Što se dogodi nakon izlijevanja nafte u ocean? Ovo je situacija nakon 16 godina

Tijekom 87 dana, koliko je bilo potrebno da se zaustavi istjecanje iz naftne bušotine, u Meksički zaljev izlilo se približno 507 milijuna litara sirove nafte, a oslobođeno je i oko 218 milijardi kubičnih metara prirodnog plina, prenosi Science Alert.

Sada, 16 godina poslije, dubokomorski ekosustavi Meksičkog zaljeva još uvijek ne pokazuju znakove oporavka od te katastrofe.

Znanstvenici iz nekoliko američkih institucija predstavili su ove zabrinjavajuće rezultate u novom istraživanju objavljenom u znanstvenom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.

Tim predvođen oceanografom Traceyjem Suttonom sa Sveučilišta Nova Southeastern usredotočio se na dubokomorske pelagičke vrste, odnosno organizme koji žive u dubokim slojevima otvorenog mora.

Prve uzorke prikupljene mrežama znanstvenici su uzeli 2011., neposredno nakon izlijevanja nafte. Kada su se vratili i nastavili uzorkovanja od 2015. do 2023., prikupili su ukupno više od 2000 uzoraka mrežama. Rezultati su pokazali nagli pad brojnosti dubokomorskih pelagičkih vrsta.

"Vidjeli smo ogroman pad", rekao je Sutton novinaru Sethu Borensteinu iz Associated Pressa.

"Pitanje je tada bilo zašto. Zato smo analizirali sve prirodne čimbenike za koje smo smatrali da bi mogli objasniti taj pad, odnosno temperaturu, dostupnost kisika i hrane. Nijedan od tih čimbenika nije se mijenjao u skladu s padom brojnosti. Događaj koji se vremenski podudarao s njim bilo je izlijevanje nafte. Zato smatramo da je to najvjerojatniji uzrok smanjenja brojnosti", objasnio je.

Strašne posljedice

Broj riba smanjio se za 63,5 posto, rakova za 62 posto, a glavonožaca, u ovom slučaju uglavnom lignji, za 59,7 posto.

"Skupine organizama čija se brojnost najviše smanjila ujedno se smatraju ekološki najvažnijima u otvorenom oceanu, s obzirom na njihovu ukupnu brojnost, ulogu u biogeokemijskim ciklusima i činjenicu da služe kao plijen organizmima na višim razinama hranidbenog lanca", navode autori istraživanja.

Među tim skupinama nalazi se kril, čija se brojnost smanjila za 72,8 posto, zatim ribe svjetiljke, kojih je 62,9 posto manje, te sitne dubokomorske ribe roda Cyclothone, čija je brojnost pala za 69 posto.

Sve te životinje važan su izvor hrane za druge organizme u morskom ekosustavu, a posredno podupiru i ribarstvo te turizam koji ovise o zdravlju mora.

Mnoge od njih pripadaju takozvanom dubokom raspršujućem sloju (deep scattering layer), koji čine ribe, lignje i drugi morski organizmi što se tijekom noći podižu prema površini, a u zoru vraćaju u dubinu, pritom prelazeći stotine metara u okomitom smjeru.

To svakodnevno kretanje djeluje poput "biološke pumpe" koja pridonosi pohranjivanju ugljika u dubokim dijelovima oceana.

"Zajednica organizama koja čini duboki raspršujući sloj složen je i raznolik skup životinja", rekao je morski znanstvenik Kevin Boswell.

"Mogućnost mjerenja promjena u ekosustavu različitim, neovisnim metodama dodatno potvrđuje da je ekosustav srednjih dubina mora prošao kroz značajne promjene", dodao je.

"Dostupni dokazi isključuju prirodne pojave kao vjerojatne uzroke"

Posljedice tako velikog smanjenja brojnosti organizama u dubokom raspršujućem sloju možda su već vidljive. Neki istraživači s istraživačkih brodova izvijestili su o opažanjima izrazito mršavih kitova, dok se ulješure, čije je kretanje nekada bilo predvidljivo, sada naizgled nepravilno kreću Meksičkim zaljevom u potrazi za hranom.

Znanstvenici smatraju da je izlijevanje nafte najjednostavnije i najvjerojatnije objašnjenje drastičnih promjena u dubokomorskom ekosustavu Meksičkog zaljeva.

"Dostupni dokazi isključuju prirodne pojave kao vjerojatne uzroke, što upućuje na to da su veliko onečišćenje i mjere poduzete radi ublažavanja njegovih posljedica najvjerojatnije izazvali zabilježeni pad brojnosti", pišu autori.

Među tim mjerama bila je i uporaba približno 2,9 milijuna litara kemijskog disperzanta Corexit 9500A, koji je ubrizgavan u blizini izvora istjecanja nafte.

Cilj je bio razbiti naftu na sitnije kapljice i spriječiti nastanak golemih naftnih mrlja koje bi mogle ugroziti život na površini mora i duž obale Meksičkog zaljeva. Međutim, takav pristup imao je svoju cijenu. Onečišćenje se proširilo znatno dalje nego što su pokazivale satelitske snimke jer su ostaci nafte dospjeli sve do morskog dna.

I nafta i disperzant otrovni su za morske organizme, osobito za zooplankton koji čini temelj morskih hranidbenih lanaca. Njihova kombinacija uzrokuje još veću štetu zooplanktonu nego sama nafta.

Znanstvenici su još 2014. upozorili da bi "negativan utjecaj sirove nafte i disperzanta na mikrozooplankton mogao poremetiti prijenos energije s nižih na više razine hranidbenog lanca te promijeniti strukturu i dinamiku morskih planktonskih zajednica".

Novo istraživanje moglo bi pokazivati da su se upravo takve posljedice ostvarile.

"Naši su nalazi posebno zabrinjavajući jer je riječ o vrstama koje su brojne, široko rasprostranjene i koje se povijesno možda nisu smatrale ugroženima", rekao je morski biolog Pedro Peres s Međunarodnog sveučilišta Floride.

"Čak i vrste koje se čine brojnima mogu doživjeti značajne promjene koje bi bez sustavnog praćenja mogle proći nezapaženo", upozorio je.

Posljedice za cijeli sustav

"Promatrani zajedno, ovi rezultati upućuju na naglo i trajno smanjenje brojnosti dubokomorske pelagičke faune u velikom morskom ekosustavu, što je dovelo do dugotrajnog stanja niske brojnosti koje ispunjava kriterije promjene ekološkog režima", navode autori istraživanja.

Znanstvenici nisu sigurni hoće li oporavak ikada biti moguć, a još manje koliko bi mogao trajati.

"S obzirom na snažnu međusobnu povezanost morskog života, osobito u Meksičkom zaljevu, takvi padovi brojnosti vjerojatno će se odraziti na cijeli sustav, od najviših do najnižih razina hranidbenog lanca, mijenjajući funkcioniranje ekosustava na više razina", zaključuju istraživači.