Nova studija pokazala je da neki ljudi zaista jesu magneti za komarce, a to vjerojatno ima veze s njihovim tjelesnim mirisom.
Istraživači su otkrili da oni pojedinci koji su najprivlačniji komarcima proizvode veliku količinu određenih kemikalija na koži koje se povezuju s mirisom. Loša vijest za magnete za komarce: komarci se stalno iznova vraćaju svojim najdražim “klijentima.”
“Ako na koži imate visoke količine ove tvari, vas će najviše gristi na pikniku”, kaže autorica studije Leslie Vosshall, neurobiologinja na Sveučilištu Rockefeller u New Yorku, prenosi Guardian.
Postoje mitovi o tome koga komarci više grizu, ali većina takvih tvrdnji nema potporu znanosti, kaže Vosshall.
Istraživači su osmislili eksperiment u kojem su uspoređivali tjelesne mirise različitih ljudi, objasnila je autorica studije Maria Elena De Obaldia. Rezultati su objavljeni u utorak u časopisu Cell.
Zamolili su 64 volontera sa sveučilišta da nose najlonske čarape oko podlaktice koje su upile mirise s njihove kože. Čarape su potom stavili u odvojene zamje na kraju duge cijevi i pustili desetke komaraca.
“Oni bi doslovno nahrupili na najprivlačnije mete”, kaže De Obaldia. “Odmah je bilo očito.”
Nakon što su usporedili sve mirise, došli su do nevjerojatnog zaključka: Najveći magnet za komarce bio je oko 100 puta privlačniji nego posljednji na popisu.
U eksperimentu su korišteni komarci Aedes aegypti, koji prenose bolesti kao što su žuta groznica, zika ili denga groznica. Voshall kaže kako očekuje da će eksperimenti i na drugim komarcima pokazati slične rezultate, ali potrebno je još istraživanja za potvrdu hipoteze.
Testiranjem istih pojedinaca tijekom nekoliko godina, studija je pokazala da te velike razlike ne prolaze, kaže Matt DeGennaro, neurogenetičar na međunarodnom sveučilištu na Floridi koji nije sudjelovao u istraživanju.
“Magneti za komarce ostaju magneti”, kaže DeGennaro.
Istraživači su otkrili da među favoritima postoji zajednički faktor: magneti za komarce imali su visoke razine određenih kiselina na koži. Te “masne molekule” dio su prirodnog sloja za ovlaživanje kože, a različiti organizmi ih proizvode u različitim količinama, kaže Vosshall. Zdrave bakterije koje žive na koži jedu te kiseline i proizvode dio našeg jedinstvenog tjelesnog mirisa, rekla je.
Tih kiselina se ne možete riješiti, a da si time ne oštetite kožu, upozorila je Vosshall.
Istraživanje bi moglo pomoći u pronalaženju novih načina za odbijanje komaraca, kaže Jeff Riffell, neurobiolog na Sveučilištu Washington koji nije sudjelovao u studiji. Možda postoje načini na koje se možemo “poigrati” s bakterijama na koži i promijeniti mirise koje izlučujemo, dodao je.
Ipak, nije jednostavno naći načine za borbu protiv komaraca, kaže Riffell, pošto su oni evoluirali i postali “pravi mali strojevi za ugrize.”
Studija je to i dokazala – istraživači su eksperiment ponovili s komarcima kojima su izmijenili gene, oštetivši im osjet mirisa. I ti komarci su svejedno nahrupili na iste magnete.
“Komarci su otporni”, govori Vosshall. “Oni imaju hrpu alternativnih planova da nas pronađu i izgrizu.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.