema nikakve veze. Oni nastoje vratiti prava i na to imaju pravo, i govoriti o medicinskim aspektima stanja, mnogi to ne razumije i zato se stvaraju podjele.”
Dotaknula se i podjele koja se vidi u sukobima predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i predsjednika Republike Zorana Milanovića.
“Čini se da su u dva tabora gdje obojica govore suprotne argumentacije i gdje se ne mogu složiti. Kad slušam predsjednika Milanovića, zanimljiv je za slušati jer imam dojam da je na rubu verbalnog ekscesa, to mi je interesantno za gledati dokle će to ići. Unatoč tome što je predsjednik i što bi trebao misliti na tu svoju poziciju, čini mi se da je katkad dobro i ulično razgovarati jer to je današnji svijet. Ne možemo dobiti ni trenutak pažnje javnosti bez uličnih metoda razgovora. Mladima je zanimljiv. Govor Plenkovića je dosta suhoparan, katkad krut.”
“Žrtve nasilja nekad šute i cijeli život”
Kao psihoterapeutkinja Aleksandra Mindoljević Drakulić vodi i grupne radionice za odrasle. Govoreći o tome istaknula je: “Mislim da grupna psihoterapija ima prednosti pred individualnom. U grupi se zrcalite u drugim ljudima i oni vam mogu pomoći u razrješavanju vaših konflikata, kroz svoje iskustvo. Prijatelji i socijalna potpora su jako važni, no na psihoterapiji postoji voditelj koji usmjerava i situacija gdje ti ponavljaš situacije koje su se dogodile u grupi obitelji, prijatelja itd.”
Često radi s parovima, a kaže da se najčešće javljaju mlađi ljudi u kasnim tridesetima i ranim četrdesetima s malom djecom, a kao najteže prevladive probleme navodi preljub i ovisnosti.
Dotaknula se i rasta broja razvoda: “Brak se promijenio. Danas sve više i više trebaš biti autentičan, što god to značilo. Trebaš biti sretan, da te nitko ne ugnjetava, da ne budeš žrtva u odnosu i stalnom kompormisu, treba stremiti vlastitim ciljevima… A sve se to kosi sa životom udvoje gdje treba iskoristiti i drugu svoju stranu, moraju biti neki kompromisi.”
Napominje da žrtve, posebno obiteljskog nasilja, često šute po 20 ili 30 godina, a neke nikad ni ne ptkriju što im se dogodilo.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare