Ozbiljno i često smrtno stanje disekcije aorte stvara simptome nagle i razdiruće boli u grudima.

Disekcija aorte ili disecirajuća aneurizma je vrlo teško stanje u kojem dolazi do rascijepa unutarnje ovojnice aortne stijenke bez razdiranja vanjske ovojnice. Ovo uzrokuje prodiranje krvi u aortnu stijenku kroz rascjep koji dalje cijepa srednju ovojnicu i stvara novi kanal u stijenci aorte.

Aorta, kao najveća arterija ljudskog tijela izlazi iz lijeve klijetke srca te je zaslužna za dovođenje krvi bogate kisikom u sve dijelove tijela. Dijeli se na uzlaznu aortu, luk aorte, silaznu, torakalnu i abdominalnu aortu. Aneurizma ili disekcija predstavlja ograničenje proširenja krvne žile koje može nastati zbog bolesti ili genetskih sklonosti.

Upravo najčešća je aneurizma ili disekcija aorte.

Poseban rizik je kod muškaraca crne rase, starijih muškaraca te osoba koje pate od povišenog krvnog tlaka. Disekcija aorte se obično pojavljuje između 50. i 65. godine života.

Kako nastaje disekcija aorte?

Do disekcije aorte dolazi najčešće zbog oštećenja aortne stijenke te je to u najvećem broju slučajeva uzrok ovog problema. Do oštećenja aortne stijenke može doći zbog nekoliko razloga, a najčešći je visoki krvni tlak.

Ovo su još neki mogući uzroci disekcije aorte:

– poremećaj vezivnog tkiva koji je nasljedan
– Marfanov sindrom koji dovodi do nenormalnosti očiju, kostiju, srca i krvnih žila
– Ehler Dunlosov sindrom koji obilježava bolest kolagena i pretjerana pokretljivost zglobova, rastezljivost kože i krhkost tkiva
– urođeni defekti srca i krvnih žila
– koarktacija aorte
– arterioskleroza
– povreda ili trauma

Postoji mogućnost da do disekcije aorte dolazi slučajno, primjerice prilikom postavljanja katetera u arteriju, no to su vrlo rijetki slučajevi. Iako rijetko, moguće je da dođe do aneurizme aorte prilikom operacije srca i krvnih žila.

Iako se disekcija aorte uglavnom događa kod osoba od oko 60 godina, kod osoba s Marfanovim sindromom je vršna incidencija između 20 i 40 godina života.

Simptomi disekcije aorte

Ovo teško stanje dolazi naglo i karakterizira je snažna, razarajuća bol koju obično nije moguće ignorirati. Bol se pojavljuje intenzivno te može uzrokovati dodatne posljedice poput moždanog i srčanog udara. Postoji nekoliko tipova disekcije aorte – od onih koje počinju u uzlaznoj aorti i šire se najmanje do luka aorte te one koje počinju i ograničene su na ulaznu aortu. Tip tri disekcije aorte su one koje počinju u silaznoj prsnoj aorti i šire se distalno. Iako disekcija može početi u bilo kojem području uzduž aorte, najčešće se događa unutar pet centimetara od aortnog zaliska ili u silaznoj prsnoj aorti.

Simptomi disekcije aorte su nagla i razarajuća bol koja se opisuje kao cijepanje ili trganje u grudima, bol koja se iz grudi širi u leđa među lopatice ili u smjeru u kojem se disekcija širi uzduž aorte. Kod oko 20% bolesnika se pojavljuje i sinkopa ili gubitak svijesti te simptomi infarkta.

Dodatne posljedice disekcije aorte mogu nastati zbog napredovanja aneurizme koja može zatvoriti jednu ili više arterija koje izlaze iz aorte. Ovisno o tome koja se arterija blokira, može doći do srčanog ili moždanog udara, infarkta miokarda, nagle boli u trbuhu te oštećenja živaca koje može uzrokovati trnjenje ili nemogućnost pomicanja ekstremiteta.

Komplikacije disekcije aorte su ozbiljne te uključuju kobno prsnuće aorte i zatajivanje srca, kao i kompromitiranu opskrbu krvlju zahvaćenih arterija.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se postavlja na temelju specifičnih simptoma, a kod većine bolesnika se pojavljuje oslabljen puls na arterijama ruku i nogu. Kod nekih se bolesnika može čuti šum ako se disekcija širi prema natrag, iza srca. Bolesnici uslijed disekcije aorte mogu doživjeti i tamponadu srca ili sprječavanje normalnog rada srca zbog nakupljanja krvi u srčanoj vreći oko srca. Ovo stanje ugrožava život.

Potvrđivanje dijagnoze je rendgenskim snimkama prsnog koša, ultrazvučnim pregledom te kompjutoriziranom tomografijom s primjenom kontrasta.

Liječenje disekcije aorte se odvija na intenzivnoj njezi gdje se pažljivo prate i mjere vitalni znakovi poput pulsa, krvnog tlaka i frekvencije disanja. Do smrti može doći unutar nekoliko sati nakon disekcije aorte. Pacijentu će se davati lijekovi za usporavanje srčane frekvencije i spuštanje tlaka. Liječnik odlučuje hoće se li pacijenta podvrgnuti liječenju lijekovima ili hitnom kirurškom zahvatu. Obično se preporučuje operacija prilikom koje se uklanja što veći odsječak disecirane stijenke aorte.

Neliječena disekcija aorte obično rezultira smrtnim ishodom unutar dva tjedna. Do smrtnog ishoda može doći i nakon liječenja. Uzrok smrti unutar prva dva tjedna su komplikacije disekcije aorte te druge bolesti.

Kod bolesnika koji su liječeni i prežive prva dva tjedna, preživljenje je najmanje još pet godina nakon disekcije, a kod 40% bolesnika najmanje deset godina. Kod operacije postoji rizik od smrti.

Svi bolesnici koji su preživjeli aortnu disekciju dobivaju dugotrajnu terapiju za održavanje niskog krvnog tlaka.