Otišli ste na večeru s prijateljima, no netko od njih je naručio pizzu s inćunima i maslinama za sve, a vi mrzite i masline i inćune! Hoćete li biti hrabri i pojesti koji griz radi društva ili se držati provjerenog?
Ovaj se scenarij može vidjeti svakodnevno, u svim kutovima svijeta. Postoje ljudi koji ne odstupaju od svojeg ukusa dok drugi vole proširiti vidike i isprobati nove okuse.
Je li moguće istrenirati okusne pupoljke da uživaju u hrani u kojoj ranije nisu, poput treniranja mišića u teretani?
Što određuje osjet okusa?
Okus je složeni sustav koji smo razvili kako bismo lakše upravljali okolinom. Pomaže nam odabrati hranu koja ima neku vrijednost za naše tijelo i odbaciti sve potencijalno štetno.
Hrana se sastoji od različitih spojeva, uključujući hranjive tvari (kao što su bjelančevine, šećeri i masti) i arome koju otkrivaju osjetilni pupoljci u ustima i nosu. Oni stvaraju okus hrane, piše Science Alert.
Dok je okus ono što pupoljci detektiraju na vašem jeziku, aroma je kombinacija toga kako nešto miriše i ima okus. Uzimajući u obzir teksturu i izgled ova osjetila zajedno utječu na ono što u konačnici volite. Ne treba zanemariti ni utjecaj faktora kao što su dob, genetika i okoliš. Svatko od nas živi u svom osjetilnom svijetu i dvije osobe neće imati isto iskustvo dok jedu.
Izbirljivost se osim toga mijenja s godinama. Istraživanje je pokazalo da djeca imaju prirodnu sklonost slatkom i slanom okusu i ne vole gorko. Kako rastu, njihova sklonost gorkoj hrani raste.
Novi dokazi pokazuju da bakterije u slini također mogu proizvoditi enzime koji utječu na okus hrane. Na primjer, dokazano je da slina uzrokuje oslobađanje sumporne arome u cvjetači. Što se više sumpora proizvodi, manje je vjerojatno da će dijete uživati u okusu cvjetače.
Priroda vs. odgoj
I genetika i okoliš igraju ključnu ulogu u određivanju prehrambenih preferencija. Studije blizanaca procjenjuju da genetika ima umjeren utjecaj na preferencije hrane (između 32 posto i 54 posto, ovisno o vrsti hrane) kod djece, adolescenata i odraslih.
Međutim, budući da naše kulturno okruženje i hrana kojoj smo izloženi također oblikuju naš ukus, te se preferencije u velikoj mjeri uče.
Velik dio učenja odvija se tijekom djetinjstva, kod kuće i na drugim mjestima gdje jedemo. Ne radi se o učenju iz udžbenika. To je učenje doživljavanjem (iskustvom) što obično dovodi do toga da više toga volimo pojesti ili gledanjem što drugi rade (modeliranje) što može dovesti do pozitivnih ili negativnih posljedica.
Istraživanja su pokazala kako se utjecaji okoliša na prehrambene navike mijenjaju između djetinjstva i odrasle dobi.
Za djecu je glavni faktor obiteljsko okruženje što ima smisla jer je vjerojatnije da će djeca biti pod utjecajem hrane koja se priprema i jede kod kuće. Okolišni faktori koji utječu na odrasle i adolescente su raznolikiji.
Proces stjecanja okusa
Kava i pivo dobri su primjeri gorke hrane za koju ljudi “stječu” okus tijekom odrastanja. Sposobnost prevladavanja odbojnosti prema njima uvelike je posljedica:
– društvenog konteksta u kojem se konzumiraju. Na primjer, u mnogim kulturama povezuju se s prelaskom u odraslu dob.
– fiziološkog učinka spojeva koje sadrže – kofein u kavi i alkohol u pivu. Mnogi smatraju poželjnim posljedice koje izazivaju.
Što je s učenjem okusa za hranu koja nas ne privlači toliko, ali je dobra za nas, poput kelja ili ribe? Je li to moguće promijeniti i “prevariti” okusne pupoljke?
Donosimo nekoliko savjeta koji će vam mogu pomoći naučiti uživati u hrani kojoj trenutno ne uživate:
1. Jedite i nastavite jesti. Potrebna je samo mala porcija da bi se s vremenom izgradila sklonost prema određenom okusu. Može proći 10–15 pokušaja ili više prije nego što možete reći da vam se hrana sviđa.
2. Maskirajte gorčinu jedući određenu namirnicu s drugom hranom ili sastojcima koji sadrže sol ili šećer. Na primjer, gorku rikolu možete kombinirati sa slatkim preljevom za salatu.
3. Jedite neželjenu namirnicu više puta u pozitivnom kontekstu. To znači da je jedete nakon bavljenja omiljenim sportom ili u društvu ljudi koje volite. Osim toga, možete je jesti s hranom u kojoj već uživate. Ako se radi o nekom povrću, pokušajte ga kombinirati s omiljenim proteinom.
4. Jedite neželjenu namirnicu kad ste gladni. Kada ste gladni, bit će vam lakše prihvatiti okus kojem inače možda niste skloni.
5. Prisjetite se zašto želite naučiti jesti određenu namirnicu. Možda je to zbog zdravstvenih razloga ili zato što ste preselili u drugu zemlju i imate problema s lokalnom kuhinjom. Konkretni razlozi lakše će vas motivirati.
6. Mijenjajte navike što je ranije moguće. Djeci je lakše naučiti voljeti novu hranu jer njihovi okusi nisu toliko razdijeljeni.
7. Zapamtite: Što više hrane volite, lakše ćete naučiti voljeti drugu hranu.
Uravnotežena i raznolika prehrana nužna je za dobro zdravlje. Izbirljivost u prehrani može postati problem ako dovodi do manjka vitamina i minerala, posebno ako izbjegavate čitave grupe hrane poput povrća.
Istovremeno, konzumiranje previše energetski bogate hrane može povećati rizik od kroničnih bolesti, uključujući pretilost.
Shvaćanje kako su se vaše prehrambene navike formirale i kako se mogu razvijati, prvi je korak prema zdravijoj prehrani.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!