Kako je CIA koristila Ukrajinu kao polazište za tajni rat protiv Rusije

(Sljedeći tekst ulomak je iz nove knjige Stephena Kinzera „Boiling Point: How America Brought War to Ukraine” („Točka ključanja: Kako je Amerika donijela rat u Ukrajinu”), koju je u studenome 2026. objavila izdavačka kuća Henry Holt and Company, objavljen na portalu Quincy instituta.)

Okupljena pokraj uzletno-sletne staze u južnoj Njemačkoj, nekolicina antikomunističkih boraca pripremala se ispaliti prve hice Hladnog rata. Operacijom je zapovijedao časnik CIA-e iz operativne baze u Münchenu. U blizini su stajali mađarski članovi posade koje je regrutirao, odjeveni u letačka odijela. S njima su bila i dvojica ukrajinskih emigranata koji su se dobrovoljno prijavili za padobranski skok u domovinu. Njihova kodna imena bila su Apostol 1 i Apostol 2. Svaki je nosio krivotvorene osobne dokumente, minijaturni radioprijamnik s odašiljačem, pištolj, strojnicu, ručne bombe, vrećicu punu zlatnika i kapsulu s otrovom koju je trebao progutati u slučaju zarobljavanja. Čekao ih je neoznačeni transportni zrakoplov C-47.

Časnik CIA-e koji je nadzirao operaciju, dvadesetšestogodišnji diplomant Yalea po imenu Stephen Tanner, promatrao je kako zrakoplov polijeće i nestaje u noći. Letio je iznad Istočne Njemačke i Poljske, a zatim ušao u sovjetski zračni prostor. Dok se približavao ukrajinskom gradu Lavovu, otvorila su se vrata teretnog prostora. Dvojica Ukrajinaca skočila su u tamu. Njihova je misija bila povezati se s partizanskim borcima, zauzeti teritorij i uspostaviti tajnu bazu preko koje bi im CIA mogla slati oružje.

"Sovjetski Savez smrtni je neprijatelj Amerike"

Taj let, 5. rujna 1949., bio je prvi američki čin tajnog ratovanja u Ukrajini. Dvojica budućih komandosa koji su te noći iskočili iz zrakoplova bili su prethodnica onoga što će postati projekt Aerodynamic, najambicioznija i najdalekosežnija operacija koju je CIA ikada pokrenula unutar Sovjetskog Saveza. Cilj joj je bio poticati subverzivne aktivnosti u Ukrajinskoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici. Iza nje stajala je jednostavna računica: Sovjetski Savez smrtni je neprijatelj Amerike; njegova najveća unutarnja prijetnja dolazi iz Ukrajine; CIA mora učiniti sve što je moguće kako bi tu prijetnju pojačala.

Iz svoje baze u Münchenu Tanner i drugi časnici CIA-e nestrpljivo su iščekivali poruke dvojice Apostola. Nijedna nije stigla. Izvješće sastavljeno nakon operacije šturo je zaključilo da su „Sovjeti brzo eliminirali agente”. Ipak, u njemu je navedeno i da je misija „izazvala znatan interes u središnjici”. Gubitak dvojice agenata nije bio ni približno dovoljan da zaustavi tako obećavajući projekt.

Dana 19. svibnja 1950. još jedan C-47 poletio je iz iste baze u Njemačkoj. Ovoga je puta prevozio četvoricu ukrajinskih dobrovoljaca. Padobranima su se spustili u zapadnu Ukrajinu s teretom koji su pripremili njihovi nadređeni iz CIA-e. Oružja je bilo dovoljno za opremanje snažne gerilske skupine, uključujući 50 automatskih pušaka, 30 pušaka, 25 pištolja i stotinu fosfornih granata. Četvorica dobrovoljaca prizemljila su se. Radiovezom su javili da su sigurno sletjeli zajedno s teretom. Zatim su nestali.

Poticanje oružanih ustanaka na sovjetskom teritoriju

Kasnije tog ljeta još su se dvojica ukrajinskih dobrovoljaca emotivno oprostila od svojih suboraca. Prema jednoj depeši CIA-e, „poslužena je tura pića, održane su zdravice... pružale su se ruke, tekle su suze”. Njihov je zrakoplov poletio 12. kolovoza u 18.55 sati. Pilot je promašio predviđenu zonu iskakanja u Ukrajini pa su skočili tridesetak kilometara dalje. Ni za jednoga od njih više se nikada nije čulo.

Ti letovi bili su središnji dio opsežne operacije kojom je CIA nastojala potaknuti oružane ustanke na teritoriju pod sovjetskom kontrolom. Između 1949. i 1952. CIA je iza onoga što se tada nazivalo Željeznom zavjesom padobranima ubacila oko 85 ljudi, svih opremljenih za gerilsko ratovanje. Tri četvrtine njih ubrzo su zarobljene ili ubijene.

„Morate imati nekoliko mučenika”, zaključio je Allen Dulles, voditelj tajnih operacija CIA-e. „Neki ljudi moraju poginuti.”

Projekt Aerodynamic bio je savez kao stvoren za svijet tajnih operacija. Tisuće ukrajinskih partizana odbile su položiti oružje nakon što su se njihovi nacistički saveznici predali 8. svibnja 1945. Željeli su nastaviti borbu protiv Crvene armije – ako uspiju pronaći novog pokrovitelja. U istom trenutku CIA je tražila snage koje bi mogla iskoristiti za napade na Sovjetski Savez iznutra, s njegova vlastitog teritorija. Aerodynamic je nastao iz tog saveza. Njime je započelo tri četvrtine stoljeća američkog upletanja u Ukrajinu.

Strah i neizvjesnost

Strah i neizvjesnost obilježili su prvi susret Amerikanaca i antisovjetski orijentiranih Ukrajinaca. U jesen 1947., dvije godine prije nego što je CIA prvi put padobranima ubacila agente u Ukrajinu, časnici Kontraobavještajnog korpusa američke vojske u okupiranoj Njemačkoj doznali su da se u ruralnom području nedaleko od Münchena pojavila skupina naoružanih Rusa. Isprva su pomislili da bi to mogla biti prethodnica koja priprema teren za invaziju Crvene armije. Poslana je ophodnja da istraži situaciju. Vojnici su pretraživali brežuljke i livade oko bavarskog sela Waldkirchena.

U rano jutro 10. rujna začuli su glasove. Približili su se logorskoj vatri oko koje su muškarci u vojnim odorama pjevali na jeziku koji je zvučao poput ruskog. Nakon trenutka napetosti, muškarci su dobrovoljno predali svoje strojnice i ručne bombe.

Tih 35 muškaraca, zajedno s još četvoricom pripadnika njihove skupine koji su pronađeni u blizini, odvedeno je u američku bazu, gdje su tijekom tri tjedna ispitivani. Pokazalo se da nisu pripadnici Crvene armije, nego Ukrajinci koji su svoje živote posvetili borbi protiv nje. Pripadali su partizanskoj organizaciji za koju većina ljudi izvan regije nije ni čula: Ukrajinskoj ustaničkoj armiji. Njihovi zapovjednici naredili su im da krenu na zapad, pronađu Amerikance i zatraže pomoć za partizanski ustanak.

Jedan od partizana rekao je tijekom ispitivanja da je Ukrajinska ustanička armija „trenutačno uključena u oružane borbe sa sovjetskim postrojbama u Ukrajini” te da su mnogi drugi Ukrajinci „spremni na pobunu” ako dobiju potporu.

Časnik koji je sudjelovao u nadzoru ispitivanja poslao je u Washington depešu u kojoj je naveo da Ukrajinci nude usluge „koje bi vas mogle zanimati i koje bi se mogle uklopiti u zamisao na kojoj se, koliko mi je poznato, trenutačno radi kod kuće”.

„Ako se, kako sam razumio, doista razrađuju planovi o tome kako bi se skupine poput prethodno spomenutih mogle najbolje iskoristiti u našem interesu”, predložio je, „možda bi bilo korisno dodatno istražiti ovu mogućnost.”

Amerikanci su tek započeli Hladni rat. Njihov najveći nedostatak bio je taj što gotovo ništa nisu znali o tome što se događa unutar Sovjetskog Saveza. Sada su doznali da Ukrajinci vode rat protiv Crvene armije. Bilo je to iznimno vrijedno obavještajno otkriće koje je otvorilo čitav niz novih mogućnosti.

Ukrajinski agenti CIA-e nekoliko godina ranije ratovali na strani nacista

Neki od najgorljivijih ukrajinskih agenata CIA-e samo su nekoliko godina ranije ratovali na strani nacista. Među njima su bili i veterani SS-ovih Einsatzgruppen, mobilnih odreda smrti zaduženih za masakriranje Židova i drugih civila. Ta je prošlost zabrinjavala neke od njihovih američkih nadređenih, ali ne dovoljno da bi prekinuli suradnju.

Diljem Europe američki obavještajni časnici pretraživali su prenapučene logore za raseljene osobe u potrazi za Ukrajincima spremnima pridružiti se tajnom antisovjetskom ratu. Regrutiranje je bilo jednostavno. Stotine tisuća mladih muškaraca – ne samo Ukrajinaca nego i izbjeglica iz cijele Europe – životarile su u sumornom čistilištu tih logora. Najviše čemu su se mogli nadati bio je posao raščišćavanja ruševina ili rada na poljima.

Kada su im muškarci koji su se predstavljali kao pripadnici „Američke obavještajne službe” ponudili plaćene poslove s dobrim životnim uvjetima, uz mogućnost povratka u rat protiv boljševizma, mnogi su ponudu objeručke prihvatili.

Provjere kandidata bile su minimalne, pa se među novacima našlo i više od nekoliko onih koji su surađivali s nacistima kao pripadnici milicija, policajci i egzekutori.

Jedan časnik zadužen za regrutiranje rekao je da mu je posao bio jednostavan: „Otišli biste u izbjeglički logor i rekli: 'Hej, Joe, želiš li se pridružiti posebnom projektu?' Većina tih ljudi bili su praktički beskućnici.”

Takvo regrutiranje postavilo je temelje projekta Aerodynamic. Tijekom sljedećih godina on će se preklapati s drugim projektima CIA-e koji su nosili različita kodna imena, među kojima su bili Acrobat, Androgen, Antler, Cartel, Carthage, Crust, Outbound, PDDynamic (PD je bila kodna oznaka za Sovjetski Savez), Plumb i Red Sox.

Cilj se nikada nije promijenio – koristiti Ukrajinu kao polazište za tajni rat protiv Moskve.