Koje su glavne značajke europskih politika prema izbjeglicama? Je li Hrvatska dosljedna u upravljanju krizom od prvih prelazaka granice kod Tovarnika pa sve do danas kada je u centar pažnje došla Prevlaka? Na ova i druga pitanja u Dnevniku je odgovorila predavačica s Fakulteta političkih znanosti Vedrana Baričević.
Pokazuje li ova zaoštrena retorika i poziv na obranu južne granice približavanje Mađarskoj izbjegličkoj politici?
PROČITAJTE JOŠ
Niti jedna država nema pravo birati gdje će izbjeglice prijeći na njezin teritorij. Prema međunarodnom pravu mi ih moramo primiti. Neovisno imaju li ili nemaju dokumente. Dosad se kod nas nije isticala oštra retorika, ali reći da ćemo se braniti od izbjeglica je neprihvatljivo kao i Orbanove izjave.
Je li Orban u pravu kada kaže Grcima da ako nisu su stanju braniti granice da jednostavno tako i kažu?
Niti jedna država ne može osigurati kontrolu granica. Moramo uzeti u obzir da Grčka prihvaća sve migrante koji stižu. A druga stvar je što Grčka ne može zatvoriti pristup migrantima. Po europskim zakonima ona bi mogla vratiti izbjeglice koje ne traže zaštitu.
Vidjeli smo da se Europa od početka izbjegličke krize podijelila. Neka osnovna podjela su čvršće politike s Mađarskom na čelu i takozvane mekše i propusnije s Grčkom, Srbijom i Hrvatskom. Je li to dobra podjela ili i tu postoje bitne nijanse?
Mislim da je Mađarska ekstreman primjer politike prema izbjeglicama u Europi. Vidimo da je građenje ograda nešto što Europa ne podržava. Nisu ograde i zidovi jedini način kako se izbjelice sprečavaju na putu u Europu. U tom smislu jako velik broj država nastoji migracijska kretanja skrenuti.
Sada Mađarska vodi ekstremističku retoriku. Vidimo da ih unatoč tome propušta. U principu niti jedna zemlja ne želi postati zemlja odredište. S tranzitom nema problema. Treba gledati koja je od tih zemalja moguće buduće odredište. U Hrvatsku i Mađarsku bi se izbjeglice mogle vraćati.
