U labirintu talijanske politike Silvio Berlusconi je bio vrhunski trgovac, čovjek koji je spojio poslovni i javni život - kao nitko drugi.

Njegova osobnost privlačila je talijansko biračko tijelo, koje je nastavilo podržavati ga usprkos optužbama o korupciji i dvostrukom poslu, piše BBC.

Četiri puta je bio premijer i svaki put kada se činilo da je njegova politička karijera gotova, uspio je demantirati svoje kritičare i vratiti se.

Umro Silvio Berlusconi

Svijet

12. lip 2023 0

Svijet

12. lip 2023 0

Devet godina nakon što mu je zabranjeno obavljanje javne funkcije zbog porezne prijevare, vratio se u parlament, izabran je u talijanski Senat prije nego što je napunio 86 godina, u rujnu 2022. godine.

Ali često je njegov privatni život, njegova sklonost da se okružuje prelijepim mladim ženama i seksualni skandali koji su uslijedili, dospjevao na naslovne stranice širom svijeta.

Berlusconi, koji je preminuo u 87. godini, bio je medijski mogul, vlasnik nogometnog kluba, poslovni čovjek i milijarder koji nikada nije odustajao od politike – i desetljećima je pomagao u oblikovanju imidža Italije.

Milanski magnat

Silvio Berlusconi je rođen u obitelji srednje klase, u Milanu 29. rujna 1936. godine i odrastao je u selu, izvan grada, tijekom Drugog svjetskog rata.

Još od studentskih dana pokazao je sposobnost da zarađuje. Dok je studirao pravo na sveučilištu, svirao je kontrabas u studentskom bendu i stekao reputaciju pjevača radeći u noćnim klubovima i na kruzerima.

Njegov prvi pokušaj da iskoristi svoj prirodni šarm za posao bio je pokušaj prodavanja usisavača, ali i prodaja eseja koje je pisao za svoje kolege studente.

Nakon diplome, počeo se baviti građevinom u vlastitoj kompaniji Edilnord, gradeći ogroman stambeni kompleks na ivici Milana, iako je izvor financiranja projekta bio misterija.

Godine 1973. poduzetnik je pokrenuo lokalnu kablovsku televiziju pod nazivom Telemilano da bi osigurao televiziju svojim imanjima.

Četiri godine kasnije, posjedovao je još dvije postaje i središnji milanski studio. Do kraja desetljeća osnovao je holding kompaniju Fininvest da upravlja brzim širenjem svojih poslovnih holdinga.

Na kraju će biti vlasnik Mediaseta, najveće medijske imperije Italije i vlasnika najvećih privatnih postaja u zemlji, kao i najveće izdavačke kuće u Italiji Mondadori.

U vrijeme smrti, bio je jedan od najbogatijih ljudi Italije, s obiteljskim bogatstvom u milijardama dolara. Njegova djeca – Marina, Barbara, Pier Silvio, Eleonora i Luigi – sudjelovala su u vođenju njegovog poslovnog carstva.

Dio bogatstva Berlusconi bi koristio za zadovoljavanje osobnih interesa – uključujući spašavanje nogometnog kluba AC Milan od bankrota 1986. godine.

Istraživanje političke moći i korupcije

Berlusconijeva izuzetna sposobnost da se više puta suoči sa sudovima i zadrži svoju popularnost u politici bila je bez premca. Često se žalio na viktimizaciju, posebno od strane tužitelja u njegovom rodnom Milanu, jednom prilikom tvrdeći da je imao 2.500 pojavljivanja pred sudom u 106 suđenja tijekom 20 godina.

Optužbe tijekom godina uključivale su pronevjeru, poreznu prijevaru i lažno računovodstvo, kao i pokušaj podmićivanja sudca. U više navrata je oslobađan ili su postupci poništavani. Njegove kontroverze su bile vrlo javne i pratile su ga tijekom cijele političke karijere.

Tek u veljači 2023. konačno je oslobođen optužbi za podmićivanja svjedoka da lažu o ozloglašenim „bunga bunga“ zabavama koje je održavao u svojoj vili kao premijer.

Osnovao je vlastitu političku stranku 30 godina ranije, 1993. i za godinu dana katapultirao je na vlast. Iskoristivši svoj entuzijazam za nogomet, nazvao je svoju stranku po skandiranju navijača – Forza Italia.

U to vrijeme se pojavio vakuum moći nakon skandala koji je utjecao na talijanski desni centar – a Berlusconi je ponudio alternativu onim biračima koji nisu bili ljevičari. Masovna reklamna kampanja na njegovim vlastitim TV kanalima pomogla mu je da pobijedi na izborima 1994. godine.

Međutim, njegovo opredjeljenje za politiku viđeno je kao pokušaj da izbjegne da i sam bude umiješan u optužbe za korupciju, nakon što je nekoliko njegovih poduzeća uvučeno u istragu.

Ali on je odbacio te tvrdnje. „Ne moram ići u ured zbog vlasti. Imam kuće širom svijeta, veličanstvene brodove, prelijepe avione, prelijepu ženu, prelijepu obitelj. Ja se žrtvujem“, izjavio je tada.

Kada je bio na vlasti, Berlusconijeva vlada je usvojila zakon koji je njemu i drugim visokim javnim osobama dao imunitet od kaznenog progona dok je bio na vlasti, ali ga je kasnije odbacio ustavni sud.

Kralj povratnika

Berlusconijeva prva koalicija trajala je samo nekoliko mjeseci – dijelom zbog trvenja između različitih stranaka u njoj, a dijelom zbog Berlusconijeve optužnice za navodnu poreznu prijevaru od strane suda u Milanu.

Izgubio je izbore 1996. od ljevice, ali njegova politička karijera je tek počela.

Godine 2001. Berlusconi se vratio kao premijer, na čelu nove koalicije poznate kao „Kuća sloboda“. Glavni cilj njegove predizborne kampanje bilo je obećanje da će preurediti talijansku ekonomiju, pojednostaviti poreznki sistem i povećati mirovine.

Ali talijanske financije su trpjele zbog pogoršanja globalne ekonomije, a Berlusconi nije mogao ispuniti svoja obećanja. Izgubio je od Ljevice 2006., ali je ponovno pobijedio 2008.

Ostao je stalni član talijanske politike do 2011., što će se pokazati njegovim najizazovnijim godinama.

Troškovi zaduživanja Italije porasli su tijekom dužničke krize u eurozoni. Premijer je izgubio podršku i bio je primoran podnijeti ostavku nakon što je izgubio parlamentarnu većinu.

Iste godine, ustavni sud je poništio dio zakona kojim se njemu i drugim visokim ministrima daje privremeni imunitet.

Do kraja 2011. bio je izvan vlasti. U listopadu 2012. osuđen je na četiri godine zatvora zbog porezne prijevare i dobio je zabranu obavljanja javne funkcije. Berlusconi je izjavio da je nevin i govorio o „sudskom udaru“.

Ali tada je imao preko 75 godina i umjesto zatvorske kazne je dobio rad za opće dobro. Radio je četiri sata tjedno sa starijim pacijentima s demencijom u katoličkom staračkom domu u blizini Milana.

Također mu je zabranjeno obavljanje javnih funkcija – zabrana koja je trajala nekoliko godina prije njegovog sljedećeg povratka.

Bunga-bunga zabave i privatni život

Osim politike, Berlusconi je dospio na naslovnice i svojim privatnim životom koji je često bio – vrlo javan.

Raskošni premijer nije krio afinitete prema mlađim ženama. Njegova najnovija partnerica, stranačka kolegica Marta Fascina, bila je mlađa od njega više od 50 godina. Poznato je da je išao na transplantaciju kose i koristio plastičnu kirurgiju kako bi izgledao mlađe.

Upoznao je svoju drugu suprugu, Veronicu Lario, nakon što je ona plesala u toplesu u jednoj predstavi. Lario je više puta javno izražavala frustraciju zbog ponašanja svog muža prema mladim ženama.

Podnijela je zahtjev za razvod nakon što je njen suprug fotografiran na proslavi 18. rođendana manekenke Noemi Leticije.

Njegov najupečatljiviji skandal bile su navodne „bunga bunga“ zabave u njegovoj vili, na koje su dolazile djevojke za ples – priča koja je završila osudom zbog plaćanja maloljetnoj prostitutki za seks.

Na kraju se ispostavilo da je 2010. Berlusconi, dok je bio premijer, telefonirao policijskoj stanici i tražio oslobađanje 17-godišnje Karime Rubi El Mahrug, zvane Rubi kradljivica srca, koja je bila uhićena zbog krađe. Bio je i redovan gost „bunga bunga“ zabava.

Talijanski mediji prenijeli su da je premijer tvrdio da je djevojčica nećakinja ili unuka egipatskog predsjednika, a on je pokušavao izbjeći diplomatski incident.

Berlusconi je proglašen krivim jer joj je platio za seks i zloupotrebu ovlaštenja 2013. godine, ali je ta presuda poništena sljedeće godine.

Berlusconi je uvijek odbacivao tvrdnje da je platio bilo kojoj ženi za seks, rekavši da tom činu „nedostaje zadovoljstvo osvajanja“. Ali je također priznao da nije „nikakav svetac“.

Forza Italia još jednom

Opsjednuta problemima nacionalnog proračuna i umiješana u osobne skandale, Berlusconijeva stranka je loše prošla na lokalnim izborima 2011. godine, izgubivši Milano, njegov rodni grad i bazu moći.

Ali on je ostao popularan, od pobjede na nacionalnim izborima 2013. dijelilo ga je jedan posto glasova. Na kraju, njegova stranka se podijelila – i Berlusconi ju je ponovo pokrenuo pod njenim originalnim imenom, Forza Italia. Između njegovih izbornih poraza i zabrane obavljanja javnih funkcija zbog kaznene presude, moglo se činiti da je njegova politička karijera završena.

Ipak, Forza Italia je bila treća na izborima 2018. s Berlusconijevim imenom vezanim na njen brend, iza populističke, antiestablišmentske Pet zvjezdica i desnog izbornog partnera Forza Italije, Lige.

Berlusconi je obećao da će „lojalno podržati“ napore lidera Lige Mattea Salvinija da formira vladu, ali je Liga odlučila da vlada bez Forza Italije.

Još jednom se činilo da se Berlusconijeva politička karijera možda bliži kraju. Ali 2018. godine, sud je odlučio da se on ponovo može kandidirati za javnu funkciju proglasivši ga „rehabilitiranim“.

Odluka je donesena prekasno za izbore 2018., ali je 2019. vječiti pobjednik glasova objavio da se kandidira za Europski parlament. Kao glavni kandidat na listama svoje stranke, lako je sebi osvojio mjesto u Europi.

Tri godine kasnije, vratio se u talijanski parlament, a njegova Forza Italia, mlađa je stranka u desničarskoj koaliciji Giorgie Meloni.

Zloglasna ikona

Sa zalizanom tamnom kosom i raskalašnim skandalima, Berlusconi je odmah bio prepoznatljiv i njegovao je kult ličnosti veće od života.

Također je postao ozloglašen zbog svog sumnjivog smisla za humor nakon brojnih gafova visokog profila. Jednom prilikom je sugerirao da bi njemački zastupnik u Europskom parlamentu bio dobar čuvar u koncentracijskom logoru, a drugom je tvrdio da je Mussollini zapravo bio benigni vođa.

On je ove izjave okaraktezirao kao šalu. Međutim, on je također bio dugogodišnji prijatelj Vladimira Putina i okrivio je Ukrajinu za ruski invaziju dok je njegova vlastita vlada snažno stajala iza Kijeva.

Vjerojatno je njegova umiješanost u skoro svaki aspekt talijanskog života najviše naljutila njegove kritičare, posebno njegovu medijsku imperiju, koja mu je, kako mnogi kažu, dala nepravednu prednost na izborima.

Mnogi Talijani koji su glasali za njega smatrali su da je njegov uspjeh kao poslovnog tajkuna dokaz njegovih sposobnosti, razlog zašto bi trebalo voditi državu.

Sam Berlusconi je odbacio tvrdnje da je miješanje biznisa i politike bilo korisnije njemu nego Italiji u cjelini.

„Ako, brinući o svačijim interesima, vodim računa i o svojim, ne može se govoriti o sukobu interesa“, izjavio je on.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.