CroAI upozorava: Hrvatska kasni s planom za umjetnu inteligenciju, a dio mjera mogao bi zastarjeti i prije provedbe

Antonija Mrsić Radas smatra da nije dovoljno postaviti ciljeve i mjeriti broj ljudi uključenih u edukacije. Važno je pratiti konkretne rezultate – od veće produktivnosti poduzeća do bolje pripremljenosti radnika za promjene na tržištu rada.

Nacionalni plan trenutačno je u javnom savjetovanju, a u njegovoj je izradi sudjelovala i CroAI. No, prema riječima Antonije Mršić Radas, već se u početku vidi problem s rokovima i ambiciozno postavljenim ciljevima.

„Ono što je svima koji prate tu temu jasno jest da kasnimo. Kasnimo s javnim savjetovanjem. Ono je već trebalo biti puno prije jer se veže i uz europsku regulativu o umjetnoj inteligenciji, koja je već dobrim dijelom u početnoj fazi provedbe“, ističe Mršić Radas.

Dodatni je problem, smatra, što se tehnologija razvija toliko brzo da pojedine mjere možda neće odgovarati stvarnim potrebama u trenutku kada ih bude trebalo provesti. Akcijski plan podijeljen je u dva razdoblja, a dio aktivnosti odnosi se na razdoblje od 2026. do 2028. godine.

„Strategija je statična. Ne uvažava brzi razvoj tehnologije i tržišta. Nešto što će možda doći na provedbu 2027. godine moglo bi već biti zastarjelo“, upozorava izvršna direktorica CroAI-ja.

Hrvatska treba procijeniti ovisnost o stranim modelima

Plan obuhvaća edukaciju građana, javne uprave i poduzetnika, ulaganja u računalnu infrastrukturu, povezivanje s europskim kapacitetima te kibernetičku sigurnost. CroAI te mjere ocjenjuje važnima, ali smatra da im treba dodati dinamičniji pristup i kvalitetniju analizu stvarnih potreba.

Posebno je važno utvrditi koliko su hrvatska poduzeća, javna uprava i građani oslonjeni na strane modele umjetne inteligencije te koliko se teško mogu prebaciti na druga rješenja.

„Nije pitanje samo hoće li izrada hrvatskog velikog jezičnog modela biti rješenje, nego možemo li već sada znati koliko smo izloženi međunarodnim, globalnim, američkim i kineskim modelima i koliko možemo dobiti stratešku autonomiju“, kaže Mršić Radas.

Oslanjanje na velike međunarodne tehnološke kompanije otvara i pitanje zaštite podataka. Ako korisnici u modele unose povjerljive informacije, potrebno je voditi računa o tome gdje ti podaci završavaju i pod čijom su jurisdikcijom.

„To je pitanje tehnološke suverenosti i podataka. Kada koristite modele koji nisu europski ni hrvatski, moguće je da podatke, koji mogu biti i povjerljivi, dajete nekome tko ne pripada ni europskoj ni hrvatskoj jurisdikciji. Tu su u pitanju i rizici za kibernetičku sigurnost te zaštitu osobnih podataka“, upozorava.

Zato smatra da Hrvatska treba procijeniti vlastitu izloženost, ojačati zaštitu podataka i interoperabilnost sustava te razmotriti mogućnosti smanjenja ovisnosti o pojedinim dobavljačima.

Hrvatski model: više od deset milijuna eura i nekoliko godina razvoja

Jedna od predviđenih aktivnosti jest razvoj hrvatskog velikog jezičnog modela. No, takav projekt zahtijeva znatna sredstva i vrijeme, a tehnologija se u međuvremenu nastavlja razvijati.

„To su milijunski iznosi. Planirano je nekoliko godina i više od deset milijuna eura. Pitanje je, s obzirom na brzinu razvoja tehnologije, imamo li toliko vremena“, ističe Mršić Radas.

Prema njezinu mišljenju, uz razvoj domaćeg modela potrebno je procijeniti i koliko će on doista odgovarati potrebama korisnika te kakvu će stratešku samostalnost Hrvatskoj omogućiti. Važno je, dodaje, da se u međuvremenu ne zanemare druga pitanja, poput ovisnosti o postojećim sustavima i mogućnosti prelaska na alternativna rješenja.

Nije dovoljno brojati polaznike edukacija

Nacionalni plan predviđa i vaučere za obrazovanje te unaprjeđenje vještina građana. Među ciljevima je i povećanje udjela stanovništva koje koristi umjetnu inteligenciju. 

Za CroAI, međutim, ključni pokazatelj ne bi smio biti samo broj ljudi koji su prošli edukaciju, nego učinak koji su stekli.

„Praćenje broja samo po sebi ne znači dovoljno. Ono što treba pratiti jest učinak. Treba vidjeti jesu li ljudi koji su sudjelovali u edukacijama sada bolje prilagođeni novom tržištu rada“, kaže Mršić Radas.

Isto vrijedi i za poticaje poduzećima koja uvode rješenja umjetne inteligencije. Sam broj poduzeća koja su dobila vaučere ili sudjelovala na edukacijama ne govori dovoljno o tome jesu li ta ulaganja donijela konkretne promjene.

„Ono što se treba pratiti jest učinak na produktivnost, jer je to na kraju smisao primjene nove tehnologije u poslovanju“, naglašava.

Pritom upozorava da tehnička znanja sama po sebi nisu dovoljna. Poduzeća moraju povezati tehnološke mogućnosti s upravljanjem, poslovnom strategijom i promjenama u organizaciji rada. Tek se tako može očekivati stvarno povećanje učinkovitosti i produktivnosti.

Poduzeća žele krenuti, ali često ne znaju kako

Kakva je trenutačna situacija u hrvatskom gospodarstvu? CroAI okuplja više od 300 članova, među kojima su i poduzeća koja razvijaju rješenja umjetne inteligencije i ona koja ih primjenjuju. Ipak, Mršić Radas naglašava da članstvo udruge nije reprezentativan uzorak svih hrvatskih poduzeća.

Iz iskustva rada s poduzećima, osobito malima i srednjima, izdvaja jedan problem: svijest o važnosti umjetne inteligencije postoji, ali često nedostaje znanje o tome kako je konkretno primijeniti.

„Postoji svijest o tome da odnekuda treba krenuti, ali ne postoji znanje o tome odakle krenuti, što prvo napraviti i što je za njih najvažnije“, objašnjava.

Istodobno, poduzeća osjećaju pritisak konkurencije i strahuju da bi mogla izgubiti tržišnu poziciju ako njihovi konkurenti brže uvedu nove tehnologije. Zasad se umjetna inteligencija uglavnom koristi za rutinske zadatke – sažimanje dokumenata, administraciju, izvještavanje, izradu prezentacija i drugih materijala.

No, njezin potencijal mnogo je širi. U proizvodnim poduzećima može pomoći u automatizaciji poslovnih procesa, praćenju proizvodnje i povećanju učinkovitosti.

Za to je, međutim, nužan preduvjet: kvalitetni i povezani podaci.

„Ako poduzeće nema podatke ili su oni fragmentirani po odjelima, teško je kvalitetno primjenjivati takva rješenja. Zato je dobro što su u planu predviđeni vaučeri za usustavljivanje podataka koje poduzeća imaju“, kaže Mršić Radas.

Takav pristup poduzećima bi omogućio da najprije analiziraju vlastite procese i utvrde u kojim područjima umjetna inteligencija može donijeti stvarnu korist.

Tko će procjenjivati rezultate i tehnološku ovisnost?

Uz ulaganja u gospodarstvo i infrastrukturu, CroAI smatra da bi Nacionalni plan trebalo dodatno osnažiti neovisnim stručnim procjenama. Takvi bi stručnjaci mogli evaluirati provedbu aktivnosti, ali i procjenjivati koliko su Hrvatska i njezina poduzeća ovisni o naprednim alatima i sustavima umjetne inteligencije.

To je posebno važno zbog mogućnosti da se korisnici dugoročno vežu uz jednog dobavljača. Jednom kada su različiti poslovni sustavi povezani s određenom tehnologijom, promjena može biti složena i skupa.

„Kada imate jednog dobavljača, postajete ovisni o njemu. Možda postoje i razlozi koji vas potiču da ostanete u tom sustavu, a ne istražujete druge mogućnosti, jer je usklađenost svih sustava u poduzeću već postavljena. Svaka promjena tada može izazvati velike troškove“, upozorava Mršić Radas.

Upravo zato, zaključuje, Nacionalni plan ne bi trebao biti samo popis mjera i ciljeva do 2032. godine. Morao bi omogućiti prilagodbu brzim tehnološkim promjenama te jasno pokazati donose li predviđena ulaganja konkretne rezultate građanima, javnoj upravi i gospodarstvu.