I na desnoj strani domaće političke scene priča se i razmišlja o predizbornim preslagivanjima. Doduše, grupiranja i okupljanja na desnici uvijek su išla teže nego na ljevici i često bila opterećena međusobnim svađama, iako se tamo neprestano čuju pozivi na zbijanje redova i nadilaženje osobnih interesa i taština.
Dvije najjače oporbene desne stranke, Most i Domovinski pokret (DP), zavađene su gotovo do nepomirljivosti, iako je u srijedu za HRT čelnik DP-a Ivan Penava poručio da i dalje poziva Most u koaliciju.
“Smatram da jedino nacionalna i suverenistička vlada Hrvatsku može izvući iz teške situacije u kojoj se nalazi”, rekao je.
Penava je usto bombastično poručio kako je siguran da će DP nakon izbora sastaviti Vladu “s HDZ-om ili dijelovima HDZ-a”. Bombastičan je bio i mostovac Nikola Grmoja gostujući u Podcastu Velebit (gdje je izjavio da je spreman “progutati” i SDP kao partnera nakon izbora) ustvrdio da Most na sljedećim izborima može dobiti 20 zastupničkih mjesta, a u slučaju ponovljenih izbori – čak 40. Ciljevi su očito visoki, a spremnost stranaka desnice za okupljanjem niska.
“Zaostaju za modernom desnicom u svijetu”
Političkog analitičara Žarka Puhovskog nedavno smo pitali je li moguće okupljanje ljevice prije ili nakon izbora, a sada smo ga isto pitali i za stranke desnice. Što ih spaja, a što razdvaja?
“Spaja ih prenaglašeni osjećaj patriotizma. Taj osjećaj se ne odnosi na intimno nagnuće članica i članova tih stranaka, nego na njihovo javno naglašavanje toga kao vrijednosti iznad svih vrijednosti. A patriotizam, po definiciji jednog starog američkog mornaričkog časnika od prije 150 godina, glasi: “My country, right or wrong”. Dakle, domovina iznad razlike dobra i zla. Hrvatska desnica je indiferentna za sva relevantna moralna i životna pitanja koja se direktno ne tiču naše nacije. I to je njezina prednost u značajnom dijelu javnosti, a po mome sudu, to je njezin nedostatak i razlog zaostajanja za modernom desnicom u svijetu koja se zadnjih desetljeća ozbiljno okrenula racionaliziranju svojih programa”, započeo je Puhovski analizu današnje hrvatske desnice.
Ona, kaže, ne pokazuje sklonost racionalnim programima, nego mobiliziranju emocija što je dovodi do toga da svaku racionalnost izjednačava s izdajom.
“Njihovi pravi neprijatelji nalaze se na liberalnom krilu, ali takvih je u Hrvatskoj toliko malo da se desnica nema komu obraćati. Zato su za svoje glavne objekte uzeli s jedne strane srpsku naciju, izvan i unutar Hrvatske, kao tradicionalne neprijatelje, a s druge strane tzv. recidive komunizma”, kazao je Puhovski.
Odnosi na desnici poput obiteljske svađe
Taj naglašeni iracionalni element otežava desnim strankama suradnju pa se, dodaje Puhovski, sve svodi na njihov međusobni odnos ljubavi i mržnje.
“Tako su u nekom trenutku bile čak četiri pravaške stranke na izborima, a da nitko nije točno znao u čemu je razlika među njima. Imamo nesuglasice između Mosta i Domovinskog pokreta pa sad čujemo Penavu kako kaže da je Most ipak dobrodošao. Oni sve shvaćaju u skladu s emocionaliziranom političkom atmosferom u kojoj je nacija proširena porodica – oni govore obitelj, a misle na porodicu – što dovodi do “obiteljskih” sukoba među njima koji u jednom trenu budu zaoštreni, a već u drugom se vraćaju u tradicionalnu ljubav. Zbog toga su u stalnom sukobljavanju, pri čemu je glavno pitanje tko je od njih veći patriot i tko će oštrije prigovoriti Vladi što je ušla u – to im je omiljena fraza – srpsko-hrvatsku trgovinsku koaliciju. Pritom se njihova iracionalnost vidi u tomu što su Srbi postali objektivno zanemariv manjinski postotak stanovništva, a troje SDSS-ovih zastupnika može igrati nekakvu ulogu samo u uvjetima potpune podijeljenosti parlamenta. No i tada je njihova uloga puno manja nego što misle ovi koji tvrde da Pupovac kontrolira Plenkovića”, ističe.
Sanader “uništio” HSP, Škorini se raštrkali
Dvije epizode možda bolje od ostalih svjedoče o slabosti desnice da zadrži “glave na okupu”. Od 2003. do 2007. HSP je u Saboru imao čak osam zastupnika i činio se jezgrom snažne, konsolidirane desnice. No već na izborima 2007. tadašnji šef HDZ-a Ivo Sanader “uništio” ih je jednom jedinom rečenicom, kazavši: “Glas za HSP glas je za SDP”. U sljedećem sazivu HSP je spao na jednog zastupnika, a danas u Saboru nema ijedne od šest aktivnih stranaka pravaškog predznaka.
Domovinski pokret je na prošlim izborima osvojio 16 mandata i bio treća grupacija po snazi, ali razlaz među njima započeo je praktički već u izbornoj noći. Danas su bivši DP-ovci u Saboru razmrvljeni u nekoliko novoosnovanih stranaka (Pravedna Hrvatska, Odlučnost i pravednost, Hrvatsko bilo) dok je sam DP ostao s pet zastupnika. Tamo više nije ni Miroslav Škoro, nesuđeni lider desnice s čijim je imenom u nazivu Domovinski pokret ušao u Sabor.
“Radilo se o mobiliziranju ljubavi koja je kod Škore uspjela na jednostavnoj formuli, jer je ta ljubav morala imati neku poopćivu karakteristiku da bi bila politički iskoristiva. Ta poopćiva formula bila je izrečena u Škorinom govoru u Lisinskom prije predsjedničkih izbora 2019. godine, a glasila je: “Mi smo pravi HDZ, a ne oni”. To je bila prednost Domovinskog pokreta, ali i ograničenje. Prednost jer su dobili one ljude koji su smatrali da je HDZ izdao izvorni program stranke, a ograničenje jer su do danas ostali u tom HDZ-ovom bazenu. Tada su time postigli ono što danas ne žele priznati – da Zoran Milanović bude izabran za predsjednika. Još tada sam rekao da bi Milanović na Pantovčaku iz pristojnosti, ne iz simpatija trebao postaviti Škorinu bistu”, kaže.
“Hoće li DP postati stranka hrvatskog konzuma?”
Na pitanje kako to da Domovinski pokret i druge stranke desnice nisu (Plenkovićevom) HDZ-u uspjele preoteti više birača, Puhovski odgovara da su naletjeli na fenomen koji HDZ, a u manjoj mjeri i SDP, održava već destljećima.
“Naletjeli su na transgeneracijsku vezanost desetaka tisuća hrvatskih porodica uz HDZ u kojima se glasa za tu stranku. Tu se Škoro pojavio kao ‘dojdek’, novi igrač, i tu je bila njegova granica. Sad nešto slično pokušava i Penava, ali on je lokalni igrač. Postavlja se i pitanje hoće li Domovinski pokret osim najpatriotskije stranke, preko svog uglednog člana koji preuzima Fortenovu, postati i stranka hrvatskog konzuma”, rekao je Puhovski.
Što se tiče izbornih mogućnosti, Puhovski smatra da dvije stranke desnice mogu osvojiti dvoznamenkasti broj mandata – DP i Most.
“Koja je od njih jača, a koja slabija to se može mijenjati sve do samih izbora. Razlika među njima je mala i imaju neku vrst istog biračkog tijela, a izgleda da se ne mogu dogovoriti o suradnji. Most se ne može dogovoriti ni s HDZ-om, a DP je samoga sebe pokušao spriječiti da surađuje s HDZ-om inzistiranjem na radikalizaciji obljetnice u Vukovaru uz dodatak “ustaške vegete”, HOS-a, te inzistiranjem na podršci svinjogojcima. Po mom sudu, to je politički učinjeno zato da bi se, kad uđu u parlament, otežalo prelaženje HDZ-u. Dio njih sigurno će preći HDZ-u pa se opet sve svodi na pitanje može li HDZ preći brojku od 60 zastupnika. Ako može, s manjinama koje su se jasno obećale – možda su jedan ili dva sumnjivi – nedostajat će im desetak mjesta. Ostaju onda oni pojedinačni koji će ući u parlament, ali njih neće biti previše, te dio zastupnica i zastupnika DP-a”, procjenjuje Puhovski.
“Most se ponaša u skladu s Titovom maksimom”
Što se tiče Mosta i njihove najave osvajanja 20, a u slučaju ponovljenih izbora čak 40 mandata, Puhovski drži da bi mostovci mogli biti žrtve, a ne dobitnici tih izbora.
“Most se sada pojavljuje kao stranka koja je svjetonazorski desno, a taktički lijevo. Ponašaju se u skladu s Titovom maksimom kojom je u neformalnim razgovorima opisivao Pokret nesvrstanih: “Daješ žmigavac lijevo, a naglo skrećeš desno”. Na međudržavnom nivou, gdje se ne očekuje puno moraliziranja, to je imalo nekog smisla. Međutim, na nacionalnoj i stranačkoj razini to može uspjeti jednom ili dvaput. Mostu je već uspjelo triput i uspjet će im i na ovim izborima da dobiju dvoznamnekasti broj mandata, ali nakon toga mislim da im to više neće ići”, kaže.
Drugim riječima, HDZ će vjerojatno držati igru pod kontrolom. Osim ako – kaže Puhovski – nekim čudom ne zapne na 55 mandata ili ako, također nekim čudom, DP zadrži svoje zastupnice i zastupnike u stezi koja zabranjuje suradnju s HDZ-om. Barem dok je Andrej Plenković na čelu stranke.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!