Kako to izgleda kada osoba s invaliditetom u Hrvatskoj želi posvojiti dijete? Nikako, odgovara odmah u startu Siniša Kekić, član Udruge paraplegičara i tetraplegičara iz Zagreba. Njemu i supruzi odmah su u Centru za socijalnu skrb rekli da od posvajanja odustanu.
“Zato što sam ja osoba s invaliditetom I da nemamo šanse, znate oni vam traže klasičnu hrvatsku barbiku I Kena koji rade u državnoj službi, imaju jako puno slobodnog vremena i dobre plaće te bake i djedove u krugu 500 metara”, kaže Kekić svjestan da je bio suočen s teškom diskriminacijom, ali odlučan da jednom djetetu pruži dom, odlučio se na drugu varijantu – udomiteljstvo. Udomili su djevojčicu od 2 godine, prije teško posvojivu, a kod njih je stigla početkom godine.
“Poželjeli smo je naravno upisati u vrtić, I prije nego je stigla krenuli smo u razgovore s ravateljicom vrtića, međutim ništa. Prvo razni izgovori, nema prostora, nema osoblja, drugi roditelji javili su se ranije s pravom prednosti I tako dalje… Za nju nije bilo mjesta ni u jednom vrtiću u Zagrebu, privatnom, obrtu, međunarodnom, vjerskom, nikakvom”, priča Siniša.
“Na vas gledaju kao na Bed and breakfast”
Ono što je u ovom slučaju apsurd je da djeca koja dolaze “iz sustava” trebaju dobiti mjesto u ustanovama za predškolski odgoj, kako bi se što prije socijalizirala.
“Imali smo pisanu preporuku Centra, sve moguće preporuke, pravobraniteljice za djecu, pravobraniteljice osobe s invaliditetom … sve je to mrtvo slovo na papiru, ako nema mjesta, odnosno ako ravnatelj ne želi upisati vaše dijete”, kaže Kekić koji smatra da je moralo biti više dobre volje za njihov slučaj, pogotovo zato što svi otvoreno priznaju da krše normativ broja djece u skupinama.
“Ja sam ih pitao hoće li im 16-ti u skupini u kojoj ih već ima viška srušiti taj cijeli truli sustav, i još ako to dijete ima prednost? Ali samo su slijegali ramenima”, prepričava nam Siniša kojeg najviše smeta što se ljude u Hrvatskoj potiče na udomiteljstvo, to se reklamira, subvencionira, propagira, međutim nakon što uđete u to shvatite da ste prepušteni sami sebi I nisu vam osigurane nikakve usluge.
“Na vas gledaju kao na “Bed and breakfast”, nemate nikakva prava, recimo što se tiče papira. Kao udomitelj ne možete čak prijaviti boravište tom djetetu koje je nužno za prijavu u vrtić. Tri, četiri puta sam išao na MUP, rekli su mi da je nemoguće jer nemam skrbništvo. U Centru kažu: Moraju vam dati kao udomitelju! U policiji kažu da u Centru lažu. Barem tjedan dana izgubite na jednu potvrdu”, priča ogorčeno Siniša, čija će djevojčica od jeseni ipak u vrtić. Došla je I ona na red.
“Doduše, u drugom kvartu, Moramo prelaziti ceste i avenije, ja ne vozim, u kolicima sam, bit će to komplicirano”, kaže Siniša koji je podnio molbu za premještaj pa se nada da će im se tu izaći u susret i naći mjesto bliže domu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!