Novinarka Barbara Matejčić gostovala je u Newsroomu te je govorila o bivšem gradonačelniku gradića Riacea, Domenicu Lucanu, koji je ovih dana osuđen na gotovo 14 godina zatvora.

Lucano je od Riacea napravio dom za tražitelje azila, ali je osuđen za poticanje ilegalnih migracija.

“Domenico Lucano je talijanski ljevičar, čovjek iz kojeg ne stoji stranka, on je Riace vodio 14 godina, i od njega je napravio ogledni primjer kako se mogu primati izbjglice, revitalizirati grad i spasiti od propadanja. Kada su krajem 90-ih Kurdi počeli stizali, on je shvatio da ih ne treba slati dalje nego da im može dati kuće, a oni njemu mogu pomoći, tako da novci koji dolaze za izbjeglice ostaju u Riachea, škole se ne zatvaraju…”, rekla je na početku Matejčić.

“On je najprije stavljen u kućni pritvor, zatim je optužen za poticanje ilegalnih migracija. Sada je dobio 13 godina i 2 mjeseca zatvora. To je skoro duplo više od onog što je tražilo tužiteljstvo. Tražili su sedam godina. Ovo je i više od onog što je dobio talijanski ekstremist 2018. koji je pucao na Afrikance i upucao njih šestero”, dodaje.

Na pitanje je li ovo dokaz Salvinijeve ostavštine, kaže:

“Da, očigledno, ova presuda to potvrđuje. Domenico Lucano ima pravo na žalbu. Vrhovni sud bi to mogao odbaciti jer kada je za njega tražen kućni pritvor tada je sud odbacio navode o zločinačkom pokretu kao besmislice”.

Matejčić je prije sedam godina posjetila spomenuti gradić i kaže kako spajanje izbjeglica i domaćeg stanovništva dobro funkcionira.

“To bi moglo funkcionirati i u Hrvatskoj”

“Ideja djeluje utopijski, zato sam i otišla to vidjeti o čemu se radi. Bila sam tamo prije 7 godina. Lucano je pokazao da je to u praksi moguće. U praksi bi to bilo moguće i u Hrvatskoj, recimo u Tovarniku koji je ispražnjen. To izgleda fantastično, to je malo mjesto u brdima. U tim gradićima vlada najgora talijanska mafija, koja je pokušala i atentat na Lucana. To je antimafijaški grad multikulturalan, s otvorenim dućanima, jedno živo mjesto koje ne ovisi o turizmu nego su sami našli način održivosti”, objašnjava Matejčić i dodaje:

“Ljudi, s kojima sam ja razgovarala, su vrlo zadovoljni s tom Lucanovom idejom, jer je revitalizirala mjesto, oni su dobili radno mjesto i pokazalo se da to funkcionira bez tenzija i nasilja. Radi se o malom gradu gdje ne vidi svatko svoj život. Tamo su većinom tražitelji azila dok ne dobiju azil”.

Je li presuda Lucanu kriminalizacija humanosti?

“Aposlutno, to je čisti primjer kriminalizacije humanosti i solidarnosti i mislim da je Lucano poslužio kao primjer da to više nikome ne padne na pamet iako je od toga napravio odličan projekt. Već 2005. se pomalo mijenjaju zakoni i Vijeće EU donosi pakete mjera kojima se zapravo briše razlika između toga pomažete li izbjeglicama zbog financijeske koristi ili ne, izjednačavaju se aktivisti koji rade s izbjeglicama, praktički s krijumčarima ljudi”, zaključuje.