FOTO, VIDEO / Samotni volonter godinama pretražuje tlo kod Hiroshime ne bi li dao dostojan pokop žrtvama

Ninoshima - četiri kilometra od epicentra

Za ovog 47-godišnjeg istraživača, otkrivanje i najmanjih fragmenata na otoku Ninoshima glasn je podsjetnik da rat i dalje postoji – zakopan, zaboravljen i nerazriješen.

„Kad umremo, pokapaju nas na mjestima poput hramova ili crkava i ispraćaju u ceremoniji. To je dostojanstven način odlaska,“ kaže Kayo, istraživač na Sveučilištu Hirošima, u Centru za mir, koji vlastitim vremenom i novcem financira ova samotna iskapanja.

Nakon što su Sjedinjene Države bacile atomsku bombu na Hirošimu 6. kolovoza 1945., usmrtivši odmah oko 78.000 ljudi i ranivši još mnogo više, Ninoshima, udaljena oko 4 km od hipocentra, pretvorena je u poljsku bolnicu. U roku od nekoliko tjedana, oko 10.000 ljudi – mrtvih i živih – prevezeno je preko vode. Mnogi su ubrzo umrli, a kako kremacije nisu mogle pratiti broj umrlih, tijela su pokapana u masovne grobnice.

Štedio četiri godine da bi počeo iskopavanja

Iako su brojni ostaci iskopani u desetljećima nakon rata, svjedočanstva su sugerirala da postoji još grobišta. Sin jednog od stanovnika 2014. obavijestio je Kaya o području na sjeverozapadnoj obali otoka. Kayo je tada počeo štedjeti i četiri godine kasnije započeo iskopavanja.

Fragmenti veličine nokta!

Prošlog je vikenda, na nesnosnoj vrućini, Kayo mačetom čistio obraslo grmlje kako bi se vratio na mjesto na kojem je stao prije tri tjedna. Nakon sat i pol kopanja, pažljivo je iz zemlje izvadio dva koštana fragmenta veličine nokta – to je već više oko 100 ostataka koje je do sada pronašao, prenosi Japan Today.

Svako novo otkriće podsjeća ga na brutalnost rata. Najbolnije mu je bilo, kaže, kada je ranije ove godine pronašao dijelove čeljusti i zuba malog djeteta.

„To me jako pogodilo,“ rekao je, dok mu je bijela košulja dugih rukava bila potpuno mokra od znoja. „To dijete je ubijeno bombom, a nije ni imalo priliku upoznati svijet... Teško sam se nosio s tim i taj osjećaj me još uvijek ne napušta.“

Ostatke planira odnijeti u budistički hram

Jednog dana planira sve pronađene ostatke odvesti u budistički hram, gdje će biti položeni s poštovanjem.

Kaya na ponavljanje ovog iscrpljujućeg zadatka svake godine djelomično motiviraju i osobni razlozi.

Rođen je na Okinawi, gdje su se vodile jedne od najkrvavijih bitaka Drugog svjetskog rata, a troje njegovih rođaka još uvijek se vodi kao nestali.

Volonteri i dalje dolaze na Okinavu

Volonteri i dalje dolaze na Okinawu iz cijelog Japana kako bi sudjelovali u iskopavanjima, a budući da mu otrovni bršljan u tamošnjim šumama onemogućuje sudjelovanje, Kayo svoj doprinos daje na Ninoshimi.

Dok god se pronalaze tragovi mrtvih, rat za Kaya nije daleka prošlost.

„Ljudi danas, koji ne znaju ništa o ratu, fokusiraju se samo na obnovu i idu dalje, zaboravljajući ove ljude ovdje,“ rekao je.

„I nako svega, čut ćete ljude kako govore: 'čak i ako bacite atomsku bombu, možete se oporaviti'... Uvijek će biti onih koji to pokušavaju opravdati na način koji njima odgovara.“