Arheolozi kopali po malom otoku pa se šokirali: Ispod slojeva crne zemlje otkrili 1400 godina staru tajnu

Na malom škotskom otoku Lios Mor, poznatom i kao Lismore, arheolozi su pronašli prve opipljive dokaze o ranosrednjovjekovnom samostanu koji je prije otprilike 1400 godina mogao biti jedno od važnijih kršćanskih središta u ovom dijelu Europe.

Povijesni zapisi i lokalna predaja već dugo govore da je na otoku u 6. stoljeću samostan osnovao sveti Mo Luoc. No, unatoč dugovječnosti te priče, arheolozima su nedostajali materijalni dokazi na temelju kojih bi mogli utvrditi koliko je samostan bio velik i važan. To se sada promijenilo.

Arheološkim projektom, u kojem je važnu ulogu imala lokalna zajednica, u okolici župne crkve otkriveni su ranosrednjovjekovno groblje, ostaci građevina i područja na kojima su se obavljali zahtjevni obrtnički poslovi. Rezultati istraživanja, objavljeni u časopisu Antiquity, pokazuju da je na otoku nekoć postojalo mnogo razvijenije i utjecajnije središte nego što su istraživači dosad mogli dokazati.

Važna uloga u razvoju sjeverozapadne Europe

"Stoljećima smo rani samostan na Lismoreu poznavali ponajprije iz pisanih izvora i lokalne predaje“, objasnio je suautor istraživanja Gordon Noble te dodao: „Sada možemo vidjeti da je bio živahno središte bogoslužja, obrta i učenja, čija se važnost možda mogla usporediti s nekima od najpoznatijih samostana ranosrednjovjekovne Britanije.“

Kršćanska crkva imala je između 400. i 1000. godine važnu ulogu u razvoju sjeverozapadne Europe. Na području današnje Škotske samostanski se život snažno širio i u galskom kraljevstvu Dal Riata, koje je obuhvaćalo Argyll i dio današnje grofovije Antrim u Sjevernoj Irskoj.

Prema novim spoznajama, samostan na Lios Moru bio je dio tog šireg svijeta. Takva vjerska središta nisu utjecala samo na duhovni život nego i na širenje znanja te političke strukture koje su se u Europi razvijale nakon raspada Rimskog Carstva.

„Lismore, koji je u šestom stoljeću osnovao sveti Mo Luoc, poznavali smo iz povijesnih izvora, naziva mjesta i lokalne predaje, ali bilo je vrlo malo arheoloških dokaza koji bi potvrdili njegovu prirodu, veličinu i važnost“, rekla je Clare Ellis iz organizacije Argyll Archaeology, koja je vodila iskapanja.

Među nalazima su bili kalupi i posude za taljenje koje su obrtnici najvjerojatnije koristili za izradu predmeta poput broševa. Kvaliteta nekih predmeta, odnosno njihovih motiva, posebno je iznenadila istraživače.

„Iz Škotske nisu poznati drugi primjerci s motivima takve kvalitete kakve smo pronašli na Lismoreu, a samo ih je nekoliko pronađeno u Irskoj“, napisali su autori istraživanja.

Upravo obrtnički predmeti pokazuju da Lios Mor nije bio tek mala i udaljena otočna crkva. Samostanska zajednica očito je raspolagala bogatstvom, znanjem i utjecajem koji bi se mogli usporediti s nekim od važnijih samostanskih središta Britanije i Irske.

Izravni arheološki dokazi koji potječu upravo iz vremena osnutka samostana u 6. stoljeću još uvijek nisu pronađeni. Međutim, predmeti i način pokapanja iz razdoblja između 7. i 10. stoljeća, prema procjeni istraživača, upućuju na uspješnu samostansku zajednicu koja je imala regionalni, a možda i širi utjecaj.

Pod zemljom se možda krije još mnogo veći dio priče

Tragovi obrade plemenitih metala, kvalitetno izrađeni ukrasni predmeti i obrada drva upućuju na središte koje je raspolagalo znatnim bogatstvom i visokom razinom umjetničkog znanja.

Važnu ulogu u otkriću imali su i stanovnici otoka. Lokalni volonteri i članovi Povijesnog društva Lismore sudjelovali su u istraživanju područja i pomogli u projektu koji je znatno promijenio dosadašnje razumijevanje ranog kršćanstva na otoku.

No pod zemljom Lios Mora mogao bi se skrivati još mnogo veći dio priče. Arheolozi u budućim istraživanjima žele utvrditi puni opseg samostanskog kompleksa, istražiti gornji dio groblja te izraditi kartu šireg crkvenog posjeda.