Zašto se EU odbija uhvatiti u koštac s velikim igračima u nogometu?

Tužba koju je podnijela profesionalna nogometna asocijacija Europskih liga u listopadu 2024. optužila je FIFA-u za zlouporabu dominantnog položaja nametanjem svog međunarodnog kalendara utakmica drugim sportskim dionicima. Tvrdi se da dvostruka uloga FIFA-e kao upravnog tijela i organizatora vlastitih natjecanja stvara sukob interesa, kroz koji se sama obogaćuje. Lige su prošli mjesec proširile tužbu i na ženski nogomet - ali Komisija još nije otvorila formalni postupak.

Bruxelles je ostavio tužbu Europskih liga u "zamrzivaču", rekao je za POLITICO jedan visoki dužnosnik EU-a upoznat sa spisom.

Ova epizoda naglašava dugotrajno oklijevanje Glavne uprave za tržišno natjecanje da otvori istrage protiv sportskih saveza, što sadašnji i bivši europski dužnosnici tvrde da je posljedica posebnog statusa sporta u pravu EU - ugovori prepoznaju njegovu društvenu i obrazovnu ulogu - ali i namjernog političkog izbora kako bi se izbjegli potencijalno kontroverzni slučajevi u emocionalno nabijenom sektoru.

Sada raste pritisak na odjel za tržišno natjecanje zbog posustale pritužbe Europskih liga, nakon što je međustranačka skupina zakonodavaca EU-a pozvala Komisiju da iskoristi svoje antimonopolske ovlasti kako bi obuzdala FIFA-u.

U pismu predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen, koje je dobio POLITICO i proslijedio šefici za tržišno natjecanje Teresi Riberi, zastupnici u Europskom parlamentu pozvali su na akciju. Bruno Gonçalves i Hannes Heide (obojica iz Socijalista i Demokrata) te Bogdan Zdrojewski (iz konzervativne Europske narodne stranke) zatražili su od Komisije da poduzme formalne mjere, uključujući i u vezi s pritužbom koju su podnijele Europske lige, koje predstavljaju 53 muške i ženske profesionalne nogometne lige diljem kontinenta.

Zastupnici u Europskom parlamentu navode da način na koji krovno tijelo primjenjuje kalendar natjecanja „izaziva zabrinutost zbog toga što FIFA koristi svoje regulatorne ovlasti za promicanje vlastitih komercijalnih interesa”. Ističu da se te ovlasti „moraju provoditi kroz transparentne, objektivne, nediskriminirajuće i razmjerne postupke, uz učinkovite zaštitne mehanizme protiv sukoba interesa”. Najviši sud EU-a postavio je taj kriterij za sportska tijela u svojoj prijelomnoj presudi iz 2023. godine koja se odnosila na „Superligu”.

„FIFA je istovremeno i sudac i promotor predstave”, izjavio je Gonçalves za POLITICO. „Moramo osigurati da sudac ne stavlja poslovne interese ispred ljudi.”

Predstavnici udruženja „Europske lige” (European Leagues) iznijeli su svoje argumente na sastanku s uredom povjerenice za tržišno natjecanje Teresom Riberpm krajem travnja, no njihovi su pokušaji zasad ostali bezuspješni.

„S jedne strane, dugo je prevladavalo mišljenje da sport ima poseban status te da stoga nije riječ o tržištu usporedivom s drugima koja su inače pod nadzorom glavne uprave za tržišno natjecanje”, rekao je jedan bivši visoki dužnosnik EU-a, koji je želio ostati anoniman.

„S druge strane, sportski slučajevi često postaju vrlo politički, a Europska komisija smatra da države članice obično staju na stranu sportskih saveza, zbog čega oklijeva upustiti se u takav sukob”, dodao je bivši dužnosnik.

Načela Margrethe Vestager

Tijekom posljednjih 15 godina Bruxelles je pokrenuo niz velikih istraga: O ponašanju Gazproma na tržištima plina u srednjoj i istočnoj Europi; o tome je li Google neopravdano ometao razvoj i pristup tržištu konkurentskih mobilnih operativnih sustava; te o pravilima tvrtke Apple za razvojne programere aplikacija.

Međutim, oprez Europske komisije kada je riječ o sportu traje već dugo.

Kada je tadašnja povjerenica za tržišno natjecanje Margrethe Vestager 2017. godine naložila Međunarodnom klizačkom savezu (ISU) da ukine pravila kojima su se brzoklizačima izricale doživotne zabrane nastupanja ako bi sudjelovali na unosnim konkurentskim natjecanjima, naglasila je da ta odluka ne znači da Komisija „pokušava preuzeti ulogu suca u svakom sportskom sporu”.

Mnogi sporovi – od kazni zbog dopinga do određivanja točnih termina odigravanja utakmica – „imaju vrlo malo ili nimalo veze s pravilima tržišnog natjecanja”, izjavila je tada Vestager. Nacionalni sudovi i tijela za zaštitu tržišnog natjecanja, dodala je, „obično su u dobroj poziciji za rješavanje sporova o tržišnom natjecanju koji uključuju sportski savez“. Ta načela od tada vode odjel za tržišno natjecanje Komisije kako odlučuje koje sportske sporove preuzeti. Nema manjka kandidata, s kontroverzama u sportovima uključujući tenis, padel i jedrenje, kao i nogomet.

Svaka istraga testirala bi nedavnu sudsku praksu. Dvije srpanjske presude o pravilima FIFA-e za agente uglavnom su išle u korist upravnog tijela. U tim slučajevima, Sud Europske unije prihvatio je da savezi mogu nametnuti ograničenja ako proporcionalno teže legitimnim ciljevima.

Ben Van Rompuy, profesor prava tržišnog natjecanja na Sveučilištu u Leidenu, koji je sudjelovao u podnošenju prvotne pritužbe protiv ISU-a, izjavio je kako u Bruxellesu vjerojatno postoji „malo volje” za bavljenje slučajem liga.

U vrijeme kada je pritužba protiv ISU-a stigla pred Europsku komisiju, sudovi su vrlo malo govorili o primjeni prava tržišnog natjecanja na sport. Od tada „imamo pregršt takvih smjernica”, a „nacionalna provedba prava pred sudovima čini se učinkovitom”, rekao je Van Rompuy. Zbog toga je manje razloga da se Komisija uključi. Lige su također pokrenule postupak pred sudom u Bruxellesu, što sugerira da „i one same vjeruju kako nacionalni sudovi mogu zaštititi njihova prava”.

Prema kriterijima koje sama Komisija primjenjuje pri određivanju prioriteta za rješavanje pritužbi, ovaj slučaj djeluje slabo, smatra Van Rompuy. Dodao je da je njegov utjecaj na unutarnje tržište EU-a „iznimno ograničen”.

FIFA nije željela komentirati pritužbu Europskih liga (European Leagues) niti pismo zastupnika u tijelima EU-a.

Glasnogovornik Komisije Ricardo Cardoso izjavio je da međunarodna sportska tijela snose „primarnu odgovornost” za organizaciju globalnih događaja te da je sport prvenstveno u nadležnosti nacionalnih vlada, dok EU ima tek potpornu ulogu.

Kada sportske organizacije djeluju kao „poduzetnici” – što je pravni termin EU-a za subjekte koji obavljaju gospodarsku djelatnost – na njih se primjenjuju pravila tržišnog natjecanja, pojasnio je Cardoso. Dodao je da Komisija kontinuirano prati tržišta kako bi uočila eventualna kršenja propisa te da će, „ako bude podnesena bilo kakva pritužba, Komisija postupiti u skladu sa svojom uobičajenom praksom”.

Javne i političke kritike upućene FIFA-i dosegnule su vrhunac u posljednjih 12 mjeseci, ponajviše zbog bliskih odnosa tog krovnog tijela s administracijom američkog predsjednika Donalda Trumpa, kao i zbog plana – koji je ovog ljeta naposljetku odbačen – o prodaji dijelova Svjetskog prvenstva privatnim investitorima.

Prema pismu zastupnika u tijelima EU-a, plan komercijalne prodaje koji je predložio predsjednik FIFA-e Gianni Infantino „razotkrio je ozbiljne nedostatke u pogledu transparentnosti, odgovornosti i institucionalnog donošenja odluka”.