Povjerenik za okoliš Europske Unije Virginijus Sinkevičius bio je gost Newsnighta, a s našom Natašom Božić razgovarao je o problematici razminiravanja u Ukrajini, koliko bi ono moglo trajati te koja je uloga Europske komisije u cijelom tom procesu.
Gospodine Sinkevičius, hvala vam što ste izdvojili vrijeme za naš današnji program. Na ovoj donatorskoj konferenciji za razminiravanje mogli smo čuti da će razminiravanje biti veliki problem za Ukrajinu u narednim godinama. Tek kada završi rat vidjet ćemo pune razmjere onoga što se događa u Ukrajini. Koja je uloga Europske komisije u ovom trenutku?
Europska komisija aktivno pridonosi naporima razminiravanja, i to horizontalno. Od samog početka rata, kada je ruska vojska odbačena iz predgrađa Kijeva i drugih dijelova Ukrajine, za sobom su ostavili minirana područja, granate u stanovima, mikrovalnim pećnicama itd., što su ratni zločini. Bilo je potrebno odmah poduzeti korake kako bi se ljudi mogli vratiti u svoje domove. EK je dosad donirala preko 43 milijuna eura u različitim fazama. Bilo je najpotrebnije poslati vozila za razminiravanje kako bi se mogli kretati, obuku, ne samo za razminiravanje, već i za ljude. Primjerice, ljudi u ljeto i jesen idu u šume brati voće, gljive, što je izuzetno opasno i moraju znati kako se ponašati. Nastavljamo s podrškom. Zajedno sa zemljama članicama donirali smo preko 110 milijuna eura i nastavljamo u ovome podržavati Ukrajinu. To neće biti jednostavno jer i Hrvatska još nosi ožiljke od rata i kod vas će razminiravanje biti gotovo tek 2026., dakle praktički trideset godina nakon kraja rata. Ukrajini će možda trebati još duže.
Ožiljci će biti veliki, to znamo, počinjeni su užasni ratni zločini, ali i ekocid. Svi smo vidjeli snimke eksplozije brane Nova Kahovka. Koje posljedice možemo očekivati u narednim godinama?
Najgore je što rat još uvijek traje. Šteta za okoliš počinje od strahova za nuklearnu sigurnost jer vidimo da Rusija ne staje pred nuklearnim postrojenjima, već ih okupira. Najvećom nuklearnom elektranom praktički upravlja vojska. Vidimo da se namjerno bombardiraju postrojenja za čišćenje vode, kemijska postrojenja, a svo to onečišćenje završava u vodi, u morima. Eksplodiraju mine, vozila, sve to znači desetke tona metala i krhotina koje će morati biti uklonjene. Imamo radnu skupinu pod čelnikom ureda predsjednice za dokumentiranje zločine protiv prirode. Rusija mora snositi odgovornost i platiti za počinjenu štetu. Cijena raste svaki dan, budući da vojne akcije još uvijek traju.
Bio je veliki izazov ostati fokusiran na zelenu tranziciju posljednjih godina dok traje rat na europskom teritoriju. Mandat ovog saziva Komisije približava se kraju. Gledajući unatrag, jeste li zadovoljni ambicioznim planovima? Jesu li bili dovoljno ambiciozni?
Apsolutno. Mislim da je zelena tranzicija ostala važna usprkos pandemiji, usprkos ruskom ilegalnom napadu na Ukrajinu. Zeleni sporazum pokazao se kao naša strategija rasta. Ako pogledate kako je Rusija procijenila našu reakciju, prvo su razmišljali o našoj ovisnosti o fosilnim gorivima, a zeleni sporazum osigurava da ne ovisimo o režimima izvan EU-a, da koristimo sunce i vjetar i gradimo našu stratešku autonomiju na temeljima obnovljivih izvora.
A ravnoteža između industrije i zelene tranzicije?
Neke industrije prošle su taj put ranije, drugima je još potrebna tehnologija. Moramo osigurati da pomognemo malim i srednjim poduzećima jer ona obično nemaju dovoljno kapitala za tu promjenu. No, mislim da su biznisi dobro izračunali. Ako pogledate cijene emisija, sada su one 80 eura. Za pet ili deset godina, one mogu biti teško predvidive: mogu biti 200, ili tisuću eura. Naravno da ne mogu riskirati. Tu su i banke. Ako želite refinancirati svoj biznis, a znamo da je to jako važno za zadržavanje rasta, banke procjenjuju vašu održivost. Mislim da to dolazi vrlo prirodno, a zeleni sporazum je osigurao jednake uvjete za sve, da osnažujemo one koji napreduju na tom putu, da oni koji ne poštuju standarde, pogotovo tvrtke izvan EU-a, moraju slijediti iste standarde kao i europske kompanije.
A zabrana mikroplastike u nizu proizvoda dospjela je na naslovnice diljem EU-a u prošlosti. Kako mislite da se industrija nosi s time, jesu li spremni za novu eru?
Sada sam u službenom posjetu, ali volim posjećivati Hrvatsku i neslužbeno. Volim vašu obalu i gostoprimstvo vaših ljudi. Loše se osjećam kada vidim da se predivno Jadransko more guši u onečišćenju. Moramo osigurati da se najljepša mjesta na svijetu ne uguše od onečišćenja, pogotovo kada imamo tehnologiju kako bismo zamijenili, primjerice, mikroplastiku. Mislim da je to bio važan korak kako bismo se nosili s namjerno dodanom mikroplastikom, pozabavili smo se i nenamjerno dodanom mikroplastikom, što je Komisija i obećala. Pomoći ćemo biznisima u tranziciji. Obavili smo pažljivu procjenu učinka kako bismo vidjeli koje industrije ne mogu postići napredak, ali one koje imaju alternative, moraju ih i koristiti.
Mlađa populacija klimatsku krizu drži visoko među prioritetima. Vidjeli smo posljednjih tjedana tužbu pred sudom za ljudska prava u Strasbourgu protiv 32 europske zemlje. Mladi iz Portugala su nakon katastrofalnih požara ovog ljeta odlučili tužiti te zemlje. To je zanimljiva situacija koju sada imamo u Europi. Mnogo je odgovornosti.
Mladi će morati živjeti u toj budućnosti. Kada razmišljam o svojoj djeci koja su stara sedam godina, četiri godine i sedam mjeseci, to je budućnost u kojoj će morati živjeti. Zahvalan sam tim mladim ljudima što su aktivni i što ne ignoriraju, ne čekaju da budućnost sama dođe, već su aktivni i tjeraju političare da nešto poduzmu.
Gospodine Sinkevičius, hvala vam na ovom razgovoru.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare