Komemoracija za novinara i urednika, svojevrsnog simbola zagrebačkog tjednika Danas Gojka Marinkovića održana je u srijedu u Novinarskom domu, a njegove kolege nazvale su ga "Štulićem hrvatskog novinarstva", beskompromisnim, pametnim i "obrazovanim do bola".

Gojko Marinković umro je krajem kolovoza u 72. godini. Novinarstvom se počeo baviti 1971. kada je počeo kao suradnik u zagrebačkom uredništvu Borbe, a 1979. je prešao u Vjesnik. Bio je član unutarnjopolitičke rubrike te je pisao u prilogu Sedam dana, a vrhunac karijere ostvario je u legendarnom tjedniku Danas u kojem je bio od njegova pokretanja 1982. do 1991.

”Gojko Marinković bio je jedan od najvećih novinara koje smo imali, jedan od najvećih talenata i najbriljantnijih umova”, kazao je predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko. Dodao je i kako je bio veliki talent, oštrouman, britak i kolegijalan te jedan od novinara kod kojih ste uvijek znali na čemu ste.

”Bio je i jedan od novinara koji je prema mladim kolegama postupao kao prema sebi ravnima. U novinarstvu ima puno ega, ali on je bio taj čovjek koji je mlađe kolege koji su tek počeli raditi doživljavao kao ravnopravne sugovornike”, rekao je Zovko. Za Marinkovića je rekao i da je bio oštrog jezika, ali nikada zlonamjeran te da se bespoštedno davao novinarstvu bez obzira na posljedice. Od Marinkovića, kazao je, nove generacije mogu naučiti što je beskompromisno novinarstvo što je “jedini način sačuvanja novinarske profesije časnom i poštenom”.

Johnny Štulić hrvatskog novinarstva

Novinarka Gordana Grbić je istaknula ogroman doprinos Gojka Marinkovića hrvatskom novinarstvu, a naročito tijekom njegova rada u legendarnom političkom tjedniku Danas. Pročitala je i pismo novinara Željka Ivankovića koji se na uredničkom mjestu smjenjivao s Gojkom Marinkovićem.

”Gojko Marinković u neku je ruku Johnny Štulić hrvatskog novinarstva, prije svega – obojica su porijeklom iz Nina. Puno više bode u oči da su nas obojica početkom 90-ih profesionalno napustili i to vrlo radikalno. Očito, ni jedan ni drugi nisu vjerovali da je to što su radili ima smisla”, kazala je Grbić čitajući Ivankovićevo pismo.

Prenijela je i ocjenu da je Marinković već prvih godina svoje karijere dosegnuo zvijezde, a da se nakon toga raspalo profesionalno udruženje ali i društvo na što su se još i nadovezale velike tehnološke promjene kojima je Marinković bio nesklon. Primjerice, rečeno je i kako Gojko Marković znao reći da ”elektronički” novinari nisu pravi, da nisu u stanju napisati ništa više od kartice teksta.

”Izgledalo je kao da je Gojka Marinkovića pregazilo vrijeme, a to je i u neku ruku točno, ali to treba opisati onako kako se to zaista dogodilo. Dogodilo se da je Gojko išao svojim putem, a vrijeme je napustilo tok koji smo očekivali”, kazala je Grbić. Dodala je i kako su se neka Marinkovićeva predviđanja od prije trideset godina sada pokazala potpuno točnima.

Novinar Boro Vučković istaknuo je kako je Marinković bio novinar kojeg se moglo bespogovorno voljeti, poštovati i braniti, ali što ponekad nije nimalo bilo lako.

”Bio je beskompromisan u isključivosti, pametan i obrazovan do bola, što su mu i neprijatelji priznavali, pisac i urednik najvišeg standarda i novinar koji je predmnijevao budućnost što je znao i analitički prenijeti u svoje tekstove. A o tim tekstovima pričalo se nadugo i naširoko”, kazao je Vučković. Dodao je i kako su mnogi mislili da je Gojko ”dalmatinska prznica” koji voli isključivo ”kontru”, ali da ga je krasio neki čudan spoj isključivosti i praštanja te da je druge volio više nego sebe.

Kao i Branimir Johnny Štulić, Gojko Marinković nije volio kompromise, kazao je Vučković nakon čega su se okupljeni u Novinarskom domu od Marinkovića oprostili uz ”Balkan”, pjesmu Štulića i legendarne Azre.

Gojko Marinković je nakon prekida angažman u Danasu 1991. radio kao slobodan novinar. U tjedniku Novi Danas radio je 1992. te je bio zamjenik glavnog urednika. Bio je i urednik u Pečatu 1994 te pomoćnik glavnog urednika novog Fokusa 2000. Godinama je bio aktivan u Hrvatskom novinarskom društvu, a bio je i najdugovječniji urednik glasila Hrvatskoga novinarskog društva Novinar. Godine 1989. dobio je godišnju nagradu Hrvatskog novinarskog društva, a 2004. dobio je i nagradu “Otokar Keršovani” za životno djelo.

Gojko Marinković preminuo je samo tjedan dana nakon što je otišao i drugi veliki novinar Jovan Hovan, njegov dobar prijatelj s kojim je često  vodio, duge i, kako je poznato u novinarskim krugovima, legendarne burne rasprave.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.