Od Hrvatske pa do Rumunjske jačaju ultranacionalisti, proruski demagozi i wannabe autokrati, piše Rheinische Post (RP). To je posljedica beskonačne transformacije, socijalnog beznađa i TikToka, dodaje ovaj list.
Ishod prvog kruga predsjedničkih izbora u njihovoj zemlji je iznenadio i mnoge Rumunje, prenosi Deutche Welle.
“Hoćemo EU, a ne KGB”, bila je jedna od poruka na plakatima demonstranata u Bukureštu nakon neočekivane etapne pobjede proruskog nacionalista Calina Georgescua.
Uspjeh radikalno-desnih kandidata na izborima, s osvojenih više od trećine glasova, te brzi uspon “TikTok-trijumfatora Georgescua” RP promatra u kontekstu uspona ekstremista na jugoistoku Europe.
“Desno-radikalna ideologija je sve utjecajnija, pa čak i u etabliranim strankama, neovisno i njihovom profilu. Bez obzira radilo se o velikosrpskim ili velikoalbanskim, proruskim ili moldavsko-skeptičnim, bez obzira nose li kravate ili čizme (koje često koriste neonacisti, nap. red.): u regiji koja gubi korijene, u regiji koju potresaju beskonačna transformacija, emigracija i posljedice jugoslavenskih ratova, nacionalističke poruke sve više nailaze na plodno tlo”, piše RP.
Navodi se i da slika u regiji nije jedinstvena, odnosno da su kontakti i suradnja ograničeni među nacionalistima iz posvađanih susjednih zemalja, od Bugarske i Sjeverne Makedonije, pa do Srbije i Hrvatske. Zajedničke prekogranične karakteristike su im veličanje domaćih ratnih zločinaca, autoritarna sklonost jakim figurama, demoniziranje migranata, čežnja za revizijom nacionalnih granica, odbacivanje ideje braka za sve i prava na pobačaj, distanciranje od navodne zapadnjačke dekadencije i glorificiranje autokratski obilježenog istoka.
Mađarski premijer im je, tvrdi RP, uzor.
“Od 2012. u susjednoj Srbiji je na vlasti nacional-populistički SNS svemogućeg predsjednika Aleksandra Vučića. Neonacističke garde poput “Narodne patrole”, ali i skupine huligana koje su tijesno povezane s tajnim službama i narko-klanovima, služe beogradskim vlastodršcima na jednoj strani kao izvanparlamentarne batinaške trupe, a s druge strane se oni (vlast, nap. red.) uz pomoć ekstremističke konkurencije mogu profilirati kao umjerena snaga.”
I dok je ruski utjecaj, kako nastavlja list iz Düsseldorfa, upadljivo jak u desno-ekstremnim krugovima u Bugarskoj, Srbiji, Crnoj Gori ili Sjevernoj Makedoniji, on gotovo da ne igra nikakvu ulogu među velikoalbanskim nacionalistima ili kod krajnjih desničara u Hrvatskoj, koji su često, kako piše ovaj list, religiozno obilježeni.
“Neke ultra-nacionalističke stranke u Hrvatskoj, poput Domovinskog pokreta koji je postao dio vlasti, potječu iz miljea desnog krila konzervativnog HDZ-a.”
Vladajuću stranku u Hrvatskoj ne označavaju kao desno-populističku ili desno-ekstremnu, ali…
“HDZ-ovi napori oko toga da u svoje redove “inkorporira” i desni rub, odnosno da ga tako eliminira, nisu baš uspješni. Glorifikacija fašističkog ustaškog režima već odavno je mutirala u sastavni dio nacionalnog političkog folklora, a ne samo na nogometnim utakmicama i rock-koncertima. Desno-klerikalni pokreti se bore protiv ravnopravnosti žena, pobačaja i istospolnih brakova. Istovremeno su sve češći rasistički motivirani napadi na azijske radne migrante”, zaključuje se u tekstu RP-a.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare