Glumica Jelena Miholjević gostovala je u Pressingu Ilije Jandrića.
Miholjević je komentirala novu predstavu “I je i nije” u kojoj nastupa s Livijom Badurinom u studiju Exit. Predstava tematizira pripadnost domu i vezanost stanovanja, a istovremeno istražuje subjektivni doživljaj usamljenosti koji potiče kreativnost u obliku infatilne mašte i pomaže osvijestiti nesigurnost te spoznati vlastite emocionalne potrebe.
Miholjević kaže kako ima jako puno sreće u profesionalnom životu u smislu da je stalno nešto iznenađuje. Ističe kako je “I je i nije” iznimna predstava. Podsjeća kako u studiju Exit stane otprilke 40-ak gledatelja te kako se prilikom gledanja predstave stvara dojam stanovanja, temom kojom su se glumice i redateljica Ksenija Zec dosta široko bavile. “Publiku bi privukla time da je i mene iznenadila forma predstave. Predstava je dosta neverbalna, veliki dio predstave je neverbalan. Dvoje ljudi za koje ne znaš reći žive li zajedno u prostoru, ili su živjeli svaki u svom vremenu, pa dijele prostor. Fluidno je, kao što je svaka samoća malo snovita. Dodala bi da je jako smiješna, kao što je i dosta začudna”, kaže.
Predstava istražuje i koliko nam je teško, a koliko ponekad lijepo biti samima. O tome koliko je njoj teško ili ugodno biti samoj Miholjević kaže kako to još nije istražila.
“Zapravo, kako sam izrazito društvena i stalno mi treba komunikacija. Sad su me i društvene mreže potpuno zbunile, pa kad sam i sam, često se s nekim dopisujem. Puno mojih prijatelja i kolega crpe nadahnuće iz samoće. Mi glumci zapravo se nadahnjujemo gledajući ljude. Ne podnosim samoću, ali kad mi se dogodi da mora biti sama, onda vidim u tome čar”, kaže Miholjević.
“Crno bijeli svijet”
Komentirala je i seriju Crno bijeli svijet. Kaže da neće biti pete sezone unatoč tome što su glumci zainteresirani za snimanje i te pete sezone. “Zamislite koliko je to prekrasno, divno, kad se možeš vratiti u prošlost”, kaže Miholjević. Opisala je kako je njoj bilo odrastati u Zagrebu 80-ih godina, biti u srednjoj školi i na Akademiji.
“Nas se doista u školi poticalo da krenemo nekim svojim putem. Ne znam ima li i danas takvih škola, ako ima molim vas javite mi”, kaže glumica koja naglašava da je zbog serije bila mogućnosti vratiti se u predivan period života.
Rekla je i da se sjeća i onih manje lijepih stvari iz 80 ih godina: redukcija struje, telefona dvojnika, proganjanja političkih neistomišljenika. Dodaje da je i sama serija scenografski i kostimografski veliko veselje. “Tu je i jedna dimenzija da se iz mladosti pamte samo lijepe stvari, ali sjećam se i te jedne strepnje. Postojala je pogotovo kod roditelja. Sjećam se svih tih trauma. Konac 80-ih je bio jedno zeznuto razdoblje. I ne može se reći da se nije osjećalo skoro rušenje cijelog svijeta nama pred očima. A to što se naš svijet sastojao od bendova i školovanja to zahvaljujemo našim mladim godinama. Ali naši roditelji prošli su i strahove, neki i progone, samo mladost filtrira, toga postaneš tek kasnije svjestan”, kaže Miholjević.
Kaže i kako je oduvijek htjela biti glumica, a s obzirom na to da su joj poznati glumci, majka Lela Margitić, otac Boris Miholjević, dodaje kako je moguće da je i ta činjenica jedan od razloga zašto se oduvijek htjela baviti glumom. “Primjećujem da iz tih glumačkih, umjetničkih obitelji ili ideš istim putem, cehom kao i roditelji ili radiš nešto potpuno suprotno. A moja obitelj, to bih voljela jednom pokušati opisati, koliko je to neobično, da su i s mamine i tatine strane, doslovno svi krenuli u te umjetničke vode”, kaže.
Govorila je i o prevladavanju straha od javnog nastupa. “Još uvijek sam povučena i stidljiva. Javni nastup je samo jako uvježban. Akademiju sam upisala nakon trećeg srednje, onda je to još uvijek bilo moguće. Dugo mi je trebalo da probijem neki svoj stid, da povjerujem sebi. I imala sam ogromne krize i zapravo kad sam otkrila o čemu bi se tu moglo raditi, onda sam počela jako uživati u svom pozivu”, rekla je Miholjević.
“Mislim da se o tome još uvijek premalo o tome govori. Ja sam se baš razboljela od straha. Takve sam treme imala da sam godinu i pol bila baš bolesna od straha. Bili su to napadaji panike, anksioznost”, opisivala je Miholjević.
Rekla je da iz tog iskustva jako puno naučila. “Našla sam odgovor u tome da vidim gdje je moja strast, ljubav prema životu, da vidim što mene radujem, da si dozvolim da to uvijek imam pri ruci”, kaže Miholjević i opisuje da na svojoj radosti radi svaki dan. “Kad osjetim da me neka tema, neka osoba privuče, da me jako zanima, ja si dam prostora. Taj odnos prema sebi i svijetu mi je na prvom mjestu. Ova odgovornost, da sam ja zapravo odgovorna kako se osjećam na ovom svijetu je rad od dva sata dnevno”, kaže Miholjević. “Mislim da to ne može biti recept za svakog niti to znači da sam ja non stop jako vesela i radosna”, dodaje.
Kaže da joj je važno ne pogubiti se u egu, ne pogubiti se u očekivanjima. “Ne mogu zamislit život koji bi se sastojao samo od toga što ću sad igrat, tko će mi dati ulogu. Mislim da je sad red, ako sam skupila neko znanje da ga i dijelim”, rekla je Miholjević.
Cijeli razgovor pogledajte u videu:
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!