VIDEO / "Jama za vojnika" — kako funkcioniraju tajni zatvori u ukrajinskoj vojsci

Pojavilo se i mišljenje da ruska propaganda iskorištava ovu priču kako bi diskreditirala ukrajinske obrambene snage. Međutim, nezakonita mjesta zatočenja zapravo su raširena među ukrajinskim vojnim postrojbama i postoje već dugo, piše ukrajinska Strana.

Pojavila su se još 2014. godine, na vrhuncu borbi u Donbasu, a u vojničkom su žargonu poznata kao „jame”. U osnovi, riječ je o neslužbenim pritvorskim objektima vojnih postrojbi.

„Jame” su se razlikovale od postrojbe do postrojbe: od običnih vlažnih podruma u gradovima ili seoskih podruma do stvarnih jama dubokih dva do tri metra, prekrivenih rešetkama ili balvanima.

U početku su u njima najčešće završavali vojnici koji su kršili vojnu stegu. Zatvarani su zbog konzumiranja alkohola, uporabe droga, tučnjava i krađa.

Naime, zapovjednicima postrojbi na terenu uvijek je bilo jednostavnije da se sami obračunaju sa svojim „avatarima”, kako u vojničkom žargonu nazivaju alkoholičare i problematične vojnike, nego da uključuju Vojnu službu za provedbu zakona (VSP).

Takav službeni postupak uvijek podrazumijeva sastavljanje brojnih izvješća i evidencija. Osim toga, službeno evidentiranje vojnog prekršaja automatski dovodi do ukora nadređenih i negativno utječe na ocjenu zapovjednika postrojbe.

Već tada s vojnicima koji bi završili u „jami” nije bilo osobito obzira: dobivali su jedva dovoljno hrane za preživljavanje, a preventivno su ih i tukli.

Ono što se događalo nije bilo tajna za najviše vojno zapovjedništvo, ali ono je zatvaralo oči i dopuštalo zapovjednicima postrojbi da pitanja stege rješavaju prema vlastitom nahođenju.

Vojnom tužiteljstvu i VSP-u prijavljivani su samo slučajevi teških kršenja reda, poput pucnjava i smrtonosnih napada nožem.

Sustav se proširio nakon početka ruske invazije

S početkom ruske invazije punog opsega sustav neslužbenog kažnjavanja vojnika postao je još rašireniji.

To je osobito došlo do izražaja nakon 2023. godine, kada je presušio prvi val motiviranih dobrovoljaca za ukrajinske oružane snage, a teritorijalni centri za novačenje (TCC) počeli provoditi masovno prisilno novačenje, u Ukrajini poznato pod nazivom „busifikacija”.

Istodobno su vojni odsjeci, nastojeći ispuniti zadane kvote, u obrambene snage slali praktički svakoga koga su uspjeli pronaći, uključujući kronične bolesnike, osobe s duševnim bolestima, alkoholičare i ovisnike o drogama.

S početkom opće mobilizacije naglo su porasli i iznosi mita koje su tražili djelatnici vojnih odsjeka, što ih je potaknulo na opsežne racije nalik razbojničkim prepadima. Ljude su otimali na ulicama, a zatim od njih iznuđivali mito u zamjenu za puštanje na slobodu.

Tako su se „jame” pojavile i u centrima za novačenje: što su uvjeti u prostorijama za zadržavanje bili gori, to je bilo lakše iznuditi novac od zatočenih građana.

No „jame” u vojnim odsjecima zasebna su pojava. Vratimo se tajnim zatvorima unutar ukrajinskih oružanih snaga i Nacionalne garde.

Nakon što je vojska počela primati slabo motivirane novake, često s ozbiljnim zdravstvenim problemima, vojna stega počela je slabjeti, a broj slučajeva samovoljnog napuštanja postrojbi naglo je porastao.

U skladu s time brzo se proširila praksa korištenja „jama”, u kojima su zapovjednici izvansudski kažnjavali podređene zbog prijestupa, pokušaja bijega i odbijanja izvršavanja zapovijedi.

Mnoge postrojbe uspostavile su vlastite tajne zatvore kako bi brzo i brutalno kažnjavale vojnike koji su samovoljno napustili postrojbu, ali i kako bi zastrašile ostale.

Zapravo, skandali povezani sa zlostavljanjem vojnika i ranije su dospijevali u medije. Mnogi se sjećaju slučaja jurišne pukovnije „Skala”.

Istina, takve priče nisu bile osobito zastupljene u medijima kada je riječ o poznatijim postrojbama, uključujući pukovniju Azov. Međutim, jučerašnji incident pokazao je da slične prakse postoje i ondje.

Razgovarali smo s pripadnicima nekoliko vojnih postrojbi koji su objasnili kako funkcionira sustav „jama”.

„Tukli su ga svake noći i slomili mu nekoliko rebara”

„Na našem položaju postoji mjesto koje nazivaju 'jamom'. Zapravo je riječ o maloj prostoriji s rešetkama na prozorima. Ondje dovode dečke koji su, prema mišljenju nadređenih, učinili nešto pogrešno. Noću upadaju stražari i brutalno premlaćuju zatvorenike”, ispričao je za Stranu vojnik jedne od jurišnih pukovnija.

Opisao je i slučaj svojeg prijatelja koji je završio u takvom pritvoru.

„Moj prijatelj jednostavno je zatražio da ode u sanitetsku postrojbu jer je bio bolestan i odbio je izvršiti zapovijed da ode na bojišnicu. Zbog toga su ga na tri dana bacili u 'jamu'. Tukli su ga svake noći i slomili mu nekoliko rebara.”

Prema njegovim riječima, premlaćivanja provodi stalna straža koja ima ulogu svojevrsnih profesionalnih mučitelja.

„Cilj je slomiti čovjekovu volju i prisiliti ga da bez pogovora izvršava sve zapovijedi. I, naravno, zastrašiti sve ostale kako im ne bi ni palo na pamet pozivati se na svoja prava ili pobjeći iz postrojbe”, rekao je vojnik.

„Ljude ondje svode na razinu životinja”

Improvizirane „jame” postoje čak i u vojnim postrojbama smještenima daleko od bojišnice.

Premlaćivanje zatočenih vojnika provodi se prema nahođenju nadređenih, ali su i sami uvjeti zatočenja, prema brojnim svjedočanstvima, često gori nego u službenim civilnim zatvorima.

„U vojnim 'jamama' gotovo nikada nema zahoda. U najboljem slučaju daju vam kantu za nuždu. Ponekad se prepuni, ali ne dopuštaju da je iznesete. Smrad i nedostatak zraka samo zabavljaju stražare”, ispričao je narednik Vjačeslav V.

Opisao je i posebne kaveze na otvorenom.

„Postoje pravi kavezi na otvorenom. Završiti ondje čisto je mučenje: ne možete se uspraviti, možete samo sjediti na drvenoj platformi, bez pokrivača, pod otvorenim nebom. Ljude ondje svode na razinu životinja.”

Prema njegovim riječima, zatočenike redovito tuku.

„Tuku ih svake noći. Nakon nekoliko dana takvog zlostavljanja svatko tko ondje završi spreman je na bilo što, uključujući odlazak na bojišnicu s koje se neće vratiti.”

Narednik tvrdi da se vojnici koji su psihički i fizički slomljeni mučenjem potom šalju na najopasnije zadatke.

„Najviše slomljene zatvorenike šalju na najteže zadaće, one s kojih nema povratka: pod dronove u sive zone bojišnice, u najopasnije izvidničke akcije i juriše.”

„Ljudi se u 'jamama' slome nakon mučenja. Zato taj sustav i opstaje. U vojsci još nisu izmislili drugi način da slome ljude”, zaključio je narednik.

Inače, sličan sustav „jama”, prema brojnim svjedočanstvima čak i brutalniji, postoji i u ruskoj vojsci, gdje također služi za suzbijanje neposluha i odbijanja odlaska u borbu.

„Zapovjednicima trebaju vojnici ovdje i sada”

Časnik ukrajinskih oružanih snaga Dmitro S., s kojim je razgovarala Strana, smatra da se situacija neće promijeniti ni nakon aktualnog skandala povezanog s tajnim zatvorom Azova.

„Dovode nam potpuno nemotivirane novake. Mnogi su jednostavno beskućnici, alkoholičari ili vrlo bolesni ljudi. A, iskreno govoreći, vjerojatnost pogibije na bojišnici velika je, osobito ako je vaša postrojba dobila zapovijed za juriš”, rekao je.

Smatra da upravo takve okolnosti dovode do velikog broja slučajeva samovoljnog napuštanja postrojbi i odbijanja poslušnosti.

„Obraćanje službenim tijelima kako bi se pokrenuo postupak utvrđivanja odgovornosti vrlo je dugotrajno i zamorno. A najvažnije je da pritom gubite vojnika: on završava na sudovima i u zatvorima. Vama borci trebaju ovdje i sada.”

Zbog toga, tvrdi, zapovjednici pribjegavaju nezakonitom zatvaranju i zlostavljanju.

„Zato ih bacaju u 'jame', kako bi ih prisilili da izvršavaju zapovijedi i kako bi ostalima održali lekciju.”

Podsjetio je na ranije medijske napise o zlostavljanju u pojedinim jurišnim postrojbama.

„Bilo je objava o kršenjima prava, premlaćivanjima i mučenju u određenim jurišnim postrojbama. Mislite li da se ondje išta promijenilo? U osnovi, ništa.”

„Jame će postojati dok god traje rat”

Časnik smatra da se problem ne može riješiti samo uspostavljanjem novih nadzornih mehanizama.

„Možete mnogo govoriti o ljudskim pravima i osmišljavati različite sustave kontrole. Ali ako dobijete zapovijed da krenete u napad na neko selo koje je pod udarima dronova, morate je izvršiti pod svaku cijenu.”

Prema njegovim riječima, zapovjednici zato pribjegavaju prisili kako bi vojnike natjerali u borbu, čak i kada su svjesni da bi mogli poginuti.

„Morate prisiliti ljude da krenu u napad, čak i kada znaju da bi mogli poginuti. Zato 'jame' postoje i postojat će dok god traje rat.”

Smatra da će se nastavkom rata metode prisile dodatno zaoštravati.

„Da bi 'jame' nestale, rat mora završiti. Ako se nastavi, situacija će biti samo gora. Metode prisile postaju sve sofisticiranije.”

Upozorava da problem nadilazi samu vojsku i da bi mogao imati dugoročne posljedice za ukrajinsko društvo.

„To je strateški problem: zapovjednici se navikavaju rješavati probleme neobuzdanim nasiljem i bezakonjem. Postoji opasnost da će takvu praksu prenijeti i u civilni život.”

„Što rat bude dulje trajao, taj će problem postajati sve ozbiljniji”, zaključio je časnik.