Hormuški tjesnac: Kako funkcionira iranska "pomorska cestarina" za brodove s naftom

Dok cijena sirove nafte Brent doseže 110 dolara po barelu, Iran je iskoristio svoju kontrolu nad tjesnacem kako bi uveo sustav "zaštićenog tranzita" koji brodarskim operaterima nudi siguran prolaz, ali uz stroge financijske i sigurnosne uvjete koje postavlja Teheran.

U trenutku kad je zapadno od Hormuškog tjesnaca blokirano više od dvije tisuće plovila, iranska Revolucionarna garda (IRGC) uspostavila je proceduru koja funkcionira s preciznošću državnog protokola, piše N1 Sarajevo.

Verifikacija "prijateljstva" kao preduvjet za plovidbu

Svaki operater koji želi izaći iz blokade najprije mora kontaktirati posredničku tvrtku izravno povezanu s pomorskim zapovjedništvom u Bandar Abbasu. Postupak nije samo birokratski, već i obavještajno zahtjevan.

Dostavljaju se podaci o vlasniku, zastavi, potpuni popis posade, pa čak i automatski sustav identifikacije plovila (AIS). Tek kad zapovjedništvo potvrdi da brod nema nikakve veze sa Sjedinjenim Američkim Državama, Izraelom ili drugim subjektima koje Teheran smatra neprijateljskima, započinju pregovori o cijeni "cestarine".

Dolar po barelu i uloga kineskog juana

Financijska konstrukcija ovog sustava jasna je i nepopustljiva. Osnovna tarifa za plovila koja prevoze naftu iznosi dolar po barelu. Za supertankere tipa VLCC, koji prevoze oko dva milijuna barela sirove nafte, taj tranzit iznosi približno dva milijuna dolara. Ono što ovaj sustav čini prilagođenim suvremenim sankcijama jest način plaćanja.

Zbog isključenosti iz dolarskog sustava, Teheran preferira kineski juan ili stabilne kriptovalute, poput stablecoina. Budući da je Kina jedan od najvećih kupaca iranske nafte, prikupljanje juana za iranski režim ne predstavlja prepreku, već dodatno jača gospodarske veze s Pekingom.

Kodirana dozvola uz iransku pratnju

Nakon izvršene uplate, brod ulazi u fazu strogo kontroliranog kretanja. Državne vlasti izdaju kodiranu dozvolu i precizne upute o ruti kojom se mora kretati. Zanimljivo je da brodovi često moraju isticati zastavu države čiji teret prevoze, a u nekim slučajevima traži se i promjena registracije plovila.

Sam prolazak kroz tjesnac odvija se uz emitiranje koda na visokim frekvencijama, dok iranski tankeri ili patrolni brodovi fizički prate plovilo duž rute između iranske obale i obližnjih otoka, osiguravajući sigurnost u osjetljivim vodama.

Diplomatski izlazi i ekonomska stvarnost

Ovaj sustav nije isključivo jednostrana odluka, već se očituje i kroz međudržavne dogovore. Primjer Vlade Pakistana, koja je navodno dobila dopuštenje da iz Hormuza izvede dvadeset plovila pod nacionalnom zastavom, pokazuje da sustav funkcionira kao pragmatično rješenje u kriznim situacijama.

Dok globalni potrošači osjećaju teret visokih cijena energenata, a računi za plin u Europi naglo rastu, Iran je svoj geografski položaj pretvorio u stabilan izvor prihoda. U trenutačnim okolnostima, iranska "cestarina" postala je neizbježan trošak poslovanja za sve koji žele osigurati nesmetan protok energije prema svjetskim tržištima.